Na porodičnom imanju Kisjelica u selu Ograde na Zubcima, šestočlana porodica doslovno živi od svog rada. Uzgoja stoke, poljoprivrede i prerađevina od mlijeka. Slađa i Savo, njegova majka i njihovo troje djece zajedničkim snagama postižu nezamislivo.

Njih dvoje u braku su osam godina. Najstarijoj kćerki Milici je sedam, najmlađoj Jovani četiri, a Mihajlu pet godina. Djeca, zdrava i srećna, okružena prirodom i pravim životinjskim carstvom, pored vremena za igru, imaju svi i svoja zaduženja. Niko im ih nije nametnuo, već, kako nam razdragano rekoše, baš vole da pomognu roditeljima oko životinja i pripremanja sireva.

Najrevnosniji u radu oko stoke je mali Mihajlo. U stopu ga prati Milica, dok Jovana, kada ne gleda crtaće, rado pomaže majci u kući.

„Imamo puno mačaka i cuka. Sve ih mi čuvamo, a najviše volimo telad, jagnjad, jariće i koke da hranimo. Ljepša su jagnjad, a jarići su slatki. Pomažemo mami i tati sve što treba“, spremno nam rekoše ovi mališani, dok Mihajlo dodaje da svoju telad nikada neće prodati i da jedva čeka da mu stigne važan poklon, magare.

Nova životinja, izgleda, nikome neće biti na teret. Kako nam kroz smijeh kažu Slađa i Savo, uz stado od 130 koza i ovaca, krdo od oko 50 goveda, bikova, teladi i junadi, zatim kokošaka i svinja, jedno magare samo će upotpuniti farmu, a djeci pružiti dodatnu radost.

Na sav posao oko stoke i imanja, ovi ljudi ni jednog trenutka se ne žale. Njihova kuća ori se smijehom i dječijom grajom pa je onda, pričaju nam, mnogo lakše i raditi. Pustiti stoku na ispašu, nahraniti, očistiti i posebno brinuti o mladuncima.

„Svako jutro ustajemo jako rano. Savo namiri stoku, ja pomuzem mlijeko i pripremim za sirenje. U međuvremenu se pozabavim djecom. Kad dvoje starijih odu u školu, mene čeka posao oko sira. Nije mi ništa teško. Volim selo i prirodu, a nije da nisam navikla na rad“, započinje Slađa, koja je i sama odrasla na selu, ni manje ni više nego u suprugovom komšiluku, u Potkraju.

Ostajemo iznenađeni kada nam kaže da za 45 minuta usiri devet gruda sira! Našu reakciju propratila je smijehom i ispričala nam kako do udaje ništa vezano za ovaj posao nije znala.

„Kao seosko dijete pomagala sam roditeljima zajedno sa braćom i sestrom u raznim poslovima. Ali da muzem krave i pravim sir nikako mi nije išlo. Moja majka je pravila, ja sam gledala i na tome se završavalo. Ali, valjda je u životu ovako trebalo da bude. Toliko sam se ispraksirala da sve brzo završim. Imam lonac u koji staje 20 litara mlijeka. Usireno i mlako mlijeko stavljam sitku, kroz koju surutka izlazi vani, a sir ostaje na dnu šerpe. Od te količine dobijem tri grude, koje onda stavljam u kalupe i tako redom. Jedni idu na sušenje, drugi ostaju friški. Proces ponavljam dok, za jedan školski čas, ne napravim svih devet sireva. I tako redom do 15 gruda, koliko ih napravim svaki dan“. 

Zahvaljujući svom radu, u Ogradama se danas mogu kupiti svježe i prosušene grude, sir u surutki, ulju i iz mješine, a planiraju da započnu proizvodnju i dimljenog sira. Uslove za proces dimljenja imaju, a ne fali im ni sira.

„Nekada davno Savo je dimio sir. Razmišljam u posljednje vrijeme da se ozbiljno pozabavim ovim načinom proizvodnje. Dobije se jako ukusan sir, specifične boje i izgleda. Ni proces rada nije težak. Grudu prvo malo prosušim, potom stavim u mrežastu vreću i okačim u sušnicu da se dimi dok potamni. To traje par dana, ne smije duže jer onda izgubi neka bitna svojstva. Bude izvanredan, promijeni i boju i ukus i ima poseban šmek“, objašnjava Slađa, čije sireve, ako vas put nanese, izuzev na kućnom pragu, možete kupiti i na pijaci u Herceg Novom.

Cijena grude je sedam konvertibilnih maraka, dok je kilogram sira iz mijeha, koga pretežno prave zimi, 15 KM. Kolika bi bila cijena dimljenog sira, još nije odlučila, ali vjeruje da bi imala mušterija.

Izuzev kravljeg, na imanju Kisjelica, u jesen se može kupiti i koziji sir. Kako nam kažu, potražnju ne mogu zadovoljiti.

„Da možemo, kozije sireve pravili bismo cijele godine. Nema odakle nam ga ne traže. Ali, pravimo ga samo u jesen jer je tada mlijeko izvrsnog kvaliteta, a i bude ga u velikim količinama. Traže nam nekad i kozije mlijeko i surutku. Zdravo je i svi koziji proizvodi nam se ne okrenu. Zasada ćemo nastaviti ovako, a vidjećemo šta će budućnost donijeti“.

Slađa nam priča da joj mušterije iz Trebinja, Dubrovnika i Herceg Novog redovno naruče i sir u surutki. To je kaže izvanredan proizvod, osvježavajućeg ukusa, a pošto stoji u surutki i veoma zdrav.

Da bi ogroman posao išao brže, kupili su muzilice. Za ishranu stoke, takođe, kupuju hranu, a sijeno kose i sa zakupljene livade. U obilju plodne zemlje oko kuće, za svoje potrebe sade krompir i, naravno, čuvenu zubačku mrkvu i cveklu.

Pomažući jedni drugima, uskačući kad i gdje kome treba, ovaj uigrani tim postiže sve. Na naše pitanje da li bi se, da dobiju posao, preselili u grad i živjeli drugačije, lagodnije, odgovaraju veselo i sa žarom u očima da je njima ovako potaman.

„Bez obzira što zna biti teško, nama se ovako i ovdje dopada. Ne znam kako bismo sve ovo ostavili, da propadne. Savov otac je ovo započeo, majka sirila sir, a nas dvoje smo nastavili i proširili. Nama je lijepo i ne vidimo se u nekim drugačijim uslovima života. Život mladih ljudi na selu nije lagan, ali se nama sviđa. Meni dan brzo prođe, imamo posla, živimo lijepo. Jedino mi je žao djece jer nemaju ovdje drugara, sami su. A onda opet razmišljam, nisu oni naučili na zatvoren prostor već na širinu“, kaže Slađa, čije troje djece su jedini mali stanovnici Ograda.

Pa ipak stiče se utisak da ovoj dječici to ne smeta. Njihova mila lica zrače i oni iskreno kažu da im nikad nije dosadno. Da na livadama uživaju u društvu najvjernijih prijatelja, pet pasa i preko 15 mačaka.

Dok je zima svake godine nepredvidiva i nosi mnoge nenadane izazove, sa nadolazećim proljećem i život u ovom krševitom kraju biće lakši. Da nemaju iznova problema sa vukovima zimi, odnosno nestašicom vode ljeti, pričaju, ne bi imali na šta da se požale.

„Vukovi su nam veliki problem. Napravili su nam štetu, za pet godina zaklali su 20 goveda i 60 ovaca. Ne smijemo ih ubiti jer su zaštićeni, a pošto su gladni stalno napadaju stoku. I ne samo stoku, nedavno su nam dva bila u dvorištu, ustrijemili se na pse. To nije prijatan prizor“, uglas govore ovo dvoje supružnika i ističu da se ponekad plaše divljih životinja, najviše zbog djece, kojima su, s druge strane, ovakvi bliski susreti zanimljiv događaj za prepričavanje drugarima iz grada.

Kad minu zimske surovosti, nastupe ljetnje suše i život bez vode, koji nije jednostavan. Snalaze se kako znaju i iznova naglašavaju da im sve to nije razlog da selo zamijene gradom. Složni su u stavu da se isplati živjeti od poljoprivrede i proizvodnje mliječnih namirnica. Takođe, i da zdravlje svoje djece i njihovo odrastanje uz životinje, zbog kojih se razvijaju u ljude sa empatijom prema svakom živom biću, duguju upravo selu, gdje se život odvija u vječitoj harmoniji s prirodom.

Sir s aromom dima

Zemlja porijekla dimljenog sira je Finska. U dalekoj prošlosti Finci su sir dimili kako bi osigurali da im ova namirnica duže traje. Na ovaj način, dimljenje sira postalo je tradicija ove zemlje, koju su vremenom usvojile i mnoge druge. Kako pravilo kaže, jedini pravi dimljeni sir je onaj koji se priprema na prirodan način, uz drva, vatru i dim. Tako nastaju dimljeni sirevi, koji se zbog specifičnosti arome dima skladno kombinuju sa raznim vrstama hrane i veoma često su nezamjenljiv sastojak na menijima čuvenih restorana.

„Na našem imanju imamo idealne, prirodne uslove za proces dimljenja. Imamo i volje i želje da napravimo nešto sasvim novo u Trebinju. Još uvijek je sve ideja i nadamo se da ćemo je realizovati“, kažu Slađa i Savo Kisjelica.

Maska za lice

Sve što se preradi od kozijeg mlijeka izuzetno je zdravo. Međutim, na imanju Kisjelica, gdje se godinama prave kravlji i koziji sirevi, saznali smo da svježe pomuženo kozije mlijeko, krije još jednu tajnu zbog čega se svrstava u pravi eliksir.

„Kad se pomuze, na vrhu se stvori pjena, koja je veoma zdrava za kožu lica. Nanesena, treba da odstoji deset minuta na licu dok se ne osuši. Nakon toga lice se ispere toplom vodom i bude kao u bebe. Zategnuto i podmlađeno. Nema za šta se sve kozije mlijeko ne upotrebljava kao pravi lijek iz prirode“.    

Psi i mačke zajedno

Kako nam pričaju Slađa i Savo, kokoške hrani Milica, a Mihajlo skuplja jaja. Njih dvoje imaju i po svoju kravu. Jovana više voli mačiće i kučiće. Imena različita, ne mogu se nabrojati, a sve životinje imaju poseban tretman. Cijeloj porodici najomiljeniji je turski pastirski pas Kangal.

„Dali smo mu ime Munja i zaista oslikava njegove osobine. Brz i spretan. Mnogo dobar pas za porodicu jer obožava djecu. Izuzetan čuvar stada i doma. Pravi je gospodin. Svi ga obožavamo. Star je osam mjeseci i s njim je jako zabavno. Voli da se igra, ali i zna kada treba da bude na zadatku. Dobro se uklopio sa ostalim psima i drugim životinjama. Ma ovdje se svi dobro slažu, i pas s mačkom, mačka s teletom, tele sa jarićima i jagnjadima... užitak ih je sve gledati!“