HAMBURG│ U Hamburgu u Njemačkoj u petak su se prvi put, poslije višemesečnog nestrpljivog iščekivanja čitavog svijeta, sastali Vladimir Putin i Donald Tramp.

Bio je to vjerovatno najvažniji, premda ne i jedini važan događaj na samitu G20, najintrigantnijem političkom skupu godine koji je u petak i subotu održan uz predsjedavanje njemačke kancelarke Angele Merkel.

Čija je očekivanja ispunio Putinov i Trampov sastanak koji je trajao dva sata duže nego što je planirano? Kako je šef Stejt departmenta Reks Tilerson opisao odnos dvojice predsjednika, i kako su na to reagovali američki mediji glavnog toka, neformalni portparoli tamošnjeg establišmenta?

O ovim su pitanjima u "Novom Sputnjik poretku" razgovarali Slobodan Janković iz Centra za konzervativne studije i dopisnik „Politike“ iz Njemačke Nenad Radičević.

New York Times je uoči sastanka dvojice predsjednika pisao da je glavna briga — razjašnjenja radi, misli se na glavnu brigu vašingtonskog establišmenta — da će Tramp i Putin uspostaviti dobar lični odnos. Citiran je i Majkl Makfol, bivši američki ambasador u Moskvi, koji je rekao: "Ne želimo da izađu s porukom: mi smo prijatelji, neprijatelji su duboka država i mediji".

Nasuprot tome, uoči sastanka s Putinom, Tramp je preko Tvitera takoreći prkosno poručio da se raduje susretima „sa svjetskim liderima, uključujući i sastanak s Vladimirom Putinom… "Mediji lažnih vijesti nikada o meni neće istinito izvještavati, ali koga je briga!".

A onda je svijet obišao snimak prvog rukovanja dvojice predsjednika na kome su oni djelovali prilično raspoloženo i maltene opušteno. Tramp je Putina gotovo drugarski potapšao po ruci i po leđima, na početku sastanka je — na užas vašingtonskog establišmenta — rekao i da mu je čast što razgovara sa svojim ruskim kolegom, kome je uspio i da zahvali na ruskom, da bi dan kasnije njihov sastanak opisao kao "izvanredan".

"Tramp pokušava da ispuni svoje predizborno obećanje o obnavljanju saradnje s Rusijom. S druge strane, međutim, on je sasvim svjestan državnog aparata u Americi koji svoju spoljnu politiku, naročito u poslednjih nekoliko godina, zasniva na jakom antiruskom stavu po kome ništa što dolazi iz Rusije ne može da bude pozitivno. Zbog toga, kao i zbog američkih medija koji su dio tamošnjeg establišmenta, jako je teško Rusiju preko noći pretvoriti u mogućeg partnera", komentariše Radičević.

S tim u vezi, oštre riječi koje je Tramp uputio Rusiji uoči samita Sputnjikov sagovornik tumači kao "dimnu zavjesu američkom establišmentu".

"Iako je formalno najmoćniji čovjek u Americi, zbog pritiska kome je izložen on je prinuđen da taktizira", smatra Radičević. Upravo zbog tih pritisaka, nadovezuje se Slobodan Janković, tokom ove i naredne godine Tramp neće moći da promjeni američku spoljnu politiku.

"Do sada on nije uspio da se izbori sa sistemom i da nametne promenu. Ozbiljna promjena će moći da se dogodi samo ako on uspe da preživi svoj prvi predsjednički mandat i obezbjedi drugi", kaže Janković.

Iako je najprije bilo najavljivano da će se Putin i Tramp sastati samo neformalno — Trampu su to navodno preporučivali i najbliži saradnici, Putin sličnih problema nema — organizovan je formalni bilateralni sastanak, koji je čak potrajao čitava dva sata duže nego što je bilo predviđeno.

"Mnogi detalji govore da je Tramp zaista želio da napravi dobar kontakt s Putinom i da izbjegne pritiske sopstvene administracije", komentariše Nenad Radičević.

"O tome svjedoči i činjenica da je on insistirao da na sastanku bude prisutno što manje njegovih saradnika; tamo su bila samo dvojica predsjednika, njihovi šefovi diplomatije Sergej Lavrov i Reks Tilerson, i dvojica prevodilaca. Iako je uobičajeno da prisustvuju ovakvim sastancima, ispred zatvorenih vrata ostali su i savjetnik za nacionalnu bezbjednost H. R. Makmaster, i njegova glavna savjetnica za Rusiju Fiona Hil, koja je inače veoma kritična prema Rusiji i predsjedniku Putinu. Američki mediji najavljivali su da će ona prisustvovati sastanku, upravo da bi Tramp time demonstrirao kako nije popustljiv prema Rusiji", kaže Radičević.

Mogu li SAD zaista da primoraju teroriste na mir?

Govoreći o očekivanjima od sastanka dvojice predsjednika, prije nekoliko dana, u intervjuu za list Izvestija, zamjenik ruskog šefa diplomatije Sergej Rjabkov djelovao je kao realni pesimista. Rekao je da "veoma ozbiljni i uticajni krugovi" u SAD sprječavaju Trampa da popravi odnose s Rusijom, ali i da, povrh toga, među dvema supersilama postoje "veoma ozbiljne, fundamentalne razlike" o međunarodnim pitanjima, među kojima je istakao Siriju, kao i razlike u pitanju "strateške stabilnosti". Znači li to da je nekakvo ozbiljnije približavanje SAD i Rusije, praktično, nemoguće, jer su im interesi nepomirljivo suprotstavljeni?

"Sirija ovde nije spomenuta slučajno. Lobi unutar SAD koji se zalaže za nastavak rata u Siriji, koji se protivi dogovoru s Rusijom u vezi sa Sirijom, protivi se i svim širim dogovorima između SAD i Rusije", objašnjava Slobodan Janković.

I baš zato treba istaći značaj dogovora o primirju na jugozapadu Sirije, koji je postignut na sastanku Vladimira Putina i Donalda Trampa, a koji, posmatran iz ovog ugla, ima mnogo veću simboličku vrijednost nego što se to možda čini na prvi pogled. U svakom slučaju, zaključuje Janković, "jesu suprotstavljeni interesi lobija koji upravljaju Amerikom i politike koju vode Rusija i Kina, ali interesi same Amerike, kao države, i Rusije suprotstavljeni su mnogo manje".

A to bi trebalo da znači da je umirivanje tenzija među dvema silama, izazvano agresivnom američkom težnjom za totalnom dominacijom, ipak zamislivo. Prepreke za deeskalaciju napetosti — oličene prije svega u vašingtonskom establišmentu, toj američkoj dubokoj državi — jesu ogromne i često se čine nepremostivim, ali jedan od važnih preduslova da se to ipak dogodi izgleda da je u petak ispunjen. Prema svjedočenju Reksa Tilersona, naime, Putin i Tramp su se "povezali veoma brzo" i stvorena je "pozitivna hemija" među njima.

Toliko su se unijeli u razgovor, ispričao je novinarima, da nije uspjela da ih omete ni Trampova supruga Melanija, koja je u jednom momentu ušla u prostoriju.

"Nastavili smo da pričamo još čitav sat poslije toga. Nijedan od njih nije želio da stane", rekao je Tilerson.

I to je, vjerovatno, i najveći domet dugo iščekivanog sastanka koji je održan u petak u Hamburgu. Više nego dovoljno za zadovoljstvo i oprezni optimizam u pogledu budućnosti, tim prije što su američki mediji glavnog toka i vatreni zagovornici nepopustljive američke hegemonije, kao što je portal "Politiko", na primjer, poslije dva i po sata razgovora iza zatvorenih vrata nezadovoljno konstatovali da je "Tramp uručio Putinu impresivnu pobjedu"…

(Sputnjik)