Mlada trebinjska rediteljka Zoja Perović iza sebe ima ljeto koje će, kako sama priznaje, dugo pamtiti. Njen dokumentarni film „Kaseta 2025: Volim te, tata“ proglašen je za najbolji studentski film u okviru programa BH film "Sarajevo film festivala", a nagrada je stigla gotovo na samom kraju njenog četvorogodišnjeg školovanja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
U našoj „Temi jutra“, Perović je istakla da se utisci nakon velikog priznanja još nisu u potpunosti slegli, posebno jer je riječ o izuzetno ličnom filmu, nastalom od porodičnih snimaka koje je tokom njenog i odrastanja njenih sestara pravio njihov otac.
„Zbog samog sadržaja filma, nakon što sam ga završila, meni je bilo sasvim u redu da ga spakujem u neku fioku, da to bude nešto što sam uradila za sebe i za svog oca, a ne nužno moj prvi film koji ću podijeliti sa publikom, a naročito ne prvi film koji ću prijaviti na najznačajniji regionalni filmski festival. Film je prijavio moj profesor Faruk Lončarević, kojem još jednom zahvaljujem na povjerenju i takvoj vrsti podrške. I moj jedini saradnik na filmu Amir Musli danima mi je govorio da taj film mora da se susretne sa publikom te da, bez obzira na to koliko je ličan i intiman, nije nešto što bi trebalo da ostane u nekom folderu. Zato je nagrada zaista bila veliko iznenađenje“, navela je Perović.
Upravo zbog intimnosti materijala, nije mogla da bude dio publike na festivalskoj projekciji, jer, kako priznaje, nije sigurna da bi imala snage da sjedi u sali i posmatra reakcije gledalaca.
„Mislim da bi mi bilo nezamislivo da sjedim sa publikom dok oni gledaju naše snimke iz djetinjstva, rođendanskih proslava, praznika i naših prvih koraka. Ali, na projekciji su bile moje sestre Lana i Maša i bilo mi je jako važno njihovo mišljenje, kao i osjećaj koji su ponijele iz publike. Rekle su mi da je reakcija bila iskrena, da je publika bila dirnuta i da je imala povjerenja u materijal i film, da su se poveli na to naše putovanje kroz djetinjstvo i upoznali našeg tatu. To mi je bilo jako značajno“, rekla je Perović.
Nagrada joj, kaže, nije donijela samo priznanje struke, već i novo samopouzdanje i drugačiji odnos prema sopstvenom filmskom putu.
„Ova nagrada mnogo mijenja u mom ličnom doživljaju filma i same sebe kao, nadam se, buduće filmske i pozorišne rediteljke. Volim da kažem da je ovaj film na neki način rehabilitovao moju filmsku karijeru. Već neko vrijeme prilično sam se posvetila pozorištu i sada mi ima smisla da je baš ovaj film taj koji mi je donio prvu nagradu u filmskoj djelatnosti. Mnogo me je ohrabrila reakcija žirija i publike da nastavim da radim filmove. 'Kaseta 2025: Volim te, tata' sada nastavlja svoj festivalski život, dobila sam pozive da bude prikazan na festivalima u Hrvatskoj i Sloveniji, a nakon toga namjeravam da ga prijavim i na druge evropske i svjetske festivale. Pomislila sam da je sada pravo vrijeme, kada sam već izašla iz zone komfora i ohrabrila se, da se film susretne sa što više publike“, rekla je mlada rediteljka za Radio Trebinje.
Ovo ljeto za nju nije bilo značajno samo zbog "Sarajevo film festivala". Preko Akademije scenskih umjetnosti gotovo mjesec dana boravila je u Kini, gdje je u okviru programa razmjene snimala dokumentarni film o tradicionalnoj kineskoj medicini.
„To iskustvo bilo je neprocjenjivo. Nisam mogla ni da pretpostavim koliko ću biti oduševljena i zemljom i ljudima i njihovom kulturom. Bilo mi je važno da se otvorim prema nečemu toliko velikom i shvatim koliko toga postoji izvan sopstvene zemlje – nova kultura, novi jezik, drugačija ishrana, pa čak i drugačiji pristup umjetnosti. Film sam završila tokom boravka u Kini i imali smo specijalnu projekciju u Čengduu. Kada sam se vratila, pomislila sam 'ako sam uspjela da snimim film u zemlji čiji jezik ne znam i gdje nikoga ne poznajem, onda bih valjda mogla da snimam i na mjestu koje mi je poznato, među ljudima čije priče znam i čiji jezik govorim'. Mislim da će mi to iskustvo u nekim narednim poduhvatima mnogo pomoći“, istakla je Perović.
U međuvremenu, sve više ulazi i u profesionalni svijet pozorišta. Nedavno je bila asistent režije svojoj profesorici Selmi Spahić na Čehovljevom „Galebu“, predstavi kojom je otvoren Novi teatar na Grbavici u Sarajevu. Upravo u tom teatru Zoju početkom naredne godine očekuje i njena diplomska predstava.
„Profesorica Spahić je moj idol tokom sve četiri godine školovanja na Akademiji. Bila mi je velika čast da joj asistiram, naučila sam mnogo i bila je velika privilegija biti tu, posmatrati kako ona radi. Osjećala sam se kao da sam u Mikelanđelovom ateljeu. Istovremeno sam upoznavala prostor u kojem bi u januaru 2027. godine trebalo da imam svoju premijeru“, rekla je Perović.
Pred njom su sada diplomska predstava, ali i kratki igrani film koji treba da snimi u okviru završetka studija. Granica između studenta režije i profesionalne rediteljke polako se briše, a sa njom dolaze i novi izazovi, odgovornost i neizvjesnost. A kada bi za godinu dana ponovo bila gošća Radio Trebinja, Zoja već zna kakav bi povod voljela – da „Kaseta 2025: Volim te, tata“ nastavi da putuje.
„Voljela bih da se ponovo vratimo na ovaj film, ali u nekom novom svjetlu, da je bio na još festivala. Da li će biti nagrađen ili ne, to je manje važno. Jako mi je dragocjeno kako publika reaguje na njega i drago mi je što moj otac na neki način tim filmom putuje kao samostalan filmski stvaralac, a ne samo kao akter u filmu. Sada kada smo film pustili na njegovo putovanje, voljela bih da ono traje“, zaključila je Zoja Perović
O svemu što je stalo u nepunih godinu dana, od Sarajeva i nagrađenog dokumentarca, preko snimanja u Kini do rada na velikoj pozorišnoj predstavi, ali i o planovima i izazovima koji je očekuju, sa mladom trebinjskom rediteljkom, pred kojom su tek poglavlja koja će ispisivati njen profesionalni put, razgovarala je Biljana Medar.
