Odakle sve dolaze posjetioci našeg grada? Kako doživljavaju Trebinje? Šta od svega što smatramo posebnim i vrijednim pažnje u našem gradu stoji na uobičajnim rutama tih posjeta. Šta turiste najviše interesuje a šta posebno impresionira?
Na ovu temu ovaj put razgovarali smo sa trebinjskim turističkim vodičima, a u danima kada se polako svode računi još jedne turističke sezone - koja će, barem po službenoj evidenciji i statističkim pokazateljima kojima se mjeri turistički promet, opet premašiti - sve prethodne.
Jelena Pujić sa grupom turista
Posebnom licencom ovlašćeni da budu domaćini gostima našeg grada, promoteri njegovih ljepota i znamenitosti obično rade sa onim dijelom turističke klijentele koja ovdje dolazi u organizovanim grupnim posjetama i da bi kvalitetnije iskoristila vrijeme i bolje upoznala grad traži usluge lokalnog profesionalca.
Naravno, u Trebinju možete uživati i bez njihove asistencije, ali, s druge strane – da i to odmah napomenemo – ovdašnji vodiči nisu nimalo ravnodušni a još manje srećni kada im posao u vlastitom gradu, mimo svakog reda i esnafske prakse, uzimaju kolege sa strane, koji u grad dolaze istim autobusima sa turistima...
KROZ CENTAR, NA CRKVINU, DO TVRDOŠA
Jelena Pujić je licencu turističkog vodiča dobila 2018. godine i od tada je u ovom poslu, mada iskustva rada sa turistima ima deceniju više – kao kustos u Muzeju Hercegovine.
Kaže da svi licencirani vodiči imaju ugovore sa Turističkom organizacijom grada Trebinja, koja ih i angažuje. Kako je vodiča na raspolaganju uvijek više nego posla, važni su, kaže Jelena, i lični kontakti sa agencijama i gostima, koji vodičima, što su duže vremena u ovom poslu, obezbjeđuju i više prilika...
Ove sezone zadovoljna je angažmanom. Posebno živo bilo je u predsezoni i početkom ljeta. Juli i avgust su obično skromniji jer i gosti radije biraju plažu nego hodanje po čelopeku. Septembar je opet krenuo dobro...
Organizovanih grupnih posjeta, nastavlja naša sagovornica, najviše je iz zemalja regiona - posebno iz Srbije i Crne Gore. I klijentela je različita, počev od školskih ekskurzija, koje su, podsjeća Jelena, posebno intenzivirane od kada postoji ugovor između Republike Srpske i Srbije - da đaci trećeg razreda srednje škole iz Srbije dolaze kod nas – u Višegrad i Trebinje, a da naši završni razredi osnovne škole posjećuju Srbiju.
Ako školarce i ne možemo u pravom smislu smatrati turistima...
„...Onih 'pravih' turista opet je najviše iz Srbije i Crne Gore. To su, recimo, razni sindikati i slične organizacije koje dolaze ovdje u većim grupama i ostaju po dva-tri dana. Zanimljivo im je da posjećuju okolne manastire, a privlači ih i Grad sunca. Što se tiče stranih turista koji dolaze preko agencija, to su najviše gosti iz zemalja Skandinavije, Holandije, Velike Britanije... Među njima su i oni koji dolaze u Trebinje samo na izlet - turisti koji već borave u Dubrovniku, Herceg Novom ili nekim drugim okolnim gradovima a koji se odluče da izdvoje jedan dan za posjetu okolini. Najčešće su to jednodnevne ili eventualno dvodnevne posjete...“
I OVA GODINA PIŠE ISTORIJU
U Turističkoj organizaciji grada Trebinja kažu da je ova ljetna sezona, po broju evidentiranih noćenja, najuspješnija od kada se u našem gradu mjeri turistički promet. Kad se na kraju bude podvlačila crta, očekuju još jednu rekordnu godinu – i prvi put zabilježenih preko 200.000 noćenja.
„Prema podacima kojima raspolažemo, u mjesecima ljetnje turističke sezone - u junu, julu i avgustu evidentirano je ukupno 70.749 registrovanih noćenja turista, što je za oko 8,5% više u odnosu na uporedni period protekle godine, kada je evidentirano ukupno 65.420 noćenja. Zaključno sa mjesecom avgustom, ukupna cifra registrovanih noćenja turista je 131.817, što je za 13,5% više u odnosu na prvih osam mjeseci 2022. godine, kada je evidentirano ukupno 116.139 noćenja“, kažu iz ove organizacije.
Najveći broj registrovanih noćenja za prvih osam mjeseci zabilježili su turisti iz Srbije, zatim domaći turisti, te turisti iz Turske, Crne Gore, Hrvatske i Grčke.
Prema aktuelnom stanju, poručuju iz Turističke organizacije, izvjesno je da će Trebinje - ukoliko se ne dese neke nepredviđene okolnosti, na koje se ne može uticati - zabilježiti novu rekordnu godinu „i još jednom ispisati istoriju kada je u pitanju oblast turizma u ovom gradu“.
„Cifre koje su do sada zabilježene, ali i stanje sa najavama i rezervacijama koje nas očekuju do kraja septembra mjeseca, ali i tokom oktobra jasno i nedvosmisleno ukazuju da Trebinje nastavlja kontinuitet rapidnog rasta turističkog prometa, pa se sa pravom može očekivati da se u našem gradu po prvi put u istoriji ostvari - preko 200.000 noćenja“, saopšteno je iz Turističke organizacije grada Trebinja.
Maršruta opet zavisi od interesovanja turista, odnosno agencijskih aranžmana. U Trebinju, mogli bismo reći, svako pronađe nešto za sebe...
„Postoji uobičajna tura koju mi radimo - ona obuhvata obilazak centra grada – te relacije: Stari grad, platani, zelena pijaca - zatim Crkvine i manastira Tvrdoš. To su te tri lokacije koje se najčešće traže i koje najčešće ulaze u ponudu. Moram da priznam da je veliki broj grupa, posebno kada su u pitanju đačke ekskurzije, zainteresovano i za muzej. Obično kažu da tu najviše i saznaju o Trebinju. Međutim, u posljednje vrijeme, posebno mlađi ljudi koji posjećuju naš grad traže i neku drugačiju vrstu ponude – na primjer, vožnju barkama, kvadove i paraglajdere, hajking, avanturistički turizam... Nije to još uvijek kod nas zaživjelo na nivou nekih zemalja iz okruženja, poput Slovenije ili Hrvatske, ali se i kod nas traži. Ima jako veliki broj zainteresovanih i za vjerski turizam, posjete našim manastirima u okolini. Posebno od kada je u Mrkonjićima sagrađen duhovni centar mnogi pohode rodno mjesto svetog Vasilija. Ako bi morala da izaberem šta je ono naši gosti najviše vole - to je svakako pogled sa Hercegovačke Gračanice. To ih uvijek oduševi...“, priča nam Jelena.
Slična iskustva dijeli i Marko Ćapin, koji kao licencirani turistički vodič radi od 2017. godine.
Marko Ćapin
„Moji klijenti obično dolaze organizovano preko turističkih agencija iz BiH, Srbije i Crne Gore. Zatim, tu su i inostrani gosti koji češće dolaze u svojoj režiji, bilo da su solo putnici, porodice, parovi ili prijatelji, i to iz različitih dijelova svijeta - od Australije do Amerike. Trebinje, naš mali raj, uvijek ostavlja snažan utisak na turiste koji dolaze. Oni hvale gostoprimstvo naših ljudi, predivnu hranu i bogato kulturno nasleđe. Međutim, ono što im ne prija su granični prelazi i dugotrajna čekanja, posebno tokom sezone kada dolaze na jednodnevne izlete u Trebinje iz Crne Gore ili Hrvatske. Kada obilaze znamenitosti, najčešće posjete centar grada, Crkvinu i manastir Tvrdoš“, kaže nam Marko.
KO IMA PRAVO DA GOSTIMA PREDSTAVI GRAD?
Licenciranih turističkih vodiča u Trebinju, kako već rekosmo, ima toliko da za svakog od njih nema uvijek dovoljno prilika za angažman. Zato je za većinu ovaj posao tek dodatna zarada. Tako sa sagovornicima dođosmo i do manje veselih tema – u prvom redu, koliko je ova djelatnost uređena u Trebinju? Da li postoje propisi koji štite prava lokalnih vodiča u pogledu ekskluzivnosti – da samo oni mogu biti angažovani na vođenju turističkih grupa? Ako smo po propisima i mi dio uređenog svijeta - koliko se ti propisi kod nas poštuju? Stvari tu izgleda ne stoje baš najbolje.
Za Marka Ćapina nema dileme da u vremenu kad Trebinje sve više raste kao turistička destinacija postaje sve važnije omogućiti lokalnim turističkim vodičima, koji žive u gradu i poznaju ga, da budu njegovi predstavnici i promoteri.
Turisti hvale gostoprimstvo naših ljudi, ovdašnju kuhinju i bogato kulturno nasleđe
„Primijetili smo da i pored prisustva dovoljnog broja licenciranih vodiča, često turiste kroz grad vode pratioci turističkih grupa koji nisu kvalifikovani i ne poznaju Trebinje kao lokalni vodiči. Nekvalifikovani vodiči ne mogu pružiti autentično iskustvo kao lokalni vodiči, koji su za turiste koji dolaze u grad - domaćini i ambasadori Trebinja. Jedno od mogućih rješenja može biti uvođenje turističke inspekcije koja bi nadgledala i kontrolisala ko dolazi u grad i odakle, slično kao što se to radi u Dubrovniku. Takođe, moglo bi se razmotriti organizovanje info pulta u krugu bivše kasarne gdje bi se svi turistički autobusi parkirali i odakle bi svi obilasci centra grada počinjali, slično kao što je to uređeno u Mostaru, a samim tim bi se izbjegle saobraćajne gužve i zastoji na parkingu u centru grada kod katedrale“, kaže Marko.
I Jelena Pujić smatra da Trebinju treba jedinstveni ček-point, gdje bi svi turistički autobusi koji dolaze u grad iskrcavali svoje goste – jer kasnije od „hvatanja“ po gradu nema mnogo vajde. Takođe, i turistička inspekcija, jer tržišna kojoj se obraćaju u ovakvim situacijama, i pored najbolje volje da pomognu, ugavnom je nemoćna. Razloga je više i nećemo dublje zalaziti u tom pravcu. Uostalom, nije ovo jedini slučaj gdje su želje i namjere svih, i zakonodavca i zajednice na koju se propis odnosi - zalutale negdje krivudavim putevima između normativa i prakse. A ni vodiči, napominje Jelena - koji su tu da predstavljaju naš grad u najljepšem svjetlu - ne bi trebalo da uzgred izigravaju policajce ni potkazivače...
„Srbiju volimo kao svoju zemlju, ali nama najveći problem prave vodiči iz Srbije. Čast kolegama koji nas poštuju i koji iz godine u godinu dolaze sa po dva ili tri autobusa, angažuju za njih dva ili tri naša vodiča - ali problem imamo sa onima koji ni nas ni ovaj posao ne shvataju ozbiljno. To sve nas negdje ljuti i kolikogod pokušavali da nekako izađemo na kraj tim problemom - nije lako“, kaže Jelena.
I da nije ovo u uređenom svijetu i pravilo i praksa, naši sagovornici se slažu da nigdje pa ni kod nas „prinudni“ vodiči ne mogu biti valjana zamjena onim lokalnim.
Pogled sa Crkvine uvijek oduševi
„Posebno što lokalni vodiči imaju neke interesantne gradske priče, lokalne legende. To ljude uvijek zanima i sa tim pričama uvijek im izmamimo osmjeh na licu. Niji dovoljno grad predstaviti samo na osnovu nekih istorijskih podataka koji se nauče preko interneta. Pritom, kako možemo zaključiti iz razgovora sa našim gostima, često se dešava da ono što im govore uopšte nije istinito...“, napominje Jelena - i ovdje razgovor privodimo kraju, prećutno saglasni da smo na ovu temu već dovoljno rekli.
Jer ako stvar zaoštrimo dalje – a nećemo – vjerovatno bismo stigli i do pitanja - da li baš svako, vodeći turističke grupe, dolazi ovdje sa najboljim namjerama. Složena matematika odnosa među susjednim narodima i državama još uvijek nam svakodnevnicu čini dobrano toksičnom. Rat je još mnogima u glavi... A za vodiča nije važno samo da poznaje grad, njegovu istoriju i znamenitosti. Prvo mora da ga voli.
Zato se čini da ovaj nesporazum propisa i prakse nije samo pitanje važno za održivi razvoj jedne profesije. Niti bi borba profesionalaca u ovoj djelatnosti za bolji položaj trebalo da bude samo njihova...
