„Kao mali, od djeda Hercegovca sam mnogo slušao o Svetom Vasiliju i tako se za njega vezao, smatram da je jedinstven svetac u srpskom pravoslavlju, iako je nemoguće i pogrešno među svecima praviti klasifikaciju, ali mislim da zaista ima poseban značaj. Taj značaj je što samim svojim postojanjem predstavlja, na ovim prostorima, najjači bedem svetosavlja, jači od bilo koje vojske, i kao takav, nije bitan samo za područje Stare Hercegovine, gdje se rodio, živio i gdje se predstavio Gospodu, nego za sve prostore gde žive pravoslavni Srbi”, rekao je Vladimir Kecmanović na promociji svoje poeme o Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu, pod nazivom „Oganj i kelija”, u Narodnoj biblioteci Trebinje.
Jedan od najznačajnijih savremenih pisaca na našim prostorima, priznaje da je o velikom svetitelju, još kao student, počeo da piše roman, koji nije završio.
„Tada nisam bio dovoljno vješt da zaokružim tako veliku romanesknu cjelinu, odložio sam ga za neka druga vremena. Poslije mnogo godina sam, na neobjašnjiv način, sa elementima čuda, dobio ideju da napišem poemu. Sada sam siguran da je dobro što tada nisam bio dovoljno vješt da zaokružim roman, jer sam siguran da je poema mnogo bolja forma za pisanje o ovoj temi i svecu nego prozno djelo”, pojašnjava Kecmanović za Radio Trebinje.
Djelo o životu i duhovnom nasljeđu Svetog Vasilija, koje je teško žanrovski odrediti, posmatra kao neku vrstu slobodno shvaćene liturgije.
„Jer mislim da svako književno djelo, bez obzira da li je autor religiozan ili nije, bez obzira da li je toga svjestan ili nije, jeste jedna vrsta slobodno shvaćene liturgije jer, stvarajući svoj svijet, simbolički, pjesnik, pisac, odaje počast Tvorcu, onome ko je stvorio svijet. Kelija je, simbolički, mjesto gdje se tren spaja sa vječnošću i svečeva kelija u ovoj poemi je to simbolično mjesto gdje vječnost postoji. Oganj je višeznačan, plamen, koji je sveca otjerao iz Tvrdoša i doveo ga u keliju, ali i nebeski oganj, pravednički, tu su dvije strane jednog suštinskog plamena, sudbinski, koji određuje svakog od nas, pa i onog najvećeg, kao što je bio Sveti Vasilije”, pojašnjava on.
Poetsko žitije Svetog Vasilija gradi metaforama i snažnim pjesničkim slikama, u kojima se naročito ističe da je Sveti Vasilije poštovan među pripadnicima svih vjera.
„Sveti Vasilije predstavlja, možda, jedinu tačku, u kojoj se nalaze pripadnici nekada jednoga naroda, koji su istorija i agresija dvije ekspanzionističke religije pretvorile u pripadnike tri vjere, a poslije u pripadnike tri različite nacije“, ocjenjuje Kecmanović.
Svaka od slika prošlosti, uzeta iz života Svetog Vasilija, ujedno je i slika našeg postojanja danas.
„Meni se već duže vrijeme čini da živimo vrijeme koje je gore od svih, što ne mora da bude tačno i može da bude naš privid, ali da je jako loše, jeste i loše je na jedan drugačiji način nego je to bilo ranije. Svijet je ostao bez ideje, a kada nema ideje, onda je smisao čovjekovog života potpuno izgubljen i zato ne postoji druga ideologija i druga ideja od ideje vraćanja Bogu, u to sam čvrsto ubijeđen”, poručuje Kecmanović.
Osim promovisanja nove knjige, u izdanju Izdavačke kuće „Laguna“ iz Beograda, u mjestima širom Srbije, Crne Gore i RS, uz opštu ocjenu čitalaca da je u pitanju literarni poduhvat vrijedan divljenja, trenutno radi na novom scenariju, a planira da napiše istorijski roman, sa temom bliskom našim krajevima.
Poslušajte dio tonskog zapisa sa promocije poeme „Oganj i kelija”, koja je za akademika Matiju Bećkovića jedno od čuda Ostroškog Čudotovorca i dragulj moderne srpske književnosti.
Razgovarala Vlatka Musić.
