Na Međunarodnom konkursu u okviru projekta „Dani slovenske pismenosti“, prva mjesta za likovno-kaligrafske radove na temu „Kad je Sveti Sava bio mali“ osvojile su Jelena Stajčić i Ana Maksimović, učenice iz Trebinja, kojima je mentor bila Ivana Hrnjez, vjeroučiteljica.
Organizatori konkursa, Srpsko odjeljenje međunarodnog fonda duhovnog jedinstva naroda, Hram Svetog Save i Pravoslavno sportsko udruženje „Sveti Srb i ja“, za autore prvonagrađenih radova u avgustu će realizovati petnaestodnevno putovanje na Krf, a Knjižara “Sveti Danilo Humski” je trebinjskim učenicama poklonila po knjigu.
Jelena Stajčić, koja je drugi razred srednje škole, kaže da je još u osnovnoj zavoljela umjetnost lijepog pisanja, a predstavila nam je i svoj rad.
“Kroz cijelu osnovnu školu sam voljela umjetnost, crtanje i pisanje, a s kaligrafijom sam počela u sedmom ili osmom razredu i odmah je zavoljela. U prvom razredu srednje škole počela sam da šaljem radove na konkurse i već te godine sam, na istom ovom konkursu, osvojila prvo mjesto i otišla na Krf, gdje mi se jako dopalo. Nastavila sam da pišem, ponovo sam pobijedila i ponovo osvojila putovanje. S obzirom da je ove godine tema bila ‘Kad je Sveti Sava bio mali’, odlučila sam da izaberem neki citat iz ‘Žitija Svetog Save’, pročitala sam žitije od Teodosija Hilandarca i našla citat koji se savršeno uklopio u temu”, navela je Stajčić.
Ani Makismović, učenici sedmog razreda Osnovne škole ”Vuk Karadžić”, ovo je drugi konkurs i prva nagrada vezana za kaligrafiju.
“Više mi znači sama nagrada kao priznanje za trud i rad, nego putovanje na Krf, zbog kojeg sam, naravno, presrećna. Ne bavim se toliko dugo kaligrafijom, ali sam zaista dosta vježbala i uložila mnogo vremena, tako da mi je ovo velika nagrada. Rad koji sam pisala na zadatu temu je zapravo pjesma od dvije strofe koju sam prepisala i nacrtala razne ornamente. A što se tiče mojih početaka, kod kuće sam imala kaligrafska pera, koja je kupila moja mama i koja me u početku uopšte nisu zanimala. Međutim, odjednom su mi postala zanimljiva, zainteresovala sam se i sa mamom istraživala na internetu. Našla smo razne stilove pisanja, počela sam da ih izučavam i tako sam zavoljela kaligrafiju”, pojasnila je Maksimović.
Jelena je u sebi pomirila i praktičnost medicinara i nježnu umjetničku dušu.
“Svi u porodici volimo umjetnost i na neki način se bavimo nekom vrstom umjetnosti, a i moja sestra se, dok je išla u školu, bavila kaligrafijom. Nakon što su prošle godine vidjeli moj nagrađeni rad, i dosta učenika u mojoj školi je počelo da se zanima za ovu vrstu lijepog pisanja rukom te da šalju radove na konkurse. Inače, s obzirom na moju ljubav prema umjetnosti, mnogi me, pogotovo profesori, pitaju kako sam se odllučila da upišem Medicinsku školu. Jednostavno, pored umjetnosti, medicina je još jedna moja velika ljubav i planiram da to bude moje zanimanje u budućnosti. S druge strane, umjetnost je uvijek bilo nešto što me motiviše i što volim da radim u slobodno vrijeme, tako da sam odlučila da mi to bude hobi”, priča naša talentovana sugrađanka.
Ana nam nije rekla koju srednju školu će da upiše, kaže da će to još uvijek ostati mala tajna, ali nam je otkrila kako se postaje kaligraf.
“Za početak se uvježbavaju osnovni primjeri, po nekoliko stranica. To je prepisivanje, ali ne samo tehničko, nego treba da se uživi prilikom prepisivanja, da se to voli, tačnije da se uopšte voli kaligrafija. I onda, prepisujuću, vježabajući, gledajući druge rukopise, može se postići dosta toga. Rekla bih da, ko ima želju, ko se trudi i radi i to voli, može sve da postigne, možda u manjoj mjeri od nekog ko je talentovan, ali uz trud i rad može sigurno daleko dogurati. U kaligrafiji ima poprilično mnogo fontova, ali ja najviše volim 'ustav', jer mi se najviše dopada, ali dok pišem i sama osmišljavam neke dijelove slova, pravim razne kombinacije, kako bi sve izgledalo što ljepše i orignalnije, ali moramo da se pridržavmo pravila, dakle treba i da izgleda lijepo i da bude ispravno. Trudim da budem svoja ali da to što radim ima smisla. Dodala bih da smo svi mi kaligrafi, jer sigurno su svi nekada poželjeli da napišu čestitku i potrudili se oko toga. To je već kaligrafija”, istakla je nagrađena učenica.
A Jelena je dodala šta je još neophodno da bi neko bio dobar kaligraf.
“Potrebna je velika smirenost i posvećenost, kaligrafi koji se dugo bave ovom vještinom lijepog pisanja, najbolje znaju koliko se napreduje tokom godina i koliko se razvija kaligrafski rukopis. Font kojim ja pišem i koji najviše volim takođe je 'ustav', tako da kada vidim pravi, originalni rukopis, pisan ovim fontom, trudim se što više da i moj bude jednako lijep”, navela je Jelena.
Naše sagovornice su nam rekle i nešto više o konkursima vezanim za takmičenja u kaligrafiji.
“Ima dosta konkursa, ne toliko kod nas, više u Srbiji i drugim državama, a voljela bih da ih i ovdje bude, na primjer koliko i literarnih”, kaže Ana, a Jelena se nadovezuje:
“Neki konkursi su ograničeni na Srbiju, ali pojedini, poput ovog na kojem smo sada učestovali, su međunarodni i na njih se priajvljuju djeca iz raznih država. Kokursi kreću kada počne školska godina, tako da još uvijek ne znamo koji će biti objavljeni i kakvi će biti naši sljedeći radovi za takmičenja, ali mi se bavimo kaligrafijom i van škole, tako da se i trenutno bavimo nekim radovima”.
Nagrađene učenice su istakle da posebnu zahvalnost duguju svom mentoru Ivani Hrnjez, za koju su rekli da im je mnogo pomogla savjetima i bila velika podrška, a koja je od organizatora konkursa nagrađena zahvalnicama za posvećenost u pedagoškom radu sa talentovanim đacima i za trud i požrtvovanje u radu mentora.
Mlade umjetnice kaligrafije su izrazile veliku zahvalnost i crkvenoj knjižari za nagradu, jer su za njih, s obzirom da putuju na Krf, simbolično, izabarali knjigu koja se bavi Prvim svjetskim ratom.
Podsjetimo, pored Jelene Stajčić, na konkursu u okviru projekta “Dani slovenske pismenosti”, prošle godine su na temu "Čuvajmo božiju tvorevinu” nagrađeni i trebinjski učenici Lidija Berković i Tadej Perišića, oboje za literarne radove.
Sa Jelenom i Anom razgovarala je Biljana Medar.
