Trebinje je iznjedrilo veliki broj kvalitetnih glumaca, a najsvježiji primjer je Jovan Jovanović koji je nedavno diplomirao u klasi prof. Dragana Petkovića Peleta.
Prvi je Trebinjac koji je poslije Nataše Ninković uspio da se upiše na glumu na Fakultetu dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu. Mnogi ga već znaju po ulogama koje je tumačio u TV serijama i filmovima, koje je snimao još kao student.
Iako u osnovnoj i srednjoj školi nije pokazivao afinitet za glumu i pozorište ipak se odlučuje da proba da upiše glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Iskoristili smo njegov boravak u Trebinju, između snimanja, da malo “pročavrljamo” sa ovim talentovanim i perspektivnim glumcem.
Nisi bio zainteresovan za glumu dok si išao u školu?
- Išao sam redovno na predstave i pratio Festival festivala, ali nikada nisam glumio u predstavi. Na kraju trećeg razreda srednje škole učestvovao sam u humanitarnoj predstavi koju sam spremao sa svojim drugarima iz škole i profesoricom Tatjanom Budinčić. Bio je to odlomak iz Sterijinog “Kir Janje” gdje sam glumio notaroša Mišića. To je bio prvi i posljednji put do akademije da sam stao na scenu. Tada sam trenirao odbojku i zanosio se da ću se baviti sportom, pa nisam razmišljao o pozorištu.
Šta te podstaklo da ipak probaš da upišeš glumu?
- Tražio sam se u srednjoj školi mnogo, nisam se pronašao, pa sam onda upisao Ekonomski fakultet u Pogorici. Ni tu se nisam pronašao, pa sam odlučio da probam da upišem glumu u Beogradu, što mi je uspjelo iz drugog puta. Na prvom prijemnom sam ušao u uži izbor, među najboljih 24, ali nisam primljen. Nisam odustajao, na prvi pogled sam se zaljubio u to i shvatio da treba time da se bavim. Ponovo sam se prijavio sljedeće godine, još bolje pripremljen i primljen sam u klasu prof. Dragana Petkovića Peleta. I evo, prije nekoliko mjeseci sam i diplomirao. Ono što me podstaklo da upišem glumu su redovni odlasci u pozorište. Predstava “Konte Zanovič” koju sam gledao u Crnogorskom narodnom pozorištu, dok sam još studirao u Podgorici me je navela na razmišljanje da bih i ja volio da stanem na scenu i da kažem poneku živu riječ sa te iste scene.
Dok si još bio na akademiji počele su pristizati ponude za snimanja filmova i serija. Kako je to krenulo?
- Vatreno krštenje pred kamerama imao sam na početku druge godine studiranja u TV filmu Gorana Markovića “Slepi putnik na brodu ludaka”. Pošto na akademiji nemamo glumu pred kamerama, moram priznati da mi je u početku bilo jako čudno, dok se nisam privikao. Zanimljivo je i to da sam u prva tri dana snimio svoje u tom filmu najvažnije scene. Tako da sve što sam izgovorio u tom filmu snimio sam u prva tri snimajuća dana u svom životu.
Je li bilo treme ?
- Bilo je i treme i straha u početku, nisam znao da to baš tako ide, da toliko ljudi stoji iza kamere i prave neku čudnu tišinu. Sada se već privikavam na sve te ljude iza kamere i učim polako da ih ne primjećujem, da mogu da se osamim i koncentrišem na ulogu. Mnogo mi je pomogao i režiser Goran Marković, koji je strpljivo radio sa mnom i polako vodio od scene do scene, uzimajući u obzir i moje tadašnje neiskustvo, tremu, strah.
I poslije toga su došle i nove ponude za uloge?
- Poslije su uslijedile “Senke nad Balkanom”. Dragan Bjelogrlić je došao na akademiju na naš čas glume na drugoj godini i gledao neke scene koje smo mi radili. Nakon par dana su me zvali i rekli da imaju ulogu za mene, što je mene jako iznenenadilo. Dobio sam ulogu Zaviše, batlera Kaluđerovog koga je tumačio Gordan Kičić. Na snimanju mi je bilo zanimljivo iako moram priznati da sam se osjećao kao Alisa u zemlji čuda, jer sam se našao na jednom ozbiljnom svjetskom setu. To mi je bilo svakako veliko iskustvo.
Onda je stigla i ponuda za seriju “Žigosan u reketu”?
- Pozvali su me da igram u seriji “Žigosan u reketu”, čiji je producent isto Dragan Bjelogrlić. On mi je ponudio da igram centra u mladoj košarkaškoj ekipi, što sam ja naravno prihvatio. Trebao sam da tumačim lik koji je iz Mostara, ali smo se na kraju izborili da bude iz Trebinja. Tako da sam već na trećoj godini akademije dobio priliku da igram “sugrađanina” Gorana Babića. Trenirao sam i košarku nekoliko godina što mi je sada dobro došlo za ulogu. Snimili smo 44 epizode koje su već emitovane i naišle su na dobar prijem kod publike, pa se sada snima i druga sezona u kojoj repriziram svoj lik. Snimanje počinje 15. avgusta i baš se radujem, jer je na setu dobro druženje, atmosfera, mlada smo ekipa željna rada.
Uloga ti je “legla” što je potvrdila i publika koja voli tvoj lik.
- U seriji mi je nadimak “Žirafa” i u odnosu na druge glumce stvarno štrčim u kadru pa ljudi kada me vide na ulici kažu “Jao, pa mi smo mislili da si ti mnogo, mnogo viši”, jer djelujem mnogo viši pred kamerama. Imam hercegovačku visinu 199 cm."
A povjerenje su ti ukazali i u popularnoj seriji “Vojna akademija”?
- U "Vojnoj akademiji" sam dobio ulogu u četvrtoj sezoni serije. Tumačim lik koji je u riječnoj flotili. Prvi put puška u ruci, dosta terenskog snimanja, dosta buke, akcije, tenkova, brodova, dosta iskustava koje ne bi stekao da nisam igrao u seriji. Vrlo zanimljivo iskustvo, morali smo da prođemo jedan vid vojne obuke. Nije uvijek lako, ali trudim se da dam najbolje što mogu u tom trenutku. Četvrta sezona je sa najviše akcije, tako da nije bilo dosadno. 26. jula je pala posljednja klapa 5. sezone u kojoj takođe igram. I u ovoj smo sezoni imali dosta spektakularnih akcija spašavanja, sigurno će biti zanimljivo gledaocima.
Pozorište ili film? Šta više voliš?
- Moram da priznam da mnogo više volim pozorište. Na trećoj godini studija sam dobio šansu da uskočim u predstavu po najnovijem tekstu Dušana Kovačevića “Hipnoza jedne ljubavi”, kao alternacija svojim kolegama Urošu Jakovljeviću i Ivanu Mihajiloviću. Do sada sam je odigrao pedesetak puta. Onda mi se ukazala šansa da igram i u predstavi "Osama Kasaba u Njujorku", koju je režirao Darko Bajić, prema djelu Vladimira Kecmanovića. Tu sam od početka i igram ulogu Murata. Jako zanimljiva podjela, mlada ekipa, igram uz Andriju Kuzmanovića, Branka Jankovića, Isidora Simjonović i sa moje klase kolege Ivo Ilinčić i Amar Ćorović. Zanimljiva predstava. Igramo je u Zvezdara teatru i jedna je od gledanijih predstava trenutno u Beogradu.
Igraš i diplomsku predstavu?
- Igram i svoju diplomsku predstavi “Aj, Karmela” sa koleginicom Mionom Marković sa kojom smo diplomirali na klasi profesora Dragana Petrovića Peleta. Otkupili smo prava za predstavu, pa se sada trudimo da predstava zaživi, da je što više igramo, da dosta putujemo, da budemo primijećeni. Odlučili smo da sami preuzmemo inicijativu, uložili novac za otkup prava, pa ćemo da vidimo šta će dalje da bude. Predstava je dobro prošla kod publike, pa se nadamo uspjehu.
Postoje li planovi da neku od tih predstava odigraš i u svom rodnom gradu?
- Pozvani smo da gostujemo na Festivalu malih stvari u oktobru mjesecu sa diplomskom predstavom, još ne znamo tačan datum. Nadam se da ću tada da se predstavim i svojim sugrađanima na daskama koje život znače.
Ima li ponuda za neke nove uloge?
- Zbog zauzetosti na snimanju nove sezone serije 'Žigosani u reketu" nisam bio u mogućnosti da prihvatim neke nove ponude, pa kad završi snimanje vidjeću šta dalje…
Evo poslije tebe, kod prof. Dragana Petrovića još jedan Trebinjac je primljen na FDU. To je Mitar Milićević, koji je ove godine uspio da se upiše. Imaš li savjet za one koji žele da upišu glumu?
- Posebno me raduje što je sugrađanin Mitar Milićević uspio da upiše glumu i to baš kod moga profesora. Svakako da svi koji osjećaju potrebu i ljubav prema pozorištu treba da dođu i pokušaju. Ali i da budu uporni, da ne odustaju. Evo, ja sam u Beogradu i vrlo rado ću pomoći koliko mogu, upoznati sa fakultetom, jer znam kako je kada dođeš sam.
Bruno X
