Posljednjeg festivalskog dana, u pozorišnoj sali Kulturnog centra, nastupiće Pozorište „Janko Veselinović“ iz Bogatića, sa predstavom „Aveti“, koju je po tekstu norveškog dramskog pisca Henrika Ibzena adaptirala i režirala Ivana Terzić.
Ona nam kaže da su veoma srećni što su prvi put u Trebinju i što će se predstaviti upravo ovim ostvarenjem.
„Smatram da je, možda, trebalo da nas trebinjska publika zna već iz nekih prethodnih vremena zato što smo vrlo često pravili velike uspjehe. Ne znam kako se to desilo da do sada nismo uspjeli da se predstavimo u Trebinju. Ali, nikada nije kasno, i evo nas na 69. Festivalu festivala i veoma smo srećni što ćemo upravo mi da ga zatvorimo“.
Gledaćemo klasičnu dramu
„Možda nije slučajno što smo prvi put u Trebinju. Možda je baš trebalo da dođemo sa ovom predstavom. Prvi put pozorište u Bogatiću radi jednog velikog svjetskog klasika. Do sada su to bili, uglavnom, ili domaći tekstovi ili neki žanrovski manje zahtjevni tekstovi jer se od amaterskih glumaca ne očekuje da ovo igraju. A, ja očekujem. Nisam svoj kriterijum spuštala ni u jednom jedinom trenutku. Ovo je drama, klasik kao i svaki klasik koji može da ima savremeno čitanje tako da sam ja i sa režijom i adaptacijom došla do nekog svog čitanja. Pozivam publiku da dođe i da vidi priču koju je Ibzen skovao krajem 19. vijeka, a koja u potpunosti korespondira sa današnjim vremenom“.
Od festivalaca, po kuloarima, čuli smo da je ovo dobra predstava.
„Ooooo, drago mi je! Nisam niti lažno skromna niti skromna. Mislim da mi je ovo jedna od boljih režija sa ovim ansamblom. Do sada sam radila u omladinskoj sceni, onda sam počela da radim na Fakultetu umjetnosti u Prištini, na Odsjeku gluma, pa sam prestala da radim sa omladincima jer mi je dosta studenata, ha-ha. Prešla sam da radim sa prvim ansamblom, ovo mi je treća režija i svaka je bila bolja od bolje, a mislim da je ova najbolja“.
Miroslava Kovačević igra gospođu Helenu Alving, udovicu kapetana i komornika Alvinga.
„Ovdje smo prvi put ali se već osjećamo kao domaći. Divno je u Trebinju. Nadamo se da je ovo samo početak stvaranja tradicije našeg učestvovanja na Festivalu festivala. Mi se, zaista, vrlo dobro poznajemo, generacijski smo približni. Dugo godina se znamo i koračamo scenom zajedno. Zaista, u pozorištu divno sarađujemo. Gospođa Alving je udovica koja održava privid sreće u svojoj kući, tek tokom predstave priznaje šta je sve preživljavala dok je komornik bio živ. Ona je lik koji predočava koliko odricanja jedna žena mora da podnese da bi sačuvala svoj dom i porodicu. U predstavi nas je šestoro. Na premijeri, u oktobru, igrala sam ulogu Regine, služavke. Sticajem okolnosti, glumica koja je igrala gospođu Alving morala je, zbog privatnih obaveza, da odustane i mi smo ušli u drugi proces. Ja sam preuzela ovu ulogu, a mlada glumica, koja je bila u omladinskoj sceni, je preuzela Reginu. Predstava sada izgleda skroz drugačije. Vidjećete, mislim da je sve na svom mjestu!“
Koliko je samo gospođa Alving u današnjici!?
„Ne možete da vjerujete koliko žena nakon predstave meni priđe i kaže – “to što si ti na scenu donijela i mi preživljavamo”. Lik trpi radnju i to sve vrijeme kroz tu neku hladnoću, čvrst stav. Šta se u njoj događa, kao i kroz svaku ženu koja pokaže ili ne pokaže emocije, samo ona zna“.
Počeli su „Sumnjivim licem“ Branislava Nušića, ovom predstvom Henrika Ibzena obilježili su 75 godina rada pozorišta. Posvećeni su i radni, a prema riječima pozorišnih kritičara, prevazišli su amatersko pozorište.
Kažu da naziv drame nije metafora, nego ime za sve ono što proganja porodicu i društvo.
Ne traži aplauze niti da se složite. Traži da je pogledate jer tamo gdje istina nije poželjna - počinju „Aveti“.
Dobro došli!
