„Ono lijepo čega se sjećam su ljudi, koji su bili dobri, blagi, strpljivi, koji su pretrpjeli život sa mnom. Zaista mnogo čudesnih ljudi, bilo da su najobičniji ili oni koji su imali neku važnu ulogu u društvu... A onda dolazi bezbroj tih lijepih stvari - kao što je ova svjetlost hercegovačkog sunca. Toplina ovog kamena i zelenilo Trebišnjice, Neretve i Bregave. I to je moj život i slika koju nosim, što ispunjava i moje oči i moje srce. Velika je to privilegija i radost imati takvu jednu sliku i nositi je ma gdje da čovjek pođe.“
Ovako će godine svog episkopskog službovanja u Hercegovini pamtiti vladika Grigorije.
Episkop Diseldorfa i cijele Njemačke, kojem će sutra veče u Kulturnom centru povodom 20 godina episkopstva biti priređena svečana akademija, u razgovoru za emisiju „U sretanje prazniku“ našeg radija kaže da su te dvije decenije za njega bile „jedan tren, bljesak munje, jedan trenutak u kome se dogodilo milion raznih čuda“.
Sa nepune 32 godine je postao vladika i kaže da je bio veoma mlad za tako odgovornu službu.
„Bilo je jedno strašno vrijeme, posljeratno. Vladika Atanasije se povrijedio pa smo svi bili oko toga zauzeti, brinuli smo se kako da živimo u novoj situaciji. I ta briga je moju pažnju odvraćala od toga da razmišljam šta će sada biti, nego iz dana u dan smo išli dalje i gledali šta da popravimo, dogradimo, uradimo. Ali sve to u jednom intezivnom odnosu sa ljudima, mladim ljudima - i to je pomoglo jer su oni uvijek dobri satrudnici, saborci, i u tom smislu, ja sam sve to lakše nosio i dogodilo se na kraju nešto mnogo lijepo. Ovaj grad je najljepši grad koji ja znam u našem narodu, gdje naši ljudi žive. I ne kažem ja to samo, to svi kažu. Sad dolaze i ljudi koje ja šaljem iz Amerike, Njemačke... Evo, sinoć mi je bio u gostima rumunski vladika, koji je bio oduševljen time kako jedan mali grad može biti toliko lijep“, ispričao nam je vladika Grigorije.
U emisiji Radio Trebinja episkop Grigorije je govorio i o svojoj novoj knjizi „Gledajmo se u oči“, koja će večeras biti predstavljena u Mostaru.
Taj poziv na gledanje u oči, kaže vladika, upućen je svima koji imaju volje da pročitaju knjigu. U njoj su, dodaje, tekstovi koje je objavljivao u novinama i časopisima, intervju u kojem kazuje o svom viđenju svijeta i životu, a koji je zahvaljujući okolnostima bio buran, u predratnom i poslijeratnom vremenu.
„Tu je i blok interesantnih besjeda koje su nastale tokom vremena i pod nekim pritiskom i govore o situacijama u kojima sam se nalazio. Govorio sam i u Sarajevu pred papom i u Dubrovačkoj katedrali, u našim crkvama - i odatle je izvučeno ono što je bilo najzanimljivije za izdavača. I na kraju u knjizi postoji i naslov 'U ogledalu', gdje ljudi koji me znaju, prijatelji i poznanici kao što je biskup dubrovački, muftija mostarski, Dejan Bodiroga, Bogoljub Šijaković, Vuk Hamović, govore o meni. I to je velika čast za mene, ali sa druge strane, nekako nam uvijek to ogledalo otkriva nešto što možda i sami ne bismo mogli da vidimo“, priča vladika i kaže da mu je posebno zadovoljstvo što je uvod napisao akademik Ljubomir Simović, naš veliki pisac i pjesnik.
Episkop Grigorije, između ostalog, u emisiji „U sretanje prazniku“ govori i o tome kako se nosi sa pohvalama, ali i kritikama i zluradim komentarima na svoj račun, da li je u Njemačkoj kao čovjek srećan...
Razgovarala Sunčica Pešić.
