Beograđanka Dragana Bokan, viši fizioterapeut u penziji i izvrstan poznavalac svijeta biljaka i gljiva čest je gost u Trebinju, gdje je dovode želja za čistijim vazduhom, ljepšim podnebljem i zov mora. Kaže nam, u grad o kojem je čula sve najljepše. U mjesto u kojem svaku priliku koristi da vrijeme provodi pored Trebišnjice, na Ublima i Crkvini, okružena ambijentom, njenoj individualnosti odavno priraslim za srce. Jer ova žena u apsolutnom je skladu sa prirodom.

Dragana Bokan i njeni zdravi proizvodi iz srca prirode.JPG (115 KB)

I tako više od dvije decenije u potpunoj harmoniji sa jedinstvenim načinom življenja, ne remeteći nikoga i ne namećući nikome da treba da je slijedi. Iz spontanosti i višestruke koristi koju joj je drugačija percepcija života omogućila, radost doživljenog podijelila je kroz tri knjige recepata, bazirane na ishrani od samoniklog bilja i gljiva.

Odavno je član Mikološkog društva Srbije, koje se bavi izučavanjem gljiva, a proučavala je makrobiotiku i vegetarijanstvo. Stečena znanja pretače u vlastiti život, praveći istinska čuda od namirnica koje bere i kojima se hrani, a iskustva rado širi sa svima sličnim njoj, željnih novih ekspresija.

Sve je počelo slučajno, priča nam. Ostavši bez posla 1999. godine nakon bombardovanja Srbije, preko TV emisije susrela se sa samoniklim jestivim biljkama i shvatila da joj je to poziv za buđenje.  

„Kao neko ko je život proveo u Beogradu, na asfaltu, bez rodbine po selu, ništa o samoniklom bilju nisam znala. Imala sam malo dvorište u kojem sam sadila cvijeće i tek tada sam primijetila biljke, koje sam ranije sklanjala, ne znajući da su jestive i veoma zdrave. To je bio znak da nešto promijenim. Priključila sam se Planinarskom društvu „Kopaonik“ i sekciji sa ishranom iz prirode. Krenula sam na izlete sa njima i prva biljka u koju sam se zaljubila bila je tušt. Sklona eksperimentisanju, tušt sam napravila na pet načina, oduševila se i tako se moj život preselio u prirodu“, sa osmijehom opisuje Dragana svoj put u do tada potpuno joj strane predjele.

Tegle pune zdravlja.JPG (199 KB)

Tegle pune zdravlja

Iz potrebe da radi i stvara, ali i da uči o nečemu nepoznatom, započela je novo životno poglavlje, obogaćeno ukusima i mirisima iz srži naše planete. Temeljna i radoznala, a sa znanjima iz profesije, ujedinila je vještine zdravlja, kuvanja i izobilja prirode. Sa mijenjanjem načina ishrane, priča nam, obogatila je i život. Pružila joj se prilika da štošta promijeni, ali i da učestvuje na mnogim Sajmovima zdrave ishrane, te zahvaljujući Planinarskom društvu saznanja širi dalje,  držeći predavanja djeci po školama u Srbiji u timu predavača odabranih od strane časopisa „Zdrav život“.

„Sve mi je to bilo interesantno, a nakon dvije godine učenja počela sam da spremam zdrave obroke iz prirode za prodavnicu zdrave hrane. To je podrazumijevalo da sam prekinula da pravim stvari od bijelog brašna i šećera, čitala sam puno knjiga o zdravoj ishrani, boravila u Sloveniji i u Hrvatskoj, kod onih koji su o tome više znali. Vidjela sam da je ta hrana ukusnija, a posebno mi se dopao koncept pripreme, koji sam uvrstila u svoj jelovnik. Prestale su mi prehlade i alergije sa kojima sam se godinama mučila i shvatila sam da meni ovakav način ishrane prija“.

Njena jela imala su pozitivan odjek. Kako i ne bi, kada ono što tako pedantno spremi je sve, samo nije obično. Kreirajući nove proizvode u prodavnici zdrave ishrane u Beogradu apsolutno je uživala. Napisala je čak 111 recepata i svaki se našao u njenoj prvoj knjizi „Vegetarijanski specijaliteti sa koprivom“.

Gljiva šumsko pile, jedna od prvih koju je Dragana upoznala a od koje danas pravi nesvakidašnje specijalitete.jpg (155 KB)

Gljiva šumsko pile, jedna od prvih koju je Dragana upoznala a od koje danas pravi nesvakidašnje specijalitete

A onda je došao trenutak da znanja podigne na viši nivo i sa članovima Mikološkog društva Srbije počne studiozno da proučava gljive. Od toga koje su jestive a koje otrovne, do toga da danas od ovih namirnica sprema sve i svašta. Od slatkog, slanog do salata.

„U početku sam brala samo one koje nemaju otrovnu zamjenu. Iskreno, plašila sam se. Prva gljiva koju sam ubrala bila je šumsko pile, a vremenom sam počela i sa branjem drugih. Gljive su pune proteina, nemaju masti ni štetnih efekata i, ako se kombinuju sa zdravim namirnicama daju kvalitetan obrok koji zadovolji potrebu za proteinima, svim što moramo da unesemo da bi se ćelija nahranila, a čovjek bude sit.  Poznavanje gljiva zahtijeva konstantno učenje i najviše me zanima da kombinujem hranu, kako da biljke i gljive budu ukusan obrok“.

Autentični recepti koje autorka godinama priprema objavljeni u tri knjige.JPG (216 KB)

Iz tog razloga, ali i posvećenosti do detalja, nastala je i njena druga knjiga „Vegetarijanski specijaliteti sa gljivama“, a potom i treća „Kuvam i zdravlje čuvam“, kao kombinacija prethodne dvije. Sve ono što se u njima nalazi, ova vitalna, mladolika i jedinstvena žena svakodnevno priprema sebi i svima željnim da isprobaju nesvakidašnje zalogaje. Nailazila je i na one druge, skeptike pune predrasuda kada je o gljivama riječ, ali to je nikada nije pokolebalo da u onome što joj prija ostane dosljedna sebi.

„Činjenica je da sa gljivama treba biti veoma oprezan. O njima se uči svaki dan. Međutim, poslije svih ovih godina znam šta berem, držim se onoga što poznajem da je dobro i to koristim u ishrani. Predrasude su čudo, posebno kad su ljudi tradicionalni. Poštujem, ali se začudim kako ne požele da prošire  vidike, posebno ako to može da koristi. Razumijem  strah i baš zbog toga dobro proučim sve što nađem u prirodi. Volim da istražujem, da šetam šumom, a posebno da isprobam neke zanimljive hranljive kombinacije“.

Izobilje prirode - nezaobilazna berba sremuša.jpg (218 KB)

Izobilje prirode - nezaobilazna berba sremuša

I baš zbog toga, kaže nam, svaki dolazak u Trebinje za nju je susret sa svom punoćom prirode. Pored Trebišnjice prvi put je nabrala biljku kostriš. Oduševila se našavši i ovdje vlasac, kao i veoma tražene ljekovite gljive jablanovače. U našem gradu pronašla  je šparoge kojih nema u Beogradu. Od svega što nabere nastaju raznobojne teglice prepune zdravlja i nadasve ukusne, protkane finim mirođijama svježe ubranim u mnogim šumovitim i riječnim predjelima naše zemlje.

Gljive jablanovače pored Trebišnjice.jpg (219 KB)

Gljive jablanovače pored Trebišnjice

I dok se mnogi stariji ne usude da probaju Draganine specijalitete, dotle ovu strast sa njom dijeli unuka, koja jede sve iz bakine kuhinje. Sa dolaskom proljeća njih dvije često odlaze u berbu sremuša, vlasca, jagorčevine i drugog bilja. Raduju je i svi oni koji dođu i probaju nove ukuse, a posebno što je mnoge prijatelje, kao i samu sebe, ističe, naučila zdravim navikama iz prirode, na prvom mjestu visokokvalitetnoj hrani.

U onome što radi i kako živi oslikava se prava umjetnost. Napraviti od gljiva kolač pa čak i slatko, a od raznih trava i više nego ukusne i zdravljem bogate obroke, može samo neko ko je svestran i neobičan, spreman da prigrli sve dragocjenosti koje priroda tako nesebično nudi.

Sa jednog od mnogih sajmova zdrave hrane - Etno sajam u Beogradu.jpg (275 KB)

Sa jednog od mnogih sajmova zdrave hrane - Etno sajam u Beogradu

„Uvijek sam voljela da istražujem, da putujem, da probam druge stvari. Voljela bih da se družim sa ljudima koje ovo zanima i rado bih im pokazala šta znam. Ima puno zabluda i parola o gljivama, a mnoge nisu istinite. Treba shvatiti poentu da zdravo ne znači i neukusno. Svako treba da odredi za sebe šta mu prija. Meni je ovo idealna hrana i idealan način života!“

GLJIVARSKA TRADICIJA SA KOSOVA I METOHIJE

„Sve što postoji u prirodi ima smisao, osim ljudi koji je uništavaju. Ako nešto ne poznajemo, to ne treba odmah nipodaštavati. Značaj gljiva odavno je prepoznat u svijetu, a postoje zapisi da su se i kod nas od davnina koristile ljekovite gljive. Radeći knjigu o gljivama, moja prijateljica naišla je na manastirske spise na Kosovu i Metohiji u kojima je zapisano: „Jedeš kašu kašikom iz šume, a bićeš zdrav kada pojedeš i kašiku“. Naime, gljiva hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum), izgleda kao kašika, drvena je i takva nije jestiva. Međutim, otapajući se u toploj kaši ispušta obilje ljekovitih polisaharida koji se unose u organizam, povećavajući broj imunih ćelija. U to vrijeme, ljudi su samo na osnovu iskustva znali šta je dobro i ljekovito. Tako su dolazili i do znanja o travama i čajevima. Sve nam to govori da na našim prostorima postoji gljivarska tradicija, ali se savremena civilizacija, na žalost, odvojila od prirode“.

KOLAČ OD GLJIVA

„Od gljiva može svašta da se pravi, salate, ajvar, paštete, namazi, čak i slatko i kolači. Treba znati koje vrste gljiva mogu da idu zajedno. Ajvar pravim od jedne vrste šampinjona i od šumskog pileta, od koga takođe spremam i slatko, kao i od jetrenke, lisičarke i judinog uveta. Od gljive jetrenke (Fistulina hepatica) pravim kolač. Dodam speltin griz, kakao, cimet i to je to. Svima kažem od čega sam nešto napravila, a ko ne želi da jede, ne insistiram. Ova hrana veoma je na cijeni. „Sezonski jelovnik“ zaživio je po mnogim renomiranim restoranima. Isključuje gajenu hranu i nudi ono što se u datom periodu godine može naći u prirodi, a to se u svijetu debelo plaća“.

ZDRAVLJE U KOROVU

„Redovno berem čičoku, veoma zdravu biljku. Prije mnogo godina upoznala sam čovjeka kome je čičoka pomogla pri liječenju dijabetesa. To je korov, može da se jede sirova, prave rakiju i džemove od nje. Meni omiljena biljka je tušt. Raste po baštama, prepuna je kalcijuma, magnezijuma, a u dršci i omega 3 masnih kiselina. Veoma je popularan u Grčkoj, gdje ga dosta jedu i naučno je dokazano da zbog obilja omega 3 masnih kiselina Grci nemaju problema sa srcem. Tušta ima i u Trebinju ljeti, i kada dođem obavezno iskoristim da ga berem i spremam na raznovrsne načine“.