Dr Dragan Šarenac, načelnik Službe za transfuzijsku medicinu Trebinje
Za trebinjsku transfuziološku službu i dobrovoljno davalaštvo krvi – i godina iza nas bila je uspješnija od prethodne po broju prikuljenih doza najdragocjenije tečnosti. Za sredinu sa visoko razvijenom kulturom davalaštva ovakvi rekordi više i nisu novost. Ono o čemu se ipak rjeđe govori jeste sve veći broj izdatih jedinica krvi na godišnjem nivou. Štaviše, potrošnja krvi posljednjih godina raste višom stopom od one kojom se razvija davalaštvo. Takav trend u godinama pred nama biće i izazov više za transfuziološku službu i dobrovoljno davalaštvo u našem gradu.
NIJEDAN ŽIVOT NIJE IZGUBLJEN ZBOG NEDOSTATKA KRVI
O svemu ovome kazuje nam načelnik Službe za transfuzijsku medicinu Trebinje dr Dragan Šarenac. U prošloj godini, ističe on, prikupljeno je 2.357 jedinica krvi, što je povećanje za nekih pedesetak jedinica, ili 2,3% u odnosu na 2023. godinu. Već smo navikli da po ovim brojkama svaka naredna godina u Trebinju bude rekordna. Na tome je u prvom redu zahvalan, kome bi drugo – nego najzaslužnijim: našim dobrovoljnim davaocima i njihovom entuzijazmu da iz godine u godinu održavaju i iznova raspaljuju taj plamen humanosti.
„Zahvaljujući našim humanistima možemo sa ponosom da kažemo - da se nikada nije desilo u istoriji naše bolnice da je neki pacijent izgubio život zbog nedostatka krvi. Takođe, svaki pacijent naše bolnice dobije jedinica krvi koliko mu je i potrebno. A ljudska krv je nezamjenljiv lijek u liječenju mnogih oboljenja i stanja. To je lijek koji ne može da se proizvede ni u jednoj laboratoriji. Za taj lijek potrebni su nam humani ljudi, koji su spremni da daruju dio sebe – svoju krv za nekoga kome je ta krv neophodna“, podsjeća dr Šarenac.
KULT DOBROVOLJNOG DAVAOCA
Naš sagovornik napominje da je u Trebinju davalaštvo krvi razvijenije nego u drugim sredinama. A ovakva postignuća se ne dešavaju preko noći. U njihovim temeljima je duga tradicija i trud posvećenika.
Naredne godine transfuziološka služba i dobrovoljno davalaštvo krvi u našem gradu slave vrijedan jubilej – 60 godina postojanja. Danas gotovo da i nema znatnije radne organizacije ili udruženja građana koje nema i svoj DDK aktiv. Neobično je da su neki aktivi nadživjeli i svoja preduzeća, nestala u posljeratnoj tranziciji.
Još na počecima transfuziološke službe u našem gradu, kaže dr Šarenac - osnivač službe doktorka Persida Kočiševića postavila je osnove njenog rada na najčvršći i najkvalitetniji temelj - dobrovoljno davalaštvo.
„Osnov rada mora biti ono pravo dobrovoljno davalaštvo, a ne namjensko davalaštvo krvi. Taj stepen razvijenosti dobrovoljnog davalaštva krvi u Trebinju je bio najveći u predratnoj Bosni i Hercegovini. U ovoj sredini praktično je razvijen kult dobrovoljnog davaoca krvi. Davalac se jednostavno ovdje cijeni. Gotovo da i ne postoji neki radni kolektiv sa znatnijim brojem zaposlenih - a da nema osnovan aktiv DDK. Čak se dešava i da neke firme koje su odavno u stečaju, kao što je slučaj sa 'Novoteksom' – i dalje imaju svoj aktiv. U ovom periodu smo dodatno unaprijedili dobrovoljno davalaštvo. Prošle godine u Trebinju smo imali visokih 5,8% davanja u odnosu na broj stanovnika. To je zaista visoka brojka, izuzetan rezultat. Zahvaljujući tolikom stepenu uključenosti stanovništva u dobrovoljno davalaštvo – možemo sa zadovoljstvom da kažemo da u svim situacijama možemo adekvatno da reagujemo na zahtjeve za transfuzijama krvi“, ističe dr Šarenac.
U trebinjskoj transfuziološkoj službi najviše doza krvi obezbjeđuje se iz organizovanih akcija dobrovoljnog darivanja. U prethodnoj godini, kaže nam dr Šarenac, bile su 62 organizovane akcije – što u prosjeku znači više od jedne akcije tokom sedmice. Takođe, nastavlja naš sagovornik, dobrovoljci u značajnom broju dolaze i samostalno, mimo akcija.
Davanje krvi po pozivu dešava se samo u slučaju da rezarve neke krvne grupe, usljed povećane potrošnje, spadnu na nužni minimum. Potrošnja krvi, napominje naš sagovornik, ipak je nešto što se ne da predvidjeti niti planirati. I konačno, ono namjensko ili porodično davalaštvo krvi u našoj sredini u posljednjih desetak ili petnaest godina praktično i ne postoji. Za tim prosto nije bilo potrebe. U duhu najbolje transfuziološke prakse i ovdašnja služba vodi računa - da uvijek krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv.
VEĆE POTREBE OBAVEZUJU NA NOVE NAPORE
„Međutim, kako svake godine bilježimo veći broj prikupljenih, tako imamo i veći broj izdatih jedinica krvi. Na žalost, taj rast broja jedinica potrošnje krvi čak je i veći u odnosu na rast broja prikupljenih doza. Vjerovatno će se taj trend u narednom periodu i nastaviti, pogotovu sa otvaranjem nove bolnice u Trebinju. Za očekivati je da će tada sa povećanjem obima rada i uvođenjem novih procedura liječenja biti dodatno povećana i potrošnja krvi. Izazov koji stoji pred našom službom i dobrovoljnim davalaštvom u gradu i regiji je da moramo - ne samo da zadržimo postojeći nivo, nego i povećavamo nivo davalaštva kako bi zadovoljili sve te potrebe“, napominje dr Šarenac.
Naš sagovornik ističe da bi za neke argumentovanije tvrdnje o uzrocima povećanja potrošnje krvi bila potreba ozbiljnija analiza.
Činjenica je ipak da je povećan broj obolijevanja od malignih bolesti a za tretman takvih pacijenata neophodna je krv praktično u svim fazama. Povećan je i broj operativnih zahvata, takođe i traumatizama, anemija sa vrlo niskim vrijednostima hemoglobina... Tretman svih ovih stanja i oboljenja, pojasniće dr Šarenac, uglavnom iziskuje potrošnju velikog broja jedinica ovog najdragocjenijeg i nezamjenljivog lijeka.
„Kada je u pitanju potrošnja krvi, reći ći vam podatke vezane samo za osnovnu komponentu - koncentrat eritrocita. U posljednje četiri godine za 38% je povećana potrošnja. To je zaista veliki procenat. Ja sam počeo da radim kao specijalista transfuziolog 2000. godine – i u odnosu na to vrijeme gotovo 220% smo povećali potrošnju ove osnovne komponente. To su zaista ogromne brojke...“
