TREBINJE l Broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici na području istočne Hercegovine posljednjih godina u kontinuiranom je porastu, iskustva su nevladine organizacije za pomoć ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja „Ženski centar“ iz Trebinja.
Iako bi na prvi utisak trebalo da zabrinjava, taj trend više ohrabruje aktiviste jer se smatra posljedicom snaženja svijesti kod žrtava - da o zlostavljanju koje trpe treba da progovore, a ne pokazateljom stvarnog povećanja broja nasilnih situacija u porodici.
Ljiljana Čičković, direktorica „Ženskog centra“ kaže za RT da je samo u ovoj godina, putem SOS telefonske linije ili posjetom kancelariji, ovoj organizaciji prijavljeno više od stotinu slučajeva zlostavljanja, čiji su akteri u značajnom dijelu i povratnici u nasilničkom ponašanju.
„S druge strane, primjećujemo isto tako da je intenzitet nasilja pojačan - dakle, stepen agresije u samom porodičnom konfliktu, što se može dovesti u vezu sa vremenom i okruženjem, frustracijama sa kojima ljudi žive, a što se posebno odražava kod eksplozivnih ljudi, onih koji imaju slabu kontrolu nad svojim bijesom. Taj svoj bijes iskaljuju u snažnijem i eksplozivnijem obliku prema žrtvi“, ističe Čičkovićeva.
Zbog toga i ne čudi, dodaje ona, što je među prijavljenim zanemarljiv broj slučajeva u kojjima se žrtva žali samo na psihičko ili neke druge oblike zlostavljanja koje ne podrazumijevaju nasilje nad fizičkim integritetom.
„Žrtve koje prijavljuju nasilje uglavnom trpe teška fizička zlostavljanja, koje obično prati psihičko i emotivno. Veliki broj njih izloženo je i drugim oblicima - kao što su ekonomsko i seksualno zlostavljanje. Problem je i što se žrtva nama obraća obično nakon što je duži vremenski period bila izložena nasilju“, kaže ona.
Ljiljana Čičković sa aktivistima "Ženskog centra"Čičkovićeva ističe da pojava nasilja u porodičnoj zajednici nije uslovljena nivoom obrazovanosti, ni socijalnim statusom aktera, da među nasilnicima ima i visokoobrazovanih, „vrlo uglednih građana, koji se nalaze na visokim i odgovornim pozicijama, čak i onih koji su radili u pravosuđu - kao sudski policajci“.
Ona dodaje da su žene najčešće, ali ne i jedine žrtve nasilja, te da nasilje prijavljuju i muškarci.
„Bilo je u posljednje vrijeme i slučajeva gdje su muževi bili žrtve porodičnog nasilja, iako je do sada uobičajno bilo da su muškarci bili naši klijenti samo u slučajevima kada bi bili zlostavljani od strane svoje odrasle djece. U ovom slučaju, suprug je bio žrtva psihičkog zlostavljanja i napuštanja od svoje supruge, pri čemu je ona pokušavala djecom da se koristiti kao mehanizmom manipulisanja“, pojašnjava Čičkovićeva.
Čičkovićeva kaže da se žrtve nasilja posljednjih godina sve češće odlučuju i na razvod braka.
„Ranije je taj procenat bio do 30%, dok je sada između 60 i 70% onih koji se odluče da izađu iz bračne zajednice u kojoj trpe nasilje“, ističe ona.
Organizacija „Ženski centar“ godinama žrtvama pruža psihološku podršku i besplatnu pravnu zaštitu, kroz savjetovanje i zastupanja pred sudom. Čičkovićeva navodi da je organizacija uspjela i druge aktere u zajednici da uključi u mrežu podrške, potpisivanjem sporazuma sa 63 ustanove i institucije sa područja istočne Hercegovine, koje su se obavezale da u okvirima svojih struka, poslova i nadležnosti pomažu žrtvama.
„Jedan od potpisnika sporazuma je i vaša medijska kuća. Otprilike u dva mjeseca održavamo sastanke i razgovaramo na koji način konkretno svako od aktera može da pomogne. Tako da su vrtići u pojedinim slučajevima obezbjeđivali besplatan smještaj za djecu žrtava, prikupljana su sredstva, hrana i odjeća, zajednički se nalazio način da se pomogne pri zaposlenju žrtve, i slično“...
Žrtve trebaju sklonište
Čičkovićeva smatra da bi najvažnija mjera podrške žrtvama bila uspostavljanje sigurne kuće za žrtve sa područja istočne Hercegovine, za koju se ova organizacija bori duže od jedne decenije.
„Mi ne odustajemo. Osjećamo i sve snažniji pritisak od žrtava koje imaju potrebu za skloništem. Jer, najbliža sigurna kuća je 350 kilometara od Trebinja, a smiještanje u tako udaljena skloništa znači da žrtva, ako radi - mora da napusti posao, a dijete da prekine školovanje, što je za njih neprihvatljivo, posebno što je po pravilu riječ o osobama sa finansijskim problemima“, kaže Čičkovićeva.
Ona dodaje da je po zakonu 70% potrebnog novca za finansiranje sigurne kuće dužna da obezbijedi Vlada, da je 30% obaveza lokalne zajednice, ali da i zakonom nije definisano – ko je dužan da finansira gradnju i stavljanje objekta u funkciju.
„Posebno što objekat, da bi dobio licencu, mora da zadovolji veoma visoke standarde, koji opet zahtijevaju velika ulaganja. Sve je prepuštano nevladinim organizacijama, a naša organizacija jednostavno nije u mogućnosti da prikupi tolika sredstva. Jedini su nam oslonac međunarodne organizacije i institucije, ali i tu je problem - što većina tih donatora napušta BiH i ukida one linije podrške koje podrazumijevaju izgradnju objekata“, kaže Čičkovićeva.
Zakon štiti nasilnike
Zakon o zaštiti od porodičnog nasilja RS trebalo je da bude zaštita žrtvama, ali se ispostavilo da ide u korist nasilnicima, smatra Ljiljana Čičković.
„Ovim zakonom je degradirano sancionisanje nasilničkog ponašanja u porodici. Do tada je ono tretirano kao krivično djelo, a po ovom zakonu se tretira kao prekršaj, za šta su predviđene blaže kazne. Mogu slobodna da kažem da je taj zakon poslužio kao podrška nasilnicima. Zlostavljanje u porodici mora se kažnjavati po Krivičnom zakonu RS, a samo kršenje mjera zabrane iz Zakona o zaštiti od porodičnog nasilja treba da bude tretirano kao prekršaj“, pojašnjava ona.
Policijska statistika
Na području Centra javne bezbjednosti Trebinje u deset mjeseci ove godine evidentirano je 28 slučajeva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, što je manje za šest slučajeva u odnosu na isti period prošle godine, navode u CJB Trebinje.
Od 28 prijavljenih slučajeva, 10 se odnosi na krivična djela a 18 na prekršaj.
Na području Trebinja prijavljeno je 11 slučajeva, Nevesinja osam, Bileće pet, Gacka tri i jedan slučaj nasilja u porodici na području opštine Ljubinje.
Najčešća starosna dob izvršioca i žrtve su od 30 do 40 godina.
Od ukupno 28 slučajeva, u osam slučajeva žrtve su zadobile lake tjelesne povrede. Nijedan slučaj za posljedicu nije imao smrt ili teške tjelesne povrede žrtve. Od prijavljenih nasilja najviše je između supružnika, odnosno supruga nad suprugom.
R.S.
