Željko Hubač, voditelj razgovora

Autor teksta Miroljub Riki Nedović većinom je pisao komedije, poput ove koju smo večeras gledali. On je, kao i svaki glumac, vješt u tvorenju dijaloga. Nesporan spisateljski dar potiče od njegovog glumačkog zanata, britke rečenice okrenute su ka raznim asocijacijama današnjice. Ovo je tekst koji je svima nama tematski zajednički, s obzirom da smo svi deklarativno evropejci, a supštinski nismo. Primarni cilj autora teksta je da glumcima ponudi prostor za živu igru i da nasmije publiku. To su glumci iz Makedonije uspjeli. Ovo je komedija koja se bazira na srpskom viđenju evropejstva. Predstava iz farsičnog ugla pokušava da ostvari određeno katarzično dejstvo i pokaže određene mentalitetske probleme koje nas ophrvavaju u stremljenju ka Evropi.

Slobodan Eliseev, reditelj predstave

Poslije 30 godina sam u Trebinju kao debitant, iako sam pri kraju karijere. Tekst po kome je rađena predstava aktuelan je na cijelom Balkanu. Mislim da je publika odlično prihvatila predstavu, za šta smo i nagrađeni. Bilo je lijepo raditi sa ovim mladim ljudima, a mijenjanje svijeta je farsa. Ovo je za mene više tragedija nego komedija. Svijet je tragičan.

Igor Tošev i Stefan Đorčev, glumci

Hvala publici što nas je razumjela.  Mi smo amatersko pozorište koje se dogovori da nađe neki tekst, pa onda adaptiramo taj tekst. U „Evropejcima“ nije bila velika adaptacija, u početku je bilo pomalo teško, ali nije bio veliki problem, jer se iste stvari događaju svima na Balkanu. Tekst će biti atraktivan još godinama na našim prostorima. Ovo je ironija balkanske tragedije.

Milovan Zdravković, teatrolog

Ovo je balkanska farsa. I Evropa je farsična, naši susjedi koji su u Evropi nisu bolji od nas, ali to nas ne oslobađa naših muka. Ne treba da kukamo za Evropom, mi smo u Evropi, samo što je to politika. Ta politika nam daje prostor da pravimo ovakve farse, kao što je uradilo pozorište iz Makedonije.

Trajče Kacarov, selektor Festivala festivala za Makedoniju

Pozorište je sinteza realiteta. Iza realiteta teksta dolazi realitet glume, pa režija. Ovdje je riječ o statičnoj predstavi u kojoj sve što se dešava se događa preko karaktera likova, što je i reditelj shvatio. U hijerarhiji elemenata dominira dijalog, što je i publika shvatila i uvijek je reagovala na dijaloške forme. Rakurs posmatranja ove pozorišne kompozicije polazi od teksta. U ovoj situaciji Evropa je metafora i mislim da je isto tako posmatrao i autor. Predstava je imala boju kakvu ima makedonska zastava, a odjednom dolazi nešto hladno i ono ulazi u neke naše navike. To navodi da se zaboravi sve što je naše, da ono metaforično ide nazad, a evropejsko naprijed. Mislim da ova predstava tako treba da se gleda i da ona nosi poruku. Pisac je želio neke situacije kabaretski da iznese kako bi duže živjele. Želio bih da se predstava gleda iz realiteta autora, jer su glumci pokazali šta je autor htio da kaže i dokle je da ide sa svojim tekstom. Reditelj je dao apsolutnu prednost tekstu i piscu.

Dragan Koprivica, reditelj

Dao bih neke sugestije mladim ljudima iz Makedonije. Bili ste dikcijski dobri, ali je galama bila potpuno nerazumljiva. Dva mlada glumca su ostavila dojam da je ovo prvenstveno duodrama, uz lijepu asistenciu  drugih likova i pokazali su talenat za komediju. Mladić koji je igrao Sotira često je gledao radoznalu publiku, što se ne smije raditi. Jedan od aktivnih sudionika predstave je bio sufler, što se ne može dozvoliti. To su mali grijesi mladosti i početničkog gledanja, ali o tome treba voditi računa. Mladim glumcima iz Makedonije treba čestitati na podvigu koji su uradili. Ovo je gledljiva predstava, ali naslov nije adekvatan, pošto su glumci bili najbolji u dijelovima gdje nema priče o Evropi, odnosno u komediji naravi, koja je ista na svim našim prostorima. Tada je bila najbolja igra, a Evropa je bila detalj kojom se popularizovao komad u cjelini. Komad je trebalo štrihovati, kako bi dobio na dinamici i ljepoti. Najveći domet predstave je interakcijski rad dva mlada glumca.

 Goran Bulajić, reditelj

U životu i u pozorištu sve je pitanje žanra - ili volite ovakvo pozorište ili ga ne primate. Makedonci su potpuno svjesno odabrali kabaretsku strukturu. Ovo je u dramaturškom smislu kabare. Kabare nema razvojnu dramaturšku liniju, veliku psihologiju, bazira se na dosjetkama i igri znakova. Ova predstava po svojim preigravanjem često asocira na neko mediteransko pučko pozorište koje može da funkcioniše i na otvorenom prostoru. „Evropejce“ sam doživio kao predstavu koja hoće da zabavi, zasmije, ali i da uputi neku strelicu koja stavlja pomalo soli na sve to. To su glumci uradili kako treba, a sve ostalo je stvar naše percepcije.