Aleksandar Volić, voditelj razgovora
Ono što je evidentno i zaslužuje sve komplimente je rediteljev proces, da je oprirodio glumce koji su debitanti. Smislio je takvu partituru u radnji da su oni, sprovodeći scensku radnju, djelovali potpuno opušteni, djelovali su iz svog lika. Želim trebinjskom Gradskom pozorištu da traje i da nastavi da istražuje aktuelne tematske krugove. Sačuvajte ono što su gledaoci prepoznali, ljubav prema pozorištu, tu energiju osjećamo!
Goran Bulajić, reditelj
Lijepo je da je Festival festivala završen ovako dobrom predstavom. Dobro je da grad domaćin ima ovakvo ostvarenje na jednom savremenom tekstu, već planetarno prepoznatom. Ovo je jedan vrlo dosljedno sproveden postupak, glumački artikulisan u granicama mogućnosti jednog pozorišta. Djelimično je uspješno dramatizovan. Imam osnovnu primjedbu da je negdje zapostavljen par domaćina, koji kroz dramaturško tkivo nosi veću dramu od ove, uslovno rečeno, homoseksualne na kraju, na koju je stavljen preveliki akcenat. To je osnovna dramaturška primjedba, i to samo u dramaturškim okvirima, a ne u sociološkom, psihološkom i slično. Mislim da je jedan rukavac priče zapostavljen u odnosu na drugi. Trebinjsko pozorište ima dobru predstavu, dobru cjelinu i u odnosu na prošlu godinu jedan moderan i artikulisan repertoar.
Luka Kecman, teatrolog
Uvijek mi je drago kada Gradsko pozorište Trebinje nastupa na Festivalu festivala, koji je i ove godine pokazao da je zadržao kvalitet od prve do posljednje predstave. Trebinjci su hrabro ušli u rad predstave koja počiva na tekstu koji je pisan za filmski izraz i dosta je posla urađeno da se to pretvori u pozorišnu formu. Dosta toga je lijepo riješeno, scenografija je jednostavna i funkcionalna, a muzika je bila originalna i još jedan ravnopravan akter u prestavi. Ono što je bio kamen spoticanja su razvoj kompletne situacije, jedan dio priče je pretegao u odnosu na ostale. Sve ostale moraju imati jedan tretman da bi sve što je trulo u njihovim višedecenijskim odnosima izašlo istom snagom. U jednom momentu idemo ka klimakteričnom dijelu, kada se sve razotkriva i saznajemo da je Kosta poručio prstenje, minđuše itd, naravno da djevojka to ne dobija, ali vidimo da Eva odlazi u sobu munjevio i skida minđuše, što je pokazalo nevjerstvo između njih kao prijatelja. Dalje se to ničim ne elaborira, ne razotkriva se. Iako mislim da je to jedna tačka na čitavu priču, to je kulminatorni dio koji treba da pokaže sve neiskrenosti između njih. Glumci su vrlo dobro vođeni od strane reditelja, glumca Miloša Lučića i mislim da im je puno pomogao u glumačkom dijelu, da se suzdrže, otrpe određene momente. Ujednačen ansambl, ali mislim da je ženski dio bio za nijansku jači u igri. Zaista je dobijen novi pozorišni izraz u trebinjskom Gradskom pozorištu. Čestitam amaterima grada domaćina na hrabrosti da se uhvate u koštac sa ovakvim tekstom i da publici pokažu tamam onoliko koliko je potrebno, a da ne preigraju. Darko Kurtović je konstantan u svojim ulogama i ni u jednoj do sada nije podbacio, tako je bilo i u ovoj, gdje trpi radnju, što je prilično zahtjevno u glumačkom smislu. Čestitam!
Vukica Strugar, novinar „Večernjih novosti“
Imala sam osjećaj da su glumci prijatelji između sebe, kao i na sceni. Postavila bih pitanje reditelju Milošu Lučiču, oko skidanja i stavljanja minđuša i ponovnog njihovog skidanja, da li je želio potcrtati nešto što je već bilo jasno.
Brano Dursun, član Umjetničkog savjeta
Ovo večeras je neki novi duh u našem pozorišptu. Srećan sam što se ovo dešava, to je moje pozorište, volim ga. Čestitam i zahvalan sam što ste imali hrabrosti da uđete u predložak koji je filmski scenarij. Hvala im još jednom i čestitam.
Dragan Koprivica, reditelj
Na sceni je, osim Darka i Igora, koji su dokazani više puta, sve prštalo od mladosti i talenta. Posebno raduje da je glumica koja je prvi put nastupila dobila nagradu žirija publike. Čini mi se da je reditelj Miloš Lučić mogao da štrihuje ekspoziciju, prvi dio, koji je bio pomalo opušten. Kada su uhvatili kopču, to je bilo na nivou najboljih predstava Festivala festivala. Čini mi se da su mogli ranije da se razdvoje vezani stolovi, za šta je, čini mi se bilo prostora da se uradi. Kad su uhvatili priključak, bili su briljantni i opravdali su ono što godinama važi – Trebinjci su sjajni!
Marija Đajić, glumica
Čestitam Trebinjcima na ovoj izvedbi. Pohvalila bih Miloša Lučića što se izborio da bude ovdje i doveo ovakve ljude da igraju u trenutku kada amatersko pozorište nestaje, a sve su pare. Ovi ljudi su došli ovdje, ostavili privatne obaveze i vježbali od marta. Djevojke su me posebno oduševile, a Igora i Darka sam vidjela u nekom novom svjetlu i smatram da treba da rade sa raznim rediteljima. Ovaj Festival festivala treba promjene i ovom gradu trebaju promjene, mladi ljudi profesionalnci, koji će to pozitivno mijenjati
