Brend "Volim voće" čini vizuelni identitet “Popovog polja”. Zato, vrhunsko voće iz Popova lako je prepoznati na tržištu. U zavisnosti od potreba kupca, voće se sortira i pakuje u novim pogonima u Dubljanima…
Za razliku od brojnih privatizovanih firmi u BiH, “Popovo Polje” AD, potpuno je u kontinuitetu sa istoimenom firmom osnovanom 1977. godine koja je sve do rata bila lider u agraru.
Prethodni i novi direktor piju kafu i razgovaraju o novim vremenima. Za bh. prilike to je gotovo fantastičan prizor...
Podsjećam, u ratnim godinama i voćnjaci i sva poslovna infrastruktura ove frime potpuno su uništeni. Dugo se nije događalo ništa značajno. Iako je izvjesna obnova započela 2000. godine, i dalje stanje je ostalo kritično. Ipak, biznismen Dušan Vasiljević, čija je porodica većinski vlasnik “Popova”, našao je priliku da se javno zahvali onima koji su stvorili tako dobre preduslove da se sa vinogradarstvom i voćarstvom u Popovu nastavi, i pored ratnih nedaća.
I u poslovnim prostorijama “Popovog polja” - iako ćete u hodniku “čuti” miris novih vrsta jabuka koje su, u bukvalnom smislu, “pokorile” trebinjsko a osvojile i brojna tržišta u regionu, u Evropi, takođe - vidi se i ono što je nekad bilo i ono što se danas dešava. Na jednom zidu su diplome osvojene na sajmovima prije rata, na drugom fotografije prvih voćnjaka i vinograda, a na trećem avionski snimci svih površina ove porodične plantaže danas, koja se prostiru na 530 hektara.
Od 2009. godine, kada sam Stevana Milovića snimio u oglednom polju ispod Dubljana, do danas, mnogo se toga dogodilo. Iako akcionarsko društvo nosi atribut porodične firme, po ukupnom kapacitetu i proizvodnom potencijalu riječ je o poljoprivrednom dobru koje je veliko i po svjetskim standardima.
Danas, Stevan sa zadovoljstvom može da kaže da se od 2009. godine sve odvijalo onako kako je zamišljeno... - Od onog oglednog polja, išli smo korak po korak. U početku, imali smo skromnije ciljeve. Ali, kasnije, posao smo proširili na kompletnu koncesiju Popovog polja. Danas, to je već solidna firma, sa solidnim voćnjacima, firma koja svoje proizvode izvozi po Evropi. I na samom terenu vidljiv je taj uspjeh. Mislim i na naše proizvode, na našu tehnologiju, ali i na radnike koji tu rade. U tom smislu, sve ovo zaista je produkt timskog rada.
Stevan Milović: "Ja sam običan čovjek koji se brine za svoju porodicu"
Na trebinjskom tržištu opet se pojavila domaća, visokokvalitetna jabuka. I krupne, zdrave trešnje izazvale su pažnju. O vinskom grožđu pozitivno su se izjasnili vinari. Kvalitet svih proizvoda je izuzetan. “Svaka im je trešnja za reklamu”, govori se i na trebinjskoj pijaci. - Drago mi je da su i do vas došle takve reakcije sa lokalnog tržišta. I cijela regija prepoznala je kvalitet naše trešnje. Uveli smo neke nove sorte, uzgajali ih kako to radimo u drugim krajevima, i sve to pokazalo se dosta uspješno. Ljudi su opet pred sobom vidjeli krupnu, slatku, zdravu i finu trešnju. Tržište je izvanredno prihvatilo sve naše proizvode, ali, da budem do kraja iskren, još neke stvari mogu da se poprave, mogu biti još bolje. Teško je reći da smo došli do optimalnog nivoa. Kad bih to rekao, značilo bi da sam pretjerano samouvjeren.
Od prvog razgovora sa Stevanom, imam utisak da je riječ o čovjeku koji nepristrasno i pažljivo vaga sve što je u poslu bitno. A od prvog dana, posebno podvlači, bilo je bitno to što su Trebinjci onu prethodnu firmu doživjeli kao pravi brend. Bili su ponosni kada su i stručnjaci zaključili da je „Popovo polje“ lider u tadašnjem poljoprivrednom sektoru. Od tih činjenica startovala je nova, porodična firma...
- Čim smo došli, upoznali smo se sa istorijatom firme, vidjeli smo njihove osnovne ideje i ono što su postigli i zato smo odlučili da nastavimo putem koji je već velikim dijelom bio poznat. Naravno, odlučili smo da napravimo jednu novu firmu sa modernim voćnjacima i sa efikasnim poslovanjem. Sve to uz kvalitet koji omogućuje izvoz u svijet. To smo do danas postigli, sve se to dešava, kvalitet je dobar, radimo sa nekim novim sortama, sa nekim novim kulturama, nastojeći da se afirmišemo na tržištu koje nije nimalo jednostavno. Mi ne možemo da manevrišemo tržištem jer tržište o svemu odlučuje na temelju onog što nudite i kakav kvalitet imate.
Na tržište kakvo je danas nije lako izvesti proizvode kojih ima u cijelom svijetu. Hiljade i hiljade proizvođača na svjetske pijace izlazi sa kvalitetnom jabukom. Kako u toj gužvi naći mjesta za onu koja dolazi sa adresom Popovog polja? - Mi trenutno najviše izvozimo baš jabuku - kaže Stevan - jer smo u jabuku najviše i uložili. Osim toga, imamo dobar program sa vinovom lozom, sa vinskim grožđem. Čak i u ovakvoj godini, a znate kakva je bila, uspjeli smo da sačuvamo vinograde, i da Trebinjcima i ljudima u okruženju ponudimo grožđe, kako bi mogli da prave vino za svoje potrebe. Imamo i stone sorte grožđa koje su naslijeđena iz prethodnog perioda. Međutim, to nije sve, ove godine jednu parcelu zasadili smo nekim novim stonim sortama koje ćemo proučavati da bi vidjeli kakve će rezultate dati na našem zemljištu i u našim klimatskim uslovima. Ako budu uspješne, izvozićemo ih kao i jabuke.
Ipak, Popovo Polje nije samo sebi otvorilo vrata. Vaše trešnje iz Patagonije u januaru i februaru mogle su se naći na svjetskim tržištima...
Na sajmu u Mostaru
- U pravu ste, mi povezujemo sve te poslove na tržištu, mislim i na trešnje i na grožđe koje u proizvodnji ima i moj tast. Ti naši stari kupci danas kupuju jabuku koju proizvodimo u Popovom polju. Preko imidža porodice koja se bavi voćarstvom širom svijeta uveli smo i naše nove voćnjake u igru. Sigurno bi bilo teže da smo odavde, bez prethodnih veza, osvajali sva ta tržišta. Sve to ne ide samo po sebi, ljudi ne kupuju naše voće zato što su naučili na njega, nego zato što znaju da je kvalitetno. Kako vaše stare mušterije reaguju na jabuku iz Popova? - Oni odmah počnu da se raspituju. Žele mnogo toga da znaju. Mada, u početku, malo se začude, ali, malo po malo, uz druge proizvode, Trebinje se ucrtava na mapu svjetske voćarske proizvodnje. Podsjećam, nekada je “Popovo Polje” gospodarilo površinom od blizu 1.000 hektara. Pošto je poljem prošla dejtonska granica, jedan dio površina pripao je opštini Ravno, tako da današnje “Popopovo Polje” AD gospodari sa 530 hektara obradive površine. Sve površine još nisu zasađene, ali i to će se uskoro desiti. U svakom slučaju, za nove proizvode zemlje neće faliti. - Imamo ogromnu parcelu - potvrđuje i Stevan - na njoj će biti još dosta rada. Ako obavimo sve kako planiramo, to će biti jedna velika proizvodna jedinica sa voćnjacima i vinogradima.
Da li će dalji razvoj zavisiti samo od poslovanja “Popovog polja” ili od poslovanja porodične firme na svim meridijanima? - Sve naše firme imaju svoju upravu, svoje direktore itd. Ali, ipak, mi, kao porodica, sjednemo i razgovaramo o svemu. Naša namjera je da svaki biznis podržava i naprijed gura drugi biznis. Kad nudimo trešnje koje imamo na jugu ili stolno grožđe, što je sve veoma atraktivno, nudimo i jabuku iz Popova, iako je ima puno u svijetu, pa ju je malo teže plasirati. Ali, uz drugo voće, zajedno, sve to dobro prolazi. I zato imamo zajednički interes da jedni druge podržavamo uvijek kad možemo.
Sortiranje i pakovanje jabuka
Stevana sam pitao kako je u toj porodičnoj poslovnoj strukturi rangirano “Popovo Polje”? - Moram vam priznati, možda je to danas naš najvažniji projekat. Veoma je krupan i kompleksan. Imamo više proizvoda, a sve se dešava u sasvim drugačijim klimatskim uslovima. Ja zato ovdje provedem gotovo cijelu godinu a tu i živim sa porodicom. Dakle, nećemo još dugo čekati da svih 530 hektara bude zasađeno? - U poljoprivredi je teško planirati, ali mi imamo svoj razvojni plan do 2020. godine. Šta će se sve desiti u tom periodu, ne mogu da kažem. Razvoj se odvija i pod uticajem stranih faktora koje mi ne možemo da kontrolišemo. Ipak, naš plan je da do 2020. sva zemlja koja nam je na raspolaganju bude pod nekim kulturama.
Tu neće biti kraj? - Ne, jer slijedi plan obnavljanja onih prvih voćnjaka. Ono što je posađeno 2009. možda će 2020. početi da se krči. Tada ćemo, vjerovatno, imati neke nove sorte, neke nove sadnice?! Ovaj posao za mene je i dalje veliki izazov. Nema nazad, moraš da ideš samo naprijed. U svjetskim kategorizacijama, gazdinstvo od 500 hektara, da li je malo, srednje ili veliko? - To je velika plantaža i za američke uslove. Ali, posebno je važno to što ovako veliki projekat može da posluži kao motor razvoja, jer još ima puno zemlje u Popovom polju koja se ne radi. Ono što mi radimo nadam se da će biti primjer i nadahnuće mnogim poljoprivrednicima, čak i onim sa mnogo manje zemlje, sa jedan, dva ili tri hektara. Ako pred sobom imaju nešto što se radi uredno, nešto što se prodaje na svjetskom tržištu, to onda može da bude veoma podsticajno za sve u okruženju. Mi već osjećamo to interesovanje i to nas veoma raduje. I na malim parcelama mogu da se postignu dobri rezultati. NARAVNO, Stevana sam pitao da li je razmišljao da nešto slično uradi i u drugim kraškim poljima Hercegovine? Odgovorio je lakonski...
- Potencijali su veliki, ali čovjek ima samo dvije ruke. Iako ne pravi nikakav rezime, kaže da je, sve u svemu, zadovoljan i da se dobro osjeća, mada ima žestoke radne dane. Uz sve to, kaže u šali, njegova je obaveza da i drugima te iste dane učini žestokim.
Ranije, dok su površine bile manje, katkad bi navukao rukavice i radio sa svojim radnicima. Danas, taj “luksuz” ne može sebi da dozvoli jer su velike površine u igri i o mnogo više ljudi mora da brine.
Kad sa Stevanom razgovarate o njegovim životnim rezonima, nemate šansu da se napričate. Svoja životna uvjerenja on će vam iskazati u nekoliko riječi... - Ja sam običan čovjek koji se brine za svoju porodicu. To mi je glavni moto. Sve je to jednostavno, nema tu neke velike filozofije. Ipak, pitao sam ga muče li ga dileme je li odabrao pravi biznis, pane li mu nekad na pamet neki prijatelj koji radi nešto drugo sa manje znoja a više zarade? Stevan je i na to pitanje odgovorio u svom stilu... - Nemam te dileme. Inače, bolje je nemati dileme.
Stevanova porodica živi širom svijeta. Ona uža, sada je u Trebinju. Kada je iz Argentine došao u Trebinje, sa svojom suprugom Svetlanom imao je šestero djece: Katarinu, Veru, Todora, Stanka, Obrada, i Nevenu. U jednom trenutku, sva njihova djeca išla su u Osnovnu školu “Vuka Karadžić”. U Trebinju, rodio se Dušan. Njemu je sada deset mjeseci a najstarijoj kćerki Katarini 15 godina...
INTEGRALNA PROIZVODNjA
U podizanju voćnjaka, “Popovo Polje” drži se dugogodišnje tradicije koja se zasniva na savremenom konceptu integralne proizvodnje. Cilj je odnjegovati voće vrhunskog kvaliteta. Takav kvalitet omogućuje tzv. kontrolisana proizvodnja utemeljena na svestranoj primjeni nauke.
Svaka sadnica u voćnjaku, podvlače ljudi u “Popovom polju”, pažljivo je odnjegovana i sertifikovana. Da je garantovano bezvirusna, dokaz je i u činjenici da je u Popovo došla iz najboljih evropskih rasadnika.
“Svakodnevno se trudimo”, ističe se i na internet-prezentaciji firme, “da našem voću obezbijedimo optimalne uslove za rast i razvoj uz konsultacije sa svjetskim agro-stručnjacima”.
Vlažnost tla reguliše se savremenim natapnim sistemom i uređajima za mjerenje vlažnosti. Za natapanje koristimo pitku vodu iz podzemnih kraških izvora. Klimatski uslovi se prate uz pomoć meteorološke stanice u voćnjaku, a zaštita i prevencija obavljaju se uz minimalnu primjenu hemijskih sredstava. Da trud ne bi bio uzaludan, voćnjak sa jabukama obezbijeđen je protivgradnom mrežom.
“U oglednom polju u sklopu našeg voćnjaka”, ljudi iz “Popovog polja” i o ovom detalju obaviještavaju svoje kupce i poslovne partnere, “svakodnevno pratimo razvoj i uočavamo prednosti i mane pojedinih sorti jabuka i trešanja i, na osnovu dobijenih rezultata, unapređujemo proizvodnju. Svake godine naše voćnjake podmlađujemo novim zasadima”.
Najveće površine na plantaži zauzimaju jabuke. Asortiman je zaista izazovan: Granny Smith, Gala Brookfield, Granny Challenger, Golden Delicious, Pink Gold, Idared, Early Red One, Braeburn, Fuji. Tu su i rane ljetne sorte: Bellida, Collina, Appache.
Berba trešanja
Iz godine u godinu, “Popovo Polje” proširuje površine zasađene trešnjom. Berba počinje već u maju, a traje do jula. Asortiman je sljedeći: Early Burlat, Earlise, Georgia, Karina, Kordia, Lapins, Skeena...
Zahvaljujući zdravom, nezagađenom podneblju i integralnom pristupu proizvodnji, koji podrazumijeva minimalnu upotrebu hemijskih zaštitnih sredstava, kvalitet jabuka iz Popova je na vrhunskom nivou. Analiza ploda u evropskim institutima za kontrolu kvaliteta je pokazala daleko niži nivo pesticida od dozvoljenog...
ŠTA JE URAĐENO RANIJE
Gojko Bjeloglav, nekadašnji direktor i kreator projekta “Popovog polja” pažljivo prati zbivanja u Popovu danas. Kako sâm kaže, tokom rata teško je podnosio brojne štete koje su nanesene ovoj firmi, međutim, ono što vidi danas srce mu ispunjava radošću.
Dok je Bjeloglav bio na kormilu “Popovog Polja”, od ukupne površine polja od oko 2.500 hektara, komasacijom je obuhvaćeno oko 900 hektra (odnosno 7.000 parcela u vlasništvu 675 žitelja Popova).
U početku izvođenja projekta, uklonjene su kamene međe duge 250 km (65.000 kubnih metara). Takođe, u komasacionom polju izvađeno je 20.000 kubika kamena, a izgrađeni su i odvodni kanali za površinske vode dugi 34 km.
Prethodno, HET je betonirao korito rijeke i tako obezbijedio stalni vodotok i omogućio navodnjavanje, a Vodoprivreda BiH, igradnjom velikih oborinskih kanala, riješila je problem plavljenja polja tzv. estavelnim vodama.
Izgrađena su i dva vodozahvata u koritu rijeke sa sedam pumpi i cjevovodom dugim 27 km. Uz to, obezbijeđena je i električna infrastruktura (dalekovodi 5,5 km). Sve u svemu, privedeno je kulturi ukupno 750 hektara.
Gojko Bjeloglav i Stevan Milović
SVE SE TO NANOVO INTEGRIŠE
- Rizika uvijek ima - kaže Stevan Milović - nikad ne možete sve rizike otkloniti. Primjer je ova godina. Ljudi kažu da ovakvo ljeto nije upamćeno u Hercegovini. Ako ima grada, ako ima mraza, ako ima velikih kiša, jakog vjetra, sve je to problem i sve to može da ošteti rod. Neke kulture su otpornije, neke ne, ali, da bi smanjili taj rizik, na primjer, stavili smo protivgradne mreže tako da su danas sve jabuke pokrivene tim mrežama. To smo morali da uradimo, jer kad jabuku samo malo dohvati grad, ona je oštećena i ne može biti priznata kao prva klasa. Osim toga, ta mreža štiti od jakog sunca, od ptica... U početku, kad smo krenuli, bilo je rizika i od poplava. Bilo je velikih padavina u novembru, decembru, pa i tokom zime. Voda se izlijevala iz korita, ali to sada ide ka nekom rješenju. Ranije, u Popovu nije bilo neke veće proizvodnje, međutim kad su ljudi iz Elektroprivrede vidjeli investicije u Popovu, postavili su svoje meteorološke stanice uz naše plantaže. Oni sad mjere sve važne parametre koji će im omogućiti bolje upravljanje, kako se ne bi desila iznenađenja. Sve se to nanovo integriše. Rijeka je bitna za elektroprivredu, ali, isto tako, i za poljoprivredu. Mi bez rijeke ne bi mogli ništa proizvoditi. Taj kanal je veliko bogatstvo.
Infrastruktura voćnjaka
Postoji li nešto što je neriješen problem? Nešto što vas još uvijek koči?
- Ja bih rekao da ipak sve teče normalnim tokom. Nema privrede bez problema. Stvar je u tome da svako ko se bavi privredom, posebno mi koji se bavimo poljoprivredom, moramo svaki dan biti spremni da reagujemo. U tome uspjevamo i zato što imamo podršku od sredine u kojoj radimo, od cijelog Trebinja…
SVE INTERESANTNIJI I BANKAMA
- Ne uzimamo kredite - kaže Milović - investiramo novcem koji zarađujemo u voćarskom biznisu. Kredite koje smo imali vraćamo redovno, i, u cjelini, sa bankama imamo dobru sradnju. Oni vide da smo mi firma sa velikim potencijalom, vide naše bilanse, i pretpostavljam da ćemo im iz godine u godinu biti sve interesantniji klijent.
AUTOHTONE I SVJETSKE SORTE U VINOGRADU
Uz pomoć savremene tehnologije i stručnu zaštite, na 55 hektara uzgajaju se autohtone i svjetske sorte vinskog i stonog grožđa vrhunskog kvaliteta. Na godišnjem nivou već sad proizvede se preko 400 tona grožđa raznih sorti koje se plasira na domaće i strano tržište (autohtone vinske sorte: “vranac”, “žilavka”, i “blatina”, svjetske sorte: Merlot, Cabernet Sauvignon, i Chardonnay, stono grožđe: Cardinal i Victoria…)
N.MARIĆ
