Sestre Gobović, Marija i Marina, od najranijeg djetinjstva su maštale da će muzika biti njihov poziv i vrijedno su radile kako bi ostvarile svoje snove. Iako nakon srednje škole odlučuju da upišu Pravni fakultet u Beogradu, nastavljaju da se bave i muzikom i grade svoju karijeru pa su tako ove sestre bliznakinje danas zaposlene pravnice koje sviraju klavir, pjevaju, vode dječiji hor „Slavujčić“. Priznaju, nije lako uskladiti mnogobrojne obaveze, ali zahvaljujući bezuslovnoj podršci koju im pružaju porodice, uspijevaju da balansiraju između dvije karijere koje su izabrale. Jer, naposlijetku, ljubav je glavni sastojak svakog uspjeha, a ako se njoj priključi i upornost, ne postoji nemoguće.
Sestre Gobović - slikanje za album "Lepota je u tradiciji" (foto: Vladan Delić)
Iako sebe smatraju tipičnim bliznakinjama, kažu, postoje određene karakterne razlike kojima jedna drugu nadopunjuju. Dok Marija više voli sporije pjesme, balade, Marina voli brze pesme uz trube pa je njihov repertoar raznolik, od pjesama duhovnog karaktera pa do onih koje se izvode uz pratnju trubačkog orkestra. Tako Marina uživa da se provodi na sceni i prenese svoju energiju i na publiku, dok Marija sa druge strane brine da sve prođe u najboljem redu. Međutim, perfekcionizam je ono što ih povezuje pa tako svaki posao koji preuzmu na sebe obave najbolje što mogu.
Sestre Gobović, bez obzira što su rođene u glavnom gradu Srbije, ponosne su na svoje trebinjsko porijeklo, a za naš grad ih vezuju prelijepe uspomene iz djetinjstva. Trebinje, kažu, posjećuju kad god im obaveze to dopuste i uvijek ih rodbina i prijatelji sa radošću dočekaju. Mada su održale veliki broj solističkih koncerata, kako u Srbiji tako i u inostranstvu, koncert u Trebinju, kažu, zauzima posebno mjesto u njihovom srcu.
„Baka i deka su nam bili prosvjetni radnici koji su svoj radni vijek proveli u Trebinju, gdje je i naš otac rođen. Cijelo naše djetinjstvo, odrastanje i najljepše uspomene vezuju nas za ovaj grad u kom imamo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje koji nam se uvijek obraduju, prate našu karijeru i podržavaju nas. Trebinje posjećujemo čitav život i iskreno ga volimo jer je autentičan, prelijep i ima dušu, a u njemu žive srdačni, divni ljudi i mislimo da svako ko ga posjeti ponese sa sobom lijepe uspomenama i želju da ponovo dođe. Neki od članova našeg orkestra su prvi put bili u Trebinju i imali su priliku da obiđu znamenitosti grada i sigurno nisu ostali ravnodušni pred njegovom ljepotom“, ponosne su sestre na svoje hercegovačko porijeklo.
Solistički koncert u Sava centru (foto: Nikola Bogdanić)
Počeci muzičke karijere najpoznatijeg blizanačkog dueta tradicionalne muzike vezuju se za Kulturno umetničko društvo Branko Cvetković u kom su bile vokalne solistkinje i sa kojim su mnogo putovale, nastupale i predstavljale našu izvornu muziku.
„Iskustvo iz KUD-a je fantastično jer, pored toga što smo stekle divne prijatelje, pjevale lijepu muziku i obišle mnoge gradove, KUD nam je bio i početna baza u pjevačkoj karijeri. Iskustvo koje smo tamo stekle nam je neprocjenjivo jer smo imale redovne probe koje su nam pomogle da se oslobodimo treme i naučimo da se nosimo sa scenom i publikom“, započinju svoju priču ove sestre bliznakinje.
Talentovane sestre Gobović su upravo u Kulturno umetničkom društvu saznale da se u Radio Beogradu organizuje velika audicija za izbor mladih pjevača, a izabranima je pružena mogućnost da snime trajne snimke koji su sačuvani u arhivu Radio Beograda.
„Na audiciju se prijavilo mnogo mladih momaka i djevojaka od kojih je izabrano nas deset. Bio je sjajan osjećaj sjesti za klavir i otpjevati staru pjesmu Bolen leži mlad Stojan, koju ćemo nekoliko godina kasnije pjevati i u Makedoniji, u njihovoj najgledanijoj emisiji Zajdi zajdi. Audicija u Radio Beogradu je bila prekretnica u našoj karijeri i usmjerenje kojim muzičkim žanrom ćemo se u budućnosti baviti“, prisjeća se Marija Gobović početaka njihove karijere.
Roditelji su ih, uvidevši njihov talenat i dar za muziku, sa pet godina upisali u muzičku školu i od tog trenutka ove dvije sestre žive muziku.
„Još kao male djevojčice smo na prve taktove muzike počinjale da se njišemo i pratimo ritam. Na početku smo pjevale našim ukućanima, a kasnije se to nastavilo kroz javne nastupe u muzičkoj školi, kao i na priredbama u školi. Oduvijek smo maštale da će nam muzika biti poziv pa smo imale veliku dilemu da li upisati Pravni fakultet ili Muzičku akademiju, ali smo srećne što se sada bavimo i jednom i drugom profesijom“, priča Marija srećna što su njihovi snovi postali java.
Iako je muzika njihova ljubav od najranijeg djetinjstva, roditelji su ih usmjerili da završe Pravni fakultet, a da se pored toga bave i muzikom. Tako su sestre kroz cijelo školovanje imale duple obaveze te su naučile da je organizacija vremena najbitnija za izvršenje mnogobrojnih zadataka.
Fotografija sa naslovne strane albuma "Lepota je u tradiciji" (foto: Vladan Delić)
„Muzički dar smo naslijedile od oca koji je išao u muzičku školu i svirao violinu. Život ga je odveo u drugom smijeru, ali zato imamo njegovu punu podršku i podstrek da nikada ne odustanemo od muzike. Nije bilo lako uskladiti dvije škole, muzičku i redovnu, pa se tako dešavalo da pred ispit u muzičkoj školi naizmjenično sjedimo za klavirom po nekoliko sati. U tim momentima je, sasvim sigurno, najteže bilo našim roditeljima koji su morali da slušaju cjelodnevno vježbanje. Ipak, još kao djevojčice smo maštale da će nam muzika biti poziv i drago nam je što nismo odustale od nje pa tako danas uživamo baveći se i pravom i muzikom“, pričaju Marija i Marina.
Ipak, kako bi se izborile za svoje mjesto na muzičkoj sceni trebalo je mnogo truda, rada i odricanja. Međutim, umnogome im je pomogla činjenica da nema puno blizanačkih dueta koji izvode tradicionalnu muziku.
„Kada je muzički žanr u pitanju, srce je bilo naša vodilja. Nikada nas nije privlačila komercijalna muzika za javne nastupe iako privatno slušamo sve žanrove. Tradicionalna muzika ima neku posebnu energiju, dušu, izaziva emocije i uživamo u izvođenju ove muzike. U ovom poslu se ne treba ugledati na druge, nego biti svoj i originalan, a nas dvije smo bliznakinje koje pevaju u duetu tradicionalnu izvornu muziku, u novom stilu, prilagođenu svim generacijama i to nas izdvaja od drugih interpretatora“, riječi su Marine Gobović koja ujedno naglašava kako mladi sve više vole ovaj muzički pravac što se najbolje osjeti kroz pozitivne komentare njihovih interpretacija na nastupima.
Najbitnije je, ističe Marija, da radite ono što volite, a svaka muzika pronađe svoj put i publiku.
„Osjećaj kada nastupamo pred publikom je neprocijenjiv. Našu emociju i energiju sigurno osjeća i publika i ne može ostati ravnodušna. Srećne smo što je na našim koncertima sve više djece koja pjevaju, igraju i raduju se sa nama. Zato se i bavimo ovim poslom, da širimo ljubav prema muzici, kroz tradiciju i istoriju“, saglasne su sestre.
LJUBAV I RADOST SE OSJEĆA NA SVAKOJ PROBI
"Slavujčići" u kripti Hrama Svetog Save (foto: Vladan Delić)
„Ponosne smo što smo prije dvije godine dobile blagoslov Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija da naš hor Slavujčići, koji postoji sedam godina, bude hor pri Hramu Svetog Save. Djecu učimo izvornu, duhovnu i dječiju muziku. Rad sa najmlađima je veoma zahtjevan i odgovoran, ali lijep i inspirativan. Djeca koja pohađaju naš hor su uzrasta od četiri do šesnaest godina, a naš zadatak je da im organizujemo časove tako da im na njima bude zanimljivo, ali i edukativno. Srećne smo što možemo naše dugogodišnje iskustvo da prenosimo na najmlađe“, kaže Marija.
Na Marijine riječi se nadovezuje Marina, a oči im zrače ljubavlju dok govore o djeci.
„Do sada smo našim Slavujčićima organizovale koncerte, nastupe, putovanja, snimanje albuma, ekranizaciju pjesama i maksimalno se trudimo oko njih. Veoma vole našu posvećenost, a mi njihovu ljubav i radost što dolaze kod nas osećamo na svakoj probi i na svakom koncertu. Do sada smo sa našim horom izdale dva albuma, Deci na dar i Sveti Sava. Muziku za oba albuma smo nas dvije komponovale. Trenutno je u pripremi treći album i veoma se radujemo snimanju koje uskoro slijedi. Pored ta dva albuma koja smo izdale sa našim horom, objavile smo još tri albuma izvorne muzike – Zora, Probudi se i Lepota je u tradiciji“.
Pronaći način da se usklade mnogobrojne obaveze nije nimalo lako, a balansirati između svake od njih zna biti nekada i iscrpljujuće. S obzirom da i Marija i Marina imaju svoje porodice i poslove, a ujedno i pjevaju, pišu tekstove, sviraju klavir, vode dječiji hor, posebno naglašavaju da sve ove obaveze ne bi bilo moguće uskladiti bez velike i bezuslovne podrške koju im pružaju muževi i roditelji.
„Dobra organizacija je ključ svega, kao i ogromna pomoć i podrška naših najbližih koji nam pomažu da balansiramo između dvije karijere i porodice. Bez njih ne znam kako bismo sve uskladile. Za sada nam dobro ide jer smo sigurne da naša dječica ne trpe i da im ljubavi i pažnje nikada nije nedostajalo. Veoma nam je drago što i oni vole muziku kojom se nas dvije bavimo i što pjevaju sa nama u glas kada sednemo za klavir da vježbamo. Takvi momenti su neprocjenjivi. Imamo tu sreću da Marija i ja živimo u istoj zgradi pa se svakodnevno viđamo. Ukoliko preskočimo da se vidimo u toku dana, mora da postoji razlog. Drago nam je što nam se djeca vole i što su sličnih godina, tako mogu lijepo da se igraju zajedno“, kaže Marina.
Porodica (foto: Julijan Lučanin)
„Brojčano smo velika porodica i volimo često da se viđamo. Marina i ja zajedno imamo petoro djece. Ja sam mama troje dece, Sofije, Stefana i Sare, a Marina mama Janka i Katarine. Često se okupljamo i kod naših roditelja. Imamo i dvije godine stariju sestru Anu koja takođe ima dvoje djece, dječaka i djevojčicu, pa nekada petočlana porodica sada broji nas petnaestoro. Majčinske obaveze su doprinijele da se samo još bolje organizujemo, a kad imate ogromnu volju, ljubav, podršku i dobru organizaciju, sve može da se postigne i dostigne. Ne kažem da je lako, naprotiv, ali motivacija, ambicija i upornost u svemu što radite, može da vas dovede do ostarenja zacrtanih ciljeva“, nadovezuje se Marija na sestrine riječi.
KONCERTI ZA PAMĆENJE
„Do sada smo održale mnogo koncerata po cijelom svijetu, ali koncert u Sankt Peterburgu, koji smo održale ispred njihovog čuvenog muzeja Ermitaž, ostao je najupečatljiviji u mom sjećanju. Rusi su po senzibilitetu slični našem narodu i veoma pozitivno su reagovali na našu muziku i bio je divan osjećaj nastupiti u Sankt Peterburgu, tokom bijelih noći, kada je u ponoć zapravo dan. U momentu kada smo zapjevale prvu numeru, počeli su mostovi da se podižu kako bi brodovi prošli. To je kod njih atrakcija, a za nas osjećaj koji nikada nećemo zaboraviti“, prisjeća se Marina.
Sa druge strane, Marija se sa posebnom radošću sjeća koncerta u Sava centru koji je, prema njenim riječima, u isto vrijeme bio i emotivan i veseo. Počeo je sa pjesmom Marijo slavna, a završio se sa pjesmom Niška banja i, naglašava, presrećne su što niko nije otišao ravnodušan sa tog koncerta.
„Pomenula bih još i koncerte u Njujorku, Švajcarskoj, Turskoj, Sloveniji, Makedoniji jer svaki donosi nešto novo i drugačije, a opet naša misija je ista – da širimo ljubav prema muzici“, kaže Marija.
Etno muzika u Srbiji, reklo bi se, dobija na značaju, a mladi se sve više interesuju za tradiciju srpskog naroda. Želja i zainteresovanost za raznolikom i autentičnom muzikom raznih naroda je upravo ono što spaja različite narode i vere. Etno muzika je, prema Marininim riječima, godinama unazad popularna u svijetu jer svaki narod interesuju kulture i tradicija drugih zemalja.
Hram Svetog Save (foto: Vladan Delić)
„Na nastupima u inostranstvu volimo da se pojavimo u autentičnim kostimima, sa etno motivima, kako bi predstavile našu muziku na najoriginalniji način i kako bismo pokazale da imamo i emotivne pjesme koje izazivaju suze kod publike, ali i numere uz koje svi igraju iako ne razumeju riječi pjesama. Sjećam se da smo gostovale u jednoj emisiji gde je, pored nas, u gostima bio i Tolstojev potomak. Kada smo nas dvije završile numeru, voditelji su ga pitali: Da li razumijete šta su sestre pjevale?, a on je na ruskom jeziku odgovorio: Duša razumije. Zato i ponavljam da se muzika sluša i pjeva srcem i dušom“, kroz osmijeh kaže Marija ponosna što su svoj talenat usmjerile na izvođenje tradicionalne muzike kojom šire srpsku istoriju.
NAGRADE KAO POTVRDE KVALITETA
„Veoma smo ponosne što smo snimile pjesmu posvećenu našem naučniku, pronalazaču i inženjeru, čuvenom Nikoli Tesli. Prošle godine, u Njujorku, dobile smo veliko priznanje Tesline naučne fondacije iz Filadelfije za doprinos kulturi i za stvaralaštvo. Tom prilikom smo izvele ovu pjesmu koja je izazvala gromoglasan aplauz kod publike, a ona opisuje život, rad i značaj našeg najvećeg naučnika“, prisjeća se Marija nagrade za pjesmu o Nikoli Tesli.
Sestre su takođe odlikovane „Krstom vožda Đorđa Stratimirovića“ i time postale prve umjetnice koje su dobile i primile ovo priznanje za izuzetan doprinos srpskoj kulturi.
„Izuzetno smo počastvovane ovim odlikovanjem za doprinos i istrajavanje na vrijednostima svetosavske duhovnosti i očuvanju tradicije. Svaka nagrada koju dobijemo nam je izuzetno važna jer ona predstavlja potvrdu našeg truda, rada i obrazovanja. Drago nam je što se naš talnat cijeni i što smo nagrađivane za doprinos kulturi. Nadam se da će naše iskustvo podstaći mlade da, ukoliko imaju neki cilj, teže njemu jer ono što je dobro i kvalitetno pronaći će svoj put. Takođe smo snimile i pjesmu posvećenu Stratimirović vojvodi, koju ćemo uskoro predstaviti publici, u želji da posvetimo pjesmu srpskom vojnom komandantu čiji smo orden dobile“, priča nam Marija.
Ipak, prva nagrada koju su osvojile sa dvadeset godina ima posebno mjesto u srcu sestara Gobović, a trenutak kada su proglašene za apsolutne pobjednice takmičenja Zlatni opanak u Valjevu, na kom je bilo deset hiljada učesnika, smatraju početkom svog muzičkog puta.
„Nakon toga su usledila mnoga takmičenja, nagrade, laureati za doprinos kulturi i za stvaralaštvo - Beogradski pobednik, Balkanska nagrada, Dame godine, Prvi Oskar Srbije, najbolja etno pesma, najbolji duet, album godine, Zlatna zvezda, Business woman awards, Kraljevski oskar popularnosti... Nagrade i priznanja su nam potvrda i merilo da radimo pravu stvar.
Mišljenja su, kažu, da je vizuelni identitet veoma bitan kad je scena u pitanju pa se tako trude da etno uvijek usklade sa modernim, najviše zbog etno pop muzičkog pravca kojim se bave.
„Publika je već navikla da nas vidi u elegantnim haljinama, usklađenim sa etno motivima. Imale smo tu sreću da do sada sarađujemo sa sjajnim ljudima iz sveta mode, od kreatora do modnih kuća. Volimo da sarađujemo sa kreatorkom Vladankom Celić koja uvijek uskladi naše haljine sa pjesmom koju izvodimo i mjestom na kom nastupamo. Najneobičniji stajling za nas je napravio kreator Filip Maksimović koji je smatrao da bi trebalo da budemo neobične, kako u spotovima tako i na fotografijama koje se nalaze na našem drugom albumu, pa tako na njegovim kreacijama preovladavaju šarene odjevne kombinacije sa puno dukata, nakita i cvijeća“, objašnjavaju sestre.
SARADNJA SA USNIJOM REDŽEPOVOM
„Bila nam je velika čast kada nas je Usnija pozvala da na njenim solističkim koncertima pjevamo prateće vokale. Dok smo sarađivale, postale smo i njeni prijatelji i prijatelji njenog supruga Svetomira Šešića Šeleta. Često su nam davali savjete o pjesama koje se pjevaju uz trubu i oni su nam ostali urezani i dragocjeni. Usnija Redžepova je bila jedna divna i pozitivna žena, vedrog duha, brižna i, iako velika zvijezda, veoma skromna. Obožavale smo je i presrećne smo što smo imale čast da je upoznamo, sarađujemo sa njom, ali i da nam bude prijatelj. Željela je da nastavimo da pjevamo pjesme uz trubače pa zato na našim albumima i postoje pjesme uz trubu, a naši nastupi ne mogu da prođu bez truba koje diraju u srce i vuku na igru. Mnogo toga smo od nje naučile i na tome smo joj uvijek zahvalne“, sjetno se prisjećaju svoje velike prijateljice.
Sestre Gobović vrijedno započinju i 2024. godinu pa ih tako početkom februara očekuje put u Ameriku gdje će održati koncerte u Njujorku, Bostonu, Patersonu i na Floridi, kao i radionice za djecu o značaju srpske izvorne muzike.
„Čeka nas snimanje novog albuma, sa našim horom, kao i snimanje nekoliko novih pjesama i ekranizacija istih. Imamo puno zakazanih koncerata i nastupa, kako sa našim muzičkim sastavom, tako i sa dječijim horom Slavujčići. Srećne smo što radimo ono što volimo i što širimo ljubav prema muzici. Čuvanje naše tradicije je veoma važno i drago nam je što je naš rad i trud priznat. To potvrđuju nagrade, laureati i zakazani koncerti mjesecima unaprijed. Ponosne smo na sve što smo dosad ostvarile i radujemo se svemu što nas očekuje“, izričita je Marina.
„Ukoliko se ozbiljno i profesionalno bavite nekom profesijom i ako imate motivaciju, volju i upornost, izdvojićete se i uspjeh je zagarantovan“, zaključuje Marija.
