Aleksandar Volić, voditelj razgovora
Studio glume „Teatar 078“ je darovit glumački ansambl, koji donosi opuštenost i autentičnost scenske igre, u komičkom žanru i u dramskoj radnji, gdje se smjenjuju situacije konflikta. Oni igraju uvjerljivo, istinito, vjerujući u tekst Džozefa Simonelija i Željku Erkiću, svom darovitom reditelju.
Na kraju komada nastaje preokret, gledaocu su postavljena pitanja - šta je sa slobodom, kako doći do razootuđenja, autentične komunikacije? Predstava opominje da je teško živjeti sa odsustvom ljubavi.
U banjalučkoj predstavi prepoznajemo rediteljsku posvećenost u radu sa glumcima. Igra je realistična jer je primjenjen metod Stanislavskog, koji se temelji na psihologiji likova, u procesu identifikacije. To je vazda suština glumačke igre: vjera u istinu svijeta iluzije. Histrioni pozajmljuju svoj lični identitit i svoj pogled na svijet.
Tako se dogodi da vlastito biće glumca i gledaoca povjeruje da teatar može promijeniti život.
Luka Kecman, teatrolog
Mislim da predstavu izuzetno krasi potpuna prirodnost u igri, bez pretjerane želje da se glumi ili „glumata“ na neki način. Otprilike, ovo je ono što se zove „ja u datim okolnostima“, tako da glumcima nije bilo pretjerano teško da uđu u sve te likove. Danas je igra bila duža u odnosu na ranije izvođenje i mislim da je to malo pomjerilo tempo i ritam. Publika je reagovala i pokazala da se, kada se neki žanr „očisti“, uspostavi komunikacija. Drago mi je da su došli u Trebinje, ovo je njima veliko „vatreno krštenje“ da učestvuju na Festivalu festivala. Hvala ansamblu iz Banjaluke za igru i sav trud koji je uložio.
Kao selektor Festivala za BiH, odgledao sam 19 predstava. Ovogodišnja produkcija je bila ispod prosjeka. Umjetničkom savJetu sam predložio tri predstave – „Gorki plamen“ kao prvorangiranu, „Old Ringers“ kao drugu, a treći prijedlog je bio komad „Izbiračica“. Umjetnički savjet nije prihvatio moj prvi prijedlog jer je komad „Gorki plamen“ duodrama a ne ansamlb predstava, što se kosi sa propozicijama Festivala.
Dragan Koprivica, reditelj
Na sceni se dobro vidjelo da se svi u ansamblu vole, to je najljepša strana ovog ostvarenja. Postoji sinhronija, empatija... vidi se da su dugo radili, da poznaju jedno drugo, a to je rezultiralo jednim lijepim ostvarenjem. Reditelj je bio na mukama kada je imao ovakav ansambl, gdje naći tekst, a da sve žene igraju. Što se glume tiče, zadovoljan sam, pokazali su ono najljepše u svakom amaterskom teatru, radost scenske igre. Najupečatljiva mi je kolektivna igra i atmosfera tokom trajanja predstave. Što se tiče teksta, nedodstatak je što je ekspozicija preduga. Tu treba praviti štrihove da se predstava malo skrati, a po trebinjskoj publici vidi se da najviše traži domaći tekst. Kad god su izgovarali neke „naše fore“ publika je pucala od smijeha. Volio bih da vidim ovaj anasambl u nekoj našoj komediji, nekoj srpskoj komediji koja će u Trebinju biti prepoznata uz ovacije. Sami su lijepo rekli da su počastvovani što su došli na Festival festivala.
Milovan Zdravković, teatrolog
U ovoj predstavi ima više nivoa i žanrova, što je teško da reditelj i realizatori urade kako treba. Plašio sam se malo kako će to ići, pogotovo što sam čuo da je ovo tek treće izvođenje. Ovdje ima i socijalne i društvene drame. Želim amaterima iz Banjaluke da napreduju, jer što budu više igrali - sve će da se „razbukti“. Treba da nastave da se bave umjetnošću, jer nas ona oplemenjuje.
Danijela Popović, glumica iz Njujorka
Ovo je šarmantna i dinamična predstava. Posebno me dirnulo toliko ljubavi na sceni. Uvijek je očaravajuće vidjeti tim glumaca koji se podržavaju. Vrlo su daroviti i želim im sreću u daljem radu.
