Na pozorišnoj sceni Kulturnog centra, večeras će Bjelopoljsko pozorište odigrati predstavu „Sporazum“, po motivima drame „Ožalošćena porodica“ Branislava Nušića, a u režiji i adaptaciji Minje Novaković.
Bjelopoljci su kod nas, možemo slobodno reći, koliko dugo traje naše prijateljstvo, domaći i raduje da će ovogodišnji Festival festivala otvoriti upravo njihovo ostvarenje, britka satira o ljudskoj pohlepi, licemjerju i lažnom moralu.
Minja Novaković, mlada rediteljka, kaže da je ovaj komad rekreiranje Nušićeve „Ožalošćene porodice“ u 21. vijeku. Savremeno čitanje postavlja pitanje: šta se dešava kada se neko odrekne onoga za šta se ostali grčevito bore?!
„Nušić ima tu specifičnu crtu da se baš bavi komedijom ličnosti i generalno naših života. Ono što sam ja htjela, možda, da promijenim jeste da to bude i tragikomično jer smatram da ne živimo u tako lijepom vremenu da je dovoljno samo nešto zagrebati, nego možda, da idemo do kraja u nekim stvarima, recimo tematski i izborom nekih scenskih rješenja. Razlika od ostalih igranja ove drame jeste u tome što sam se osvrnula na sadašnji trenutak i samim tim je već to dovoljno da bude jedna adaptacija, a opet je tu naš poraz, što se nije ništa promijenilo od Nušićevog vremena do danas. Apsolutno imamo iste „dječije bolesti“ i boljke koje uvijek neka porodica ili mi generalno ljudi rješavamo, imamo poriv za gramzivošću, za nečim većim, posjedovanjem. Tu je bio cilj da vidimo šta bi uradila neka nova generacija kada bi se našla u toj priči“.
Nova generacija „bije“ drugačije bitke
„Ne osvrćemo se previše na tradicionalan način i rješavanja sukoba, prihvatanja nekih loših stvari, da su prosto takve kakve jesu pa da treba da budemo zahvalni za to što dobijamo već mi nalazimo drugačije mehanizme kako ćemo da se borimo. Ukoliko je nešto povezano sa našim standardima – u redu, ukoliko nije - jasno ćemo reći da to nije za nas. Mislim da se to upravo dešava u ovoj adaptaciji, drami i da će biti zanimljivo vidjeti taj ugao mlade osobe koja možda nije oduševljena tim čime bi svi drugi bili oduševljeni“.
Minja je prvi put u Trebinju, raduje je što ima priliku da bude učesnik festivala i da vidi po čemu je ovaj festival tako poseban. Sa Bjelopoljskim pozorištem je imala divnu saradnju.
„Vidi se da je to jedna uigrana ekipa, da su otvoreni za drugačiji način rada jer volim da eksperimentišem u pozorištu. Radost igre se vidi na sceni. Čak, iako nešto ne ide po planu, prosto ta radost igre se vidi na sceni“.
Slađana Merdović, Simka
-Ne bih o Simki mnogo otkrivala, ni o njoj niti o ostalim likovima. Mislim da će i ova predstava, kao i sve naše prethodne predstave, biti izuzetno dopadljiva predivnoj trebinjskoj publici. Ovo je novo čitanje Nušića, nije tradicionalna priča, nego je savremena. Rekla bih da je ovo tragikomedija mentaliteta, gdje, uz rediteljske sugestije, kroz taj veo tuge, koja se odnosi na podjelu zaostavštine pokojnika, otkrivamo tu ljudsku pohlepu, licemjerje. Mislim da će publika ne samo s osmijehom izađi iz sale nego i sa nekom dozom gorčine. Da će se mnogi pronaći u nekim dijelovima predstave jer sam sigurna da je svako od nas, makar jednom u životu, sa sobom sklopio makar taj mali sporazum. Mislim da predstava pogađa problematiku Balkana, mentaliteta, psihološkog i karakternog profila, to sigurno. Nekako će biti jedno ogledalo u koje je, možda, teško pogledati ali sa druge strane itekako poželjno da bismo osvijestili te neke anomalije koje imaju svi narodi na Balkanu, moglo bi se reći i na globalnom nivou. Vidite šta se radi zbog pohlepe na planetarnom nivou. Mislim da je glavni uzrok svih tih ružnih dešavanja ta pohlepa i te odvratne podjele“.
Kaže da joj je, zaista, zadovoljstvo biti u Trebinju, družiti se sa divnim ljudima, biti na jednom sjajnom Festivalu festivala, koji okuplja najbolje amaterske pozorišne predstave iz republika bivše Jugoslavije.
„Meni je žao što su to bivše republike meni voljene zemlje Jugoslavije, malo sam nostalgičarka. Želim da zahvalim na gostoprimstvu, počev od hotela u kome smo smješteni, do Organizacionog odbora i Slađane Skočajić iz Grada Trebinja, koji su u svakom trenutku tu za nas, da li da nam treba nešto za predstavu ili nešto drugo uvijek su tu. Divni su trenuci uvijek u Trebinju, sežu još iz prethodnih godina. Upravo sam se sjetila profesorice Nade Pavićević, Miodraga Belog Rakonjca, Fuada Zaimovića Strele, Izeta Mulabegovića, koji su imali izuzetne uspjehe na ovom festvalu, kako kolektivne tako i individualne.
Bjelopoljsko pozorište je prošle godine imalo produkciju pet predstava.
„Krajem prošle godine, imali smo premijeru `Proklete avlije`, profesonalnu predstavu, jako je dobro prihvaćena od strane publike. Igraće se sve predstave prošlogodišnje produkcije. Kolege Predrag Vukojević i Vlado Tomović igraju predstavu za djecu. Jedan, zaista, lijep tempo. Bijelo Polje jeste mali grad, ali je zaista grad kulture i umjetnika. Nije se lijepo hvaliti, ali ko god je bio u našem gradu - zna o čemu pričam“.
Tradiciju na Festivalu festivala nastavlja Osman Zaimović, sin Fuada Zaimovića Strele, koji je u ulozi Mića Stanimirovića.
„Večeras u ovoj ulozi, a do sada sam u Trebinje dolazio sa Bjelopoljskim pozorištem u različitim angažmanima, decenijama. Ili je to bio nekada izbor muzike, majstor tona, svjetlo, video ili tako nešto. Moj otac je ranije igrao ovdje i osvajao nagrade, iz toga razloga ovo igranje večeras, za mene, dobija poseban značaj. Trebinje je uvijek prelijepo. Rad na predstavi je bio izuzetno težak, ali je obilovao vrlo dobrom i pozitivnom energijom, koja je tu bila od samoga starta. Tako se stvaralo nešto što smo od početka vidjeli da može da bude dobro i nadam se da ćemo se svi uvjeriti u to. Nadam se da će biti bar na nivou koji se očekuje od nas“.
Nadaju se da će zablistati u punom sjaju. Mi smo navikli na odlične predstave iz Bjelopoljskog pozorišta tako će, sigurni smo, biti i večeras. Dobrodošli, dragi prijatelji! Uživajte festivalci i svi dragi gosti!
