U Kulturnom centru Trebinje nedavno je, uz blagoslov i na inicijativu mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija i u organizaciji naše eparhije, održana tribina na temu „Zemlja živih – put oporavka“, na kojoj su o bolestima zavisnosti, traumatičnim iskustvima zavisnika, ali i preventivnom djelovanju i vjeri kao iscjeljenju govorili protejerej – stavrofor Branko Ćurčin, duhovnik Centra za psihosocijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju oboljelih od bolesti zavisnosti „Zemlja živih“, koordinator zajednice Andrej Jovanović, štićenici Petar i Stefan, koji su bili u paklu droge i kriminala te Živko i Suzana Tešanović, roditelji našeg preminulog mladog sugrađanina Radoslava, a moderator razgovora bila je Milja Tupanjanin, vjeroučiteljica.
Otac Branko je podsjetio je da terapijska zajednica „Zemlja živih“ osnovana 2005. godine, pod okriljem Svetoarhangelskog manastira iz Kovilja, a kroz čiji je program liječenja i podrške, u specijalizovanim objektima na nekoliko lokacija, prošlo više od šest hiljada nevoljnika, koji su potražili izlaz iz začaranog kruga zavisnosti o narkoticima, kockanju, alkoholu i drugim pošastima našeg društva.
Smatra da su bolesti zavisnosti globalni problem, koji ne smijemo da ignorišemo.
„Nema sela niti grada gdje ne postoje zavisnici, bogotražitelji, koji traže smisao života na pogrešnom mjestu i od života sebi naprave pakao. Ne smijemo da žmurimo i da zatvaramo oči pred istinom, moramo svi zajedno da djelujemo i sarađujemo. Jedino vjera u Boga nam može dati odgovor i to je ono što čovjeku treba da bude na prvom mjestu. Bez vjere nema iscjeljenja i zato je važno da našu djecu učimo da vjeruju u Boga, da im vjera bude mjera življenja a ne da žive u virtuelnom svijetu“, poručio je duhovnik Ćurčin.
Koordinator zajednice Andrej Jovanović navodi da program „Zemlje živih“ traje oko dvije i po godine, a rehabilitacija se zasniva na nefarmakološkim metodama.
„Boravak u terapijskoj zajednici je potpuno dobrovoljan i besplatan za sve. Imamo pet terapijskih zajednica, četiri za muškarce i jednu za žene, na dnevnom nivou brinemo za oko 100 štićenika. Oporavak podrazumijeva sveobuhvatni pristup ličnosti zavisnika, koristimo i socijalne, psihološke i psihoterapijske metode, a temelj svega je jevanđelje i učenje naše Crkve“, pojašnjava Jovanović.
U „Zemlji živih“, dodaje, posljednjih godina bilježi se ogroman porast zavisnika o kockanju.
„Ranijih godina, bilo je oko 80 odsto zavisnika o narkoticima. U posljednje tri, četiri godine, ogroman je porast zavisnika o igrama na sreću, kockanju. U našoj terapijskoj zajednici trenutno je oko 50 odsto zavisnika od droga, oko 35 odsto je zavisnika o kockanju, a ostatak su alkoholičari“, navodi on.
O odavanju narkoticima i kriminalu govorili su 28-godišnji Petar iz Apatina i 37-godišnji Banjalučanin Stefan, oba iz disfunkcionalnih porodica, a koji su spas našli upravo u „Zemlji živih“ i pravoslavnom učenju. Iza njih su traumatična predoziranja, samozapaljenja, boravak u zatvoru, a najviše - borba sa samim sobom.
Naročito su potresna svjedočenja naših sugrađana Živka i Suzane Tešanović o njihovom preminulom sinu Radoslavu - od srećnog, voljenog djeteta i vrijednog mladića do njegovog nesrećnog odlaska u zavisnički mrak, na nagovor lažnih prijatelja.
„Problem je svuda oko nas, pali smo kao društvo, porodica je zakazala, žalosno je da se te stvari guraju pod tepih. Treba da se vratimo Bogu i vjeri, da podignemo svijest o bolestima zavisnosti jer tako možemo da spasimo buduća pokoljenja“, istakao je Živko Tešanović, dok je njegova supruga Suzana poručila svim majkama da paze na svoju djecu, a mladima – da nikada ne posegnu za narkoticima jer je to veliko zlo.
Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije istakao je da treba da imamo povjerenja jedni u druge.
„Treba jedni drugima da pogledamo u lice, da shvatimo da su to naša zajednička djeca i da jedino ako vjerujemo jedni u druge, u porodicu, institucije - da ćemo ih izvesti na pravi put“, poručio je duhovni pastir Hercegovine.
U emisiji prenosimo fragmente besjeda i potresne ispovijesti.
Pripremila Vlatka Musić, tonska realizacija emisije Milko Grubač.
