Trebinjka Teodora Asanović još tokom srednje agroturističke škole shvata da ljubav prema vinogradarstvu i voćarstvu ne jenjava i da je njena želja za diplomom inžinjera poljoprivrede sve veća te upisuje Poljoprivredni fakultet u Banjaluci sa ciljem da svoj san i ostvari. Iz Trebinja odlazi spremna da savlada sve prepreke koje će život pred nju staviti, a zlatna značka je samo potvrda da je uspjela u onome što je sebi zacrtala kao imperativ. Iako nije očekivala da bude proglašena najboljim studentom svog fakulteta, neizmjerna sreća i ponos su je, kaže, u tom trenutku obuzeli.
„Moj primarni cilj tokom studija nisu bila razna priznanja nego da dam sve od sebe kako bih postigla što bolje rezultate. Ipak, dobila sam zlatnu značku kao najbolji student Poljoprivrednog fakulteta i presrećna sam što su rad, trud i disciplina nagrađeni i na taj način. Ne mogu da kažem da nisam ponosna na ovo priznanje jer biti najbolji nije mala stvar. Ipak, u mojoj generaciji je bilo mnogo sjajnih kolega i koleginica pa za sebe nikad ne bih rekla da sam najbolja jer vjerujem da su na kraju samo nijanse presudile u moju korist. No, ne mogu da kažem da nisam presrećna što sam baš ja dobila ovo priznanje koje za mene predstavlja veliku satisfakciju i motivaciju da budem još bolja“, priča nam Teodora sigurna da bez podrške koju joj je porodica pružala tokom studija ne bi uspjela.
Ovu dvadesetdvogodišnju Trebinjku je Poljoprivredni fakultet zainteresovao još u srednjoj školi gdje se rodila velika ljubav prema vinogradarstvu i voćarstvu te je taj smjer i upisala.
„Od samog početka studiranja opredijelila sam se za vinogradarstvo zbog želje da se vratim u svoj grad i bavim se tim poslom. Još na početku srednje škole sam osjetila da će ovo biti moj poziv što i nije čudna odluka ako ćemo uzeti u obzir podneblje u kom živimo, kao i naš način života vijekovima unazad. Konkretno, odabiru smjera vinogradarstvo i voćarstvo je doprinijela neka sentimentalna crta jer mislim da mi mladi svakako treba da se vratimo u svoj grad i budemo na usluzi ljudima koji su na ovaj ili onaj način bili sastavni dio našeg života dok se nismo otisnuli na ovo putovanje učenja. Trebinje je poznato po dobrim vinima, a samim tim i dobrim vrstama grožđa gdje mediteranska klima dozvoljava i opstanak raznih drugih kultura, tako da, nije bilo teško odlučiti se“, priča nam Teodora sa puno ljubavi kako prema svom pozivu tako i prema svom rodnom gradu.
Za Teodoru Asanović druga opcija nije postojala. Kada je krenula u najveći grad Republike Srpske znala je, kaže, svoj cilj. Bilo je, priča nam, malo straha na početku, ali je vrijeme učinilo svoje i sada je tu gdje jeste, srećna i zadovoljna kako svojim rezultatima tako i samim izborom.
„Čovjek postavlja neke ciljeve sebi u životu, a moj je bio da opravdam sebe u smislu odgovornosti, truda i rada. Što se mene tiče, dala sam svoj maksimum. Bila sam uporna i nekada je zaista bilo naporno, padala sam, ali sam znala da ustanem i bez odustajanja idem ka svom cilju. Iako se nisu odmah sve kockice poklopile, bila sam uporna i istrajna i na kraju se to i isplatilo. Neophodno je da pametno rasporedimo svoje vrijeme i uložimo makar malo truda i tada rezultat ne može da izostane“, kaže ova mlada inžinjerka.
Trenutno Teodora pohađa master studije, smjer biljne nauke – vinogradarstvo i vinarstvo, takođe u Banjaluci. Kako kaže, cilj joj je da završi studije, a planove za budućnost još uvijek ne pravi jer, svjesna je, život je čudestan, nepredvidiv, pun avantura i ne zna gde će je odvesti. Tačno je da, kao i svi, ima svoje želje, ali trenutno je fokusirana na nastavak svog obrazovanja i usavršavanje sebe kao mlade inžinjerke spremne da da sve od sebe da bude i dalje najbolja.
.jpg)
