Osvanula jutros Hercegovina sva u suncu i vedrini, baš ko iz kakve stare priče kad zora zamiriše na pelin i draču. U Trebinju se živa u termometru popela na čitava 23 stepena, pa se narodu već privalila ona blaga, ljetna omorina. Vazduh pritisnuo na 59 procenata, a sa sjeveroistoka piri vjetar tek onoliko da list na šipurku pomakne — jedva dva metra u sekundi, taman da rashladi čelo kakvom starini koji jutros pije kafu ispod platana.
Po ostalom kršu i kamenjaru jutro osvanulo kako gdje, zavisno ko se bliže suncu popeo. Gore na Leotaru izmjerili devetnaest stepeni, u Berkovićima osamnaest, dok se u Bileći narod budio na sedamnaest. U Nevesinju i gore na gorskom Čemernu jednako prohladno — petnaest, a u Gacku, gdje i ljeti valja jakna za leđima, izmjereno najsvježijih trinaest stepeni.
Odahnuli su napokon i naši gorski stražari i vatrogasci jer su se onaj gar, dim i ljuti požari što su danima morili hercegovačku goru konačno smirili i utihnuli. Ali ne lezi vraže — sunce i dalje peče krš, pa iz službi poručuju da opasnost od “crvenog ptića” i dalje vreba iza svakog grma i da valja čuvati svaku iskru.
Nego, veli ova naša vrla meteorološka prognoza da bi nam uskoro i nebo moglo priteći u pomoć. Kažu, narednih dana mogla bi se odozgo navući kakva naoblaka, pa da iz oblaka kane i koja kap kiše — tek toliko da spere pepeo, okvasi sprženu draču i napoji ovu našu žednu zemlju.
