Snežana Čučković
„Cvijeće je za mene život. Gledam ga kad dođe u pupu i dok se rastvara, često pričam sa njim i tepam mu. Ono me smiruje, potpuno se predam tome što radim i sva moja pažnja je usmjerena na cvijeće - kako ću ga aranžirati i gdje ću koji cvijet staviti. Zaljubljenik sam u cvijeće od malih nogu, a ljubav se vidi i osjeti“.
Više od tri decenije posvećenosti, kreativnosti i neizmjerne snage krase Snežanu Čučković, ženu koja je uspjela da svoju strast prema cvijeću pretvori u stil života. Vještim rukama oblikovala je bezbroj buketa protkanih mnoštvom emocija i ljubavi. Odlučna i ispunjena snagom i pozitivnom energijom, uz svoje cvijeće i predanu brigu o njemu je rasla i cvjetala, a iz svake životne bitke izlazila jača i još šireg osmijeha. Zahvaljujući nepresušnom izvoru inspiracije, kroz cvijeće je tkala neponovljive priče i stvarala trenutke koji se pamte čitavog života.
Mlada i ambiciozna, rodom od Gurovića, sa svega 26 godina ostvaruje svoj san i 8. marta 1991. godine otvara cvjećaru „Iris“ u lokalu kuće u kojoj je odrasla. Znala je, prisjeća se, da će biti vlasnica knjižare, cvjećare ili zlatare, objekta koji bi apsolutno odgovarao njenom senzibilitetu i omogućavao joj da izrazi svoju kreativnu i umjetničku stranu.
„Naučila sam na ubrzan tempo života i nikada nisam stavljala znak jednako između rada i odricanja. Tako sam najprije molbe poslala zlatarama Majdanpek i Celje, sa zahtjevom da mi odgovore u roku od 15 dana. Međutim, odgovor je stigao kada sam otvorila cvjećaru te nije bilo moguće realizovati i ideju o zlatari. No, imala sam u planu da u dogledno vrijeme otvorim i zlataru, ali me je početak rata spriječio u toj zamisli“, prisjeća se Snežana.
Dvije trudnoće je iznijela tokom rata, a u nabavku je išla u Nikšić, Podgoricu i Mađarsku. Kroz osmijeh se prisjeća očeve šale da iz Trebinja odlazi sa granatom i isto tako se vraća. Ljubav prema ovom poslu joj je prenijela majka, Mađarica iz Vojvodine, koja ju je i naučila svemu što zna, svim finesama i detaljima koje ona prenosi sada na svoju ćerku Sonju.
Snežana je ljubav prema cvijeću prenijela i na ćerku Sonju
„Mađari su poznati vrtlari. Sami aranžiraju cvijeće i njima bukvalno ne treba cvjećar. U mjestu iz kog je moja majka radi jedna cvjećara jer su svi nadareni za stvaranje prelijepih buketa. To je zaista fascinantno“.
RATNI PERIOD JE BIO PUN IZAZOVA
„Sjećam se jednog potresnog trenutka iz perioda rata. Bilo je tri sata ujutru kada mi je zazvonio telefon, zvali su me iz SUP-a koji je tada bio na pijaci. Glas s druge strane žice, ozbiljan i težak, izgovorio je molbu: Gospođo, možete li otvoriti cvjećaru? Vozimo mrtve sa čuka za Gacko. Tada sam živjela na Marin dvoru. U ratnom pomračenju, ništa se nije vidjelo osim onoga što je mjesečina osvjetljavala. Korak po korak, kretala sam se glavnim putem, oslanjajući se na sjećanje. Čim sam napipala kvaku, iznenada su se upalila svjetla na kamionu, a scena me je trenutno podsjetila na film Ko to tamo peva. Iz kamiona je izašao bradati vojnik, sav u blatu, i zahvalno mi se obratio što sam otvorila. Unutra je bilo šestoro ili sedmoro pokojnika. Pružila sam mu ono što sam imala od cvijeća, nešto plastičnog i nekoliko karanfila. Taj trenutak, te neizmjerne težine, ostao mi je urezan kao jedan od najupečatljivijih iz tog perioda“.
Snežanu, velikog zaljubljenika u cvijeće, ali, sasvim smo sigurni, i perfekcionistu koji ništa ne prepušta slučaju, posao često opsjeda i u snovima pa je bude ideje koje čekaju realizaciju. Vjeruje, ljudi su prepoznali njen trud i rad te se vraćaju kod nje sa riječima „Sneška, u svoj rad unosiš dušu“. Ne krije, te riječi joj gode i djeluju motivišuće.
Ističe, u poslu nije bitna samo zarada nego da se mušterija uvijek vrati, da se stekne nova, ali i da odu u druge cvjećare kako bi uvidjeli čiji rad je najbolji i ko im bolje leži kad je u pitanju izrada aranžmana.
Aranžmani u papiru ili celofanu su najljepši
„Održavanje cvijeća je najizazovniji aspekt ovog posla. Iskusni cvjećari unaprijed procjenjuju potražnju i nabavljaju odgovarajuće količine, a održavanje zahtijeva posvećenost, redovnu promjenu vode i pažljivu njegu. To nije samo radna obaveza, već i strast, želja za uspjehom i opstankom na tržištu. Dok kupci uživaju u savršeno uređenoj cvjećari, malo njih je svjesno rizika koje ovaj posao nosi i da veliki broj cvjetova ostane neiskorišćen. Neke vrste, poput gerbera, brzo gube svježinu u kućnim uslovima. Ipak, ukoliko stavimo podrezan gerber u skoro vruću vodu, opstaće znatno duže. Trenutno su tulipani najtraženiji, dok je nekada, naročito prije rata, karanfil bio neprikosnoven. Za mene lično, orijentalni ljiljan je kraljica cvijeća - prefinjen je, elegantan i uvijek na cijeni“, priča nam Snežana za koju su i dalje aranžmani u celofanu ili papiru najljepši.
„Prije rata, cvijeće je bilo dio svakodnevice običnih ljudi. Kupovalo se da ukrasi domove, darivalo prijateljicama u znaku pažnje, aranžmani su bili skromni - mali buketići, jednostavni, ali puni simbolike. Ljudi su težili prirodnoj ljepoti i spontanosti u darivanju. Danas je primijetna promjena u navikama kupaca. Cvjetni pokloni dobili su novu formu te se često biraju u korpicama i kutijama, dok su veliki, raskošni buketi najtraženiji. Simbolika je ostala, ali stil je postao izraženiji, naglašeniji, prilagođen savremenim trendovima i estetskim normama“.
Danas su najtraženiji veliki buketi
Snežana ističe da je oduvijek željela kreativan posao, koji je ispunjava i srećna je što je bila u mogućnosti da živi svoj san. Prema njenim riječima, samo ako volimo ono čime se bavimo biće rezultata.
„Ova cvjećara je imala velikih uspona i padova, a ko nije spreman na pad neće ni ustati. Nije svaki pad gubitak. U svom životu sam preživjela veliki gubitak ostavši bez treće ćerke, ali sam se brzo podigla. Svi su se čudili da sam za sedam dana počela raditi, ali me je to spasilo i svoj posao nikada ne bih mijenjala. Puno smijeha i duha je bilo potrebno za opstanak naše porodice, a podrška koju od njih dobijam je ono što me pokreće“, priča nam Snežana.
KREATIVNOST UVIJEK NAĐE PUT
„Već dvije godine idem u likovni atelje Cerovac i zaista uživam u časovima sa nekoliko žena mojih godina i divnom profesorkom. Obožavam te sastanke na kojima najčešće crtam motive iz prirode - cvijeće, pejzaže, zalaske sunca i životinje. Prošle godine smo organizovali izložbu, ali nisam očekivala da će biti na tako visokom nivou. Osjećala sam se kao da sam ušla u vremeplov, kao da sam se vratila u trenutke kada sam trebala biti na akademiji ili studijama dizajna. Taj osjećaj je bio gotovo nerealan, kao da se dešava nekom drugom, ali sam u njemu našla djelić svog neostvarenog sna. Zaista bih voljela da imam jedan mali atelje, samo svoj, da ne moram stalno da sklanjam stvari. Kada me inspiracija ponese, po cijeli dan ne idem kući, prepuštam se stvaranju. Svi ljudi treba da pronađu sebe u poslu koji ih ispunjava. Za kreativce je to lakše, jer je njihova strast dar prirode. Kada je čovjek kreativan, lakše provodi penzionerske dane. Moji dani su često prekratki za sve ono što želim da uradim“, priča nam Snežana.
Naglašava, posao nikada nije izlazio iz okvira porodice no ne isključuje tu mogućnost. Dodaje, rad u cvjećari nije nimalo lak i zahtijeva potpunu predanost poslu, ali najviše ljubavi i strpljenja. Ipak, za nju odlazak u radnju predstavlja odmor i trenutak kada se potpuno prepusti naletima inspiracije. Snežana ističe da je ispunjava sve što zahtijeva ispoljavanje njene kreativnosti i srećna je što suprug to zaista poštuje i uvijek je tu za nju.
Priznaje, najviše je zaintrigiraju svadbe i posebno uživa u tom dijelu posla.
„Mladi stupaju u novo životno poglavlje, često očekujući da sve bude obasjano sjajem i luksuzom. Nastojimo da ispunimo njihove želje, ali istovremeno moramo biti svjesni izazova koji je pred nama. Potrebno je nekoliko dana da razmislimo kako bismo pronašli najbolje rješenje i uklopili se u odgovarajući budžet. Ovo je zadatak koji zahtijeva umješnost, iskustvo i dobro poznavanje posla kako bismo toj djeci predložili najbolje“.
Svadbene dekoracije kao najveći izazov
Snežana je oličenje posvećenosti, kreativnosti i upornosti. Njena ljubav prema cvijeću oblikovala je njen život i karijeru. Uporna i istrajna, ali i puna strpljenja i ljubavi, svoj životni put je gradila slušajući svoje srce i nije pogriješila. Kažu, cvijeće uspijeva samo ako osjeća ljubav i toplinu, a te emocije nesumnjivo ispunjavaju objekat pod kestenom i platanima i sigurni smo da je upravo to ono što kupce privlači i mami ih da još jednom posjete ovu divnu ženu i napune se pozitivnom energijom. A ako usput ponesu kući i pokoji cvijet uvjereni smo da će u svoje domove prenijeti i djelić topline kojom zrači ova radnja i oplemeniti prostor jednostavnom ljepotom.
