Kad se prvog avgustovskog vikenda na Zubačkim Ublima začuju crkvena zvona, a planinski vjetar ponese miris tamjana i borovine, postane jasno da ovo nije obično narodno okupljanje. To je dan kada se prošlost i sadašnjost rukuju, kada se sjećanje na pretke pretvara u zavjet potomaka i kada se na visovima Zubačkih ubala ponovo potvrđuje da su tradicija, vjera i zajedništvo snažniji od svih granica.
U takvom duhu danas je održana tradicionalna manifestacija „Zubačka ubla 2026“, koja je okupila brojne građane, planinare, sportiste i goste iz Trebinja, Herceg Novog, Nikšića i drugih krajeva Hercegovine.
Program je započeo Svetom liturgijom u hramu Svetog despota Stefana, povodom hramovne slave, uz pomen legendarnom vojvodi Luki Vukaloviću, čije ime i danas predstavlja simbol slobodarskog duha ovog kraja.
Manifestaciji su prisustvovali gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Stevan Katić i predsjednik Skupštine opštine Nikšić Marko Kovačević, koji su zajednički položili cvijeće na spomenik vojvodi Luki Vukaloviću.
Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić poručio je da ova manifestacija ima sve preduslove da ponovo postane jedno od najvećih narodnih sabranja u Hercegovini.
„Sigurno da može biti kao nekada. Sve zavisi od sadržaja koji ćemo ponuditi i naše spremnosti da ovom mjestu damo novu energiju. Trebinje je u posljednjih nekoliko godina pokazalo da kvalitetne manifestacije mogu okupiti veliki broj ljudi i vjerujem da to možemo zajednički postići i na Ublima. Već smo pokrenuli sportske programe za najmlađe, a u planu je i dodatno uređenje ovog prostora, kako bi tokom cijele godine bio mjesto okupljanja, sporta i turizma“, rekao je Ćurić.
On je naglasio da je najvažnije da se tradicija ne prekine, već da svake godine dobija novu snagu i nove generacije koje će je nastaviti.
Predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Stevan Katić istakao je da Zubačka ubla najbolje svjedoče da narod Stare Hercegovine nikada nije prestao da živi kao jedna porodica.
„Svake godine dolazimo na mjesto gdje su se okupljali naši preci. Danas postoje granice, ali one ne mogu razdvojiti ljude koje spajaju istorija, vjera i porijeklo. Ovo je prostor koji nas obavezuje da čuvamo bratstvo i zajedništvo Trebinja, Herceg Novog i Nikšića. To nije samo tradicija – to je naša dužnost“, poručio je Katić.
On je podsjetio da saradnja bratskih gradova iz godine u godinu postaje sve snažnija, izrazivši uvjerenje da će bolja saobraćajna povezanost, posebno izgradnjom Jadransko-jonskog auto-puta, dodatno zbližiti ovaj kraj.
Posebnu dimenziju manifestaciji dao je istorijski čas profesora Dejana Škrivana, koji je prisutne podsjetio na život i djelo vojvode Luke Vukalovića i na vrijeme kada je sloboda branjena na ovim hercegovačkim visovima.
„Narod koji zaboravi svoje junake lako izgubi i svoj put. Zubačka ubla nisu samo mjesto okupljanja, već živa učionica istorije. Naš je zadatak da mladima prenesemo priču o ljudima koji su svojom žrtvom zadužili ovaj kraj i cijeli srpski narod“, poručio je Škrivan.
Tokom dana Ubla su živjela u znaku sporta, druženja i dječijeg osmijeha. U okviru Mini autdor festivala održane su kros trka, biciklistička trka i takmičenje u sportskom penjanju na vještačkoj stijeni, koja su okupila veliki broj najmlađih takmičara. Posebnu pažnju posjetilaca privukao je i turnir u fudbalu na goliće, na kojem su nastupile brojne ekipe, podsjećajući da ova jednostavna igra, rođena na seoskim livadama i gradskim ulicama, i dalje ima snagu da okupi ljude svih generacija.
U večernjim časovima položeno je cvijeće na spomenik vojvodi Luki Vukaloviću, nakon čega su uslijedili kulturno-umjetnički program i istorijski čas, čime je dostojanstveno zaokružena još jedna manifestacija koja već decenijama čuva duh Zubaca.
Dok se nad planinom polako spuštalo avgustovsko veče, a pjesma se miješala sa razgovorima starih prijatelja i dječijom grajom, bilo je jasno da su Zubačka ubla živi podsjetnik da narod koji čuva svoje svetinje, svoje junake i svoja okupljanja nikada ne gubi sebe. Zato se sa ovog mjesta ne nose samo fotografije i uspomene, već i osjećaj da Hercegovina, Crna gora i Boka, ma koliko ih granice dijelile, i dalje kucaju jednim srcem.
