Omažom profesoru doktoru ZoranuĐeriću i promocijom njegovih knjiga „Smisao drame“ i „Eberečke, eberdu“, u kino sali Kulturnog centra, Trebinje je, kao i glavni akteri Festivala festivala, odalo počast ovom dugogodišnjem članu Umjetničkog savjeta "Festivala festivala" u našem gradu.
Tih i nenametljiv, profesor Đerić je, kako je rekao koordinator Umjetničkog savjeta Festivala Slobodan Radović, i pored svih obaveza na profesionalnom polju, nalazio dosta vremena da za svaki Festival predstavi različite časopise, knjige iz oblasti pozorišne umjetnosti i uopšte djela koja se tiču teatra, kao i knjige koje je sam napisao.
„Nijedna godina Festivala nije bila bez njegovog aktivnog angažovanja u pratećim programima, gde je stručno i znalački prezentirao i mnoga nepoznata djela pozorišne literature, a koje je on priredio za štampu. Posljednje dvije knjige koje je predstavio trebinjskoj publici prošle godine bile su 'Drame Laze Telečkog' i 'Joca Savić – glumac i publika', a koje je on priredio za izdavanje. Takođe, aktivno je učestvovao u festivalskim razgovorima poslije prikazanih predstava i precizno i dobronamjerno, smirenim tonom, analizirao nastup pozorišnog ansambla, a takođe je imao jako dobre kontakte sa amaterskim pozorištima, spreman da posavjetuje ansamble oko izbora tekstova ili prikazanih predstava“, naglasio je Radović.
On je kazao da odlaskom profesora Đerića Festival festivala nije samo izgubio člana Umjetničkog savjeta, već i značajnog, profesionalnog učesnika festivalskih manifestacija, koji je svojim korisnim sugestijama doprinio programskoj cjelini Festivala.
Doktor teatrologije Zoran Maksimović je pročitao svoja viđenja profesora Đerića, koja je govorio na komemoraciji u Matici srpskoj, kao i iz ugla Časopisa za lutkarsku umetnost „Niti“, navodeći sve značajnije radove i projekte na kojim je radio profesor Đerić, kao i njegove nagrade i priznanja koja je primio za svoj predani rad.
„Mjesec dana prije nego što nas je napustio, Zoran Đerić je direkciji `Sterijinog pozorja` predao rukopis buduće knjige pozorišnih eseja, koja je bila planirana za štampu u ovoj godini, a autor joj je dao naslov `Smisao drame`, koju večeras promovišemo. Na kraju, ipak nije kraj. Hvala mu i slava mu“, rekao je, između ostalog Maksimović.
Najdirljiviji osvrt na lik i djelo Zorana Đerića dao je, ipak, teatrolog, prof. dr Luka Kecman koji je u jednom trenutku za svojim dugogodišnjim kolegom čak i zaplakao, prisjetivši se kako su zajedno radilii na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, gdje je profesor Đerić proveo dvije decenije.
Evocirajući uspomene od 2004. godine, kada je Zoran Đerić došao na banjalučku Akademiju, kroz međunarodni projekat razmjene profesora, profesor Kecman je napomenuo da je jedan dio tog vremena nije bio stalni angažman, pa je dogovoreno da 2026. godine bude obilježeno njegovih dvadeset godina rada u Banjaluci, što se, nažalost, nije ostvarilo.
„Za ovih dvadeset godina, mnogo vremena proveo je sa studentima i kolegama, u stvaranju naše institucije, gdje je nesebično darivao sve svoje kulturološke i umjetničke veze da nas poveže sa Evropom i svijetom. Kakav je bio kao profesor, predavač – neka svjedoče njegovi studenti. Ja znam da sam kao rukovodilac (dekan, prorektor) dobijao samo riječi hvale za njegov rad. Ipak, jednom sam se slučajno zadržao ispred njegovih vrata i osluškivao kako mu to polazi za rukom – dobrotom i strpljenjem da čuje sve i svakoga, znanjem i mudrošću da odvoji bitno od nebitnog, blagošću i nježnošću da iskaže sve istorijske istine i ogromnom ljubavlju za studenta, koji je za njega predstavljao početak i kraj novog svijeta“, rekao je dirljivo Kecman.
On je naglasio da su i brojni Trebinjci bili tužni kada su čuli vijest o smrti profesora Đerića, jer je svakoga ko ga je poznavao poučio i nadahnuo nekim novim znanjem o poeziji, istoriji književnosti, pozorištu, filmu.
Nakon omaža profesoru Zoranu Đeriću, promovisane su njegove knjige, od kojih se prva, pod nazivom „Smisao drame“, odnosi na profesorove teatrološke studije, a druga – „Eberečke, eberdu“ je knjiga poezije za djecu, što opet govori o svestranosti ovog zanimljivog i nenametljivog kulturnog radnika, čijom smrću su i srpski teatar, ali i trebinjska kultura dosta izgubila.
