Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora
Fejdo je započeo dramskim monolozima, a potom je uslijedio niz djela koja su mu donijela veliki uspjeh: „Krojač za dame“, „Gospodin Lovac“, Hotel „Slobodan promet“, „U sosu“, „Velika auto-trka“, „Ćuran“, „Dama iz Maksima“, „Buba u uhu“, „Ne šetaj se gola“ i tako 39 drama, za 35 godina.
Fejdo opstaje zahvaljujući aplauzima publike i postaje besmrtan.
On je kao autor vodvilja bio samouk, ali je, u svakoj prilici slušao i upijao različite priče, porodične, kafanske i glumačke, čitao raznolike pozorišne komade, bilježio i mnogo i stalno pisao.
Dramaturgiju Fejdoovih vodvilja odlikuju zanimljivi zapleti, šaljivi monolozi, zabavni i duhoviti obrti i dosjetke, komične situacije, radost igre i zbog svega toga je jedan od najomiljenijih pozorišnih autora, kako publike, tako i reditelja, nazivan „kraljem vodvilja“.
Luka Kecman, teatrolog
Amatere iz Crne Gore po drugi put gledamo u žanrovski identičnoj predstavi. Ovaj put su se potrudili da budu pristojno tačni u svemo što prati ovu vrstu igre, u scenografiji, kostimografiji... Vodvilj je podžanr u komediji koji potiče od kupleta koji se pjevao. U drami je ostao kasnije samo ritam koji se iz muzike prenio u vodvilj, ako njega nema - nema vodvilja. Drugi element je zaplet, ne robuje se psihologizaciji likova, nego se pravi jednostavan, ali dobar zaplet koji zavisi od ceduljica, poruka, pogrešnih informacija, zabune ličnosti, naivnosti... Jedini zadatak vodvilja je da dobro nasmije publiku i tada je potpuno tačan. Ansambl iz Pljevalja je, uglavnom, publici prikazao sve ove elemente, jedino što moram da kažem, da su bili pet minuta brži od onoga što je pisalo da će predstava trajati. To je bilo toliko brzo u pojedinim momentima da publika nije uspjela da shvati šta glumci pričaju. Vjerovatno je to posljedica toga što su od početka do kraja držali izuzetan tempo predstave, koji je brži nego što bi trebalo da bude. Dok publika dobije informaciju i apsolvira je, na sceni se već otišlo na drugu ili treću. Dajte malo publici vremena da razmisle šta je rečeno i šta se desilo. Glumci su se jako potrudili da budu ne lokalni, nego u duhu tog francuskog vodvilja, ali jedino što ne smije da se dogodi da taj neki krunski dokaz, koji publika iščekuje hoće li se izvaditi ili neće, bude tri puta u ruci aktera, a on to kao ne vidi. Fascinantno je koliko je ansambl fokusiran na ono što je rediteljka postavila kao zadatke i koliko su se trudili, u pojedinim momentima glumci kao da jedva čekaju svoj dio. Ukoliko bi se malo više poigravali, komad bi se relaksirao i imali bismo momenat da se slatko, od srca, nasmijemo. Govor u stranu, kako se naziva u pozorištu, namijenjen je za publiku ili partnera na sceni, to su najtačnija mjesta koja se moraju do kraja čuti, a mi to smo čuli u naznakama. Čestitam ansamblu iz Pljevlja na furioznoj igri, ali ponekad, rečeno sportskim žargonom, treba stati na loptu i pogledati gdje su sve igrači.
Brano Dursun, član Umjetničkog savjeta Festivala festivala
Sjećam se od lani da su dobar ansambl. Međutim, kada sam vidio da će igrati Fejdoa, pomislio sam - hrabar odabir. To je najzahtjevnija forma u pozorištu, ali daje mogućnost da se iskažu dobri glumci. Obradovao sam se noćas da su, uz male nedostatke, uspjeli. Čestitam i siguran sam da ovom ansamblu predstoje uspjesi.
Milovan Zdravković, teatrolog
Iznenađen sam da tako dobro igraju poslije trećeg izvođenja. Vodvilji, bulevarsko pozorište, igraju se svako veče i tako su uigrani da je to glumcima rutina. Za mene su prijatno iznanađenje, jer su imali tek četvrto igranje pošto su glumci to nadoknađivali svojom energijom i radošću. Odlična je i glumačka podjela, samo naprijed!
Danijela Popović, glumica
Čestitam ansamblu iz Pljevlja, bili su sjajni. Karakteri glumaca su ubjedljivi, ali „hemija“ koju su imali između sebe je fascinantna, to je tzv. magični momenat na sceni. Da li se može to navježbati ne znam, ali su je imali. Ponekad mi se učinilo da su i sami sebe iznenadili određenim briljantnim situacijama. Divna rješenja su ponuđena, čestitam im i na hrabrosti na sceni. Neka „furaju“ dalje!
Slobodan Radović, reditelj
Očigledno je da ansamblu iz Crne Gore odgovora vodvilj, što se i ovog puta pokazalo. Predstava je bila vrlo interesantna, od početka od kraja, Fejdoovi komadi odlikuju se zanimljivim zapletima, zabavnim scenskim situacijama, duhovitim dosjetkama ili obratima, a što se vidjelo u večerašnjoj predstavi. Tekst „Gospodin Lovac“ ima niz paralelnih zapleta, koji je scenski, adaptacijom i režijom nadgradila rediteljka Jovana Jelovac. Njeno čitanje Fejdoa, poslije više od 120 godina, dobro komunicira sa današnjim vremenom, što je i htjela. Predstava je imala jedinstvenu radnju događanja. U jednom dinamičnoj, uigranoj predstavi glumački ansambl je vrlo vješto koristio komične situacije i pravio dobro igrariju u omeđenom scenskom prostoru. Glumačka interpretacija, sa precizno razrađenom scenskom radnjom, bila je uočljiva, jer je sve do detalja isplanirano, nije bilo nikakvih propusta u mizanscenskim kretanjima. Dinamičan tekst i mizanscen pružili su priliku glumcima da sa lakoćom igraju. Ipak, ima jedna stvar, u igri je potrebna dinamika, ali rafalan način govora ubija dikciju, koja nije do kraja urađena. To se, nažalost, malo osjetilo, bez obzira na veliki trud i dobru scensku postavku. Dobro pripremljena predstava, u koju je uložen veliki trud, ali malo zamjeram na prejakoj glumačkoj ekpresiji, koja ide od početka do kraja. Mislim da to malo ubija situaciju, koju vodvilj uvijek nudi. Scenografija je bila u službi i funkciji predstave, dobro osmišljena.
Dragan Koprivica, reditelj
Upitao bih anasambl da li su svjesni da su oni rodonačelnici budućeg profesionalnog pozorišta Pljevlja. I ovo ostvarenje je pokazalo bogatstvo različitost na ovogodišnjem Festivalu festivala. U predstavi „Gospodin Lovac“, rediteljka nije bila „Bog i batina“, ona je svojom režijom sjenčila čitavu predstavu u lijepa rediteljska rješenja. Ovo je, prije svega, glumačka predstava, koja je pokazala da Pljevlja imaju divne talente, mlade ljude. Lijepo je vidjeti osam likova koji žestoko igraju, a nekim glumcima je ovo prva ozbiljna uloga. Jedino bi se trebalo potruditi da malo sporije govore, jer kad uđu u tu svoju sjajnu empatiju, imaju fenomenalan osjećaj uživljavanja, ali ih kad govore - mora ih čuti svaki gledalac, malo da uspore govornu radnju. Scenografija je bila izvanredna i dimanika u mijenjanju činova, što je profesionalni manir.
