Na modnoj reviji „Cenzura“ održanoj početkom februara u Beogradu u organizaciji sarajevskog modnog pokreta Impakt i istoričarke umjetnosti iz Beograda Jane Žarković, svu svoju autentičnost predstavila je Trebinjka Ana Dutina. Učestvovala je zajedno sa kolegama sa sarajevske dizajnerske scene, gdje je i završila Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek za produkt dizajn, na kome trenutno pohađa i master studije. Kao izuzetan student Univerziteta u Sarajevu bila je nominovana za najbolju u svojoj klasi, za šta je nagrađena novčanom nagradom Vlade Federacije BiH.
Ana Dutina
Tek joj je 25 godina, a iza sebe već ima originalne i zanimljive modne komade i to ne isključivo odjevne. Stvaranje naziva igrom sa dekorativnim elementima kojima traži drugačiju namjenu, iznova uživajući u svakom djeliću umjetničkog procesa. Njen stvaralački impuls ne potiče iz pukog konzumerizma već od traganja za modnim dizajnom koga odlikuju karakter, individualnost i kvalitet nastali kao kombinacija novog i starog, iz koje proizilaze vješto dizajnirani modeli.
I sama kolekcija za Impakt reviju „Cenzura“ plod je Anine izvanredne imaginacije kako se od, na prvi pogled neupotrebljivih komada tkanine, kreira jedan potpuno novi identitet. Slično njenim prijašnjim radovima, kada je od kravata dizajnirala korzete ili od ostataka tkanine tašne, i ovaj put je radu pristupila sa aspekta da se od svega može napraviti nešto te da vrijednost bilo čega ne određuje cijena sama po sebi.
„Ne moraju se koristiti skupi materijali da bi komad bio sjajan jer su bitni proces i ideja iza svega što kreiram. Dosta toga što trenutno radim je napravljeno od stare odjeće, korzeti od kravata pa čak i zadnja kolekcija za reviju u Beogradu od komada iz „second hand“ prodavnica. Za reviju „Cenzura“ neki materijali su novi i kupljeni a kombinovala sam ih sa vrlo dekorativnim zavjesama iz polovnih radnji za samo nekoliko maraka“, uvodi nas Ana u njen, po svemu poseban dizajnerski doživljaj.
Za kreacije mogu da posluže i zavjese iz radnji polovne robe
Osim u Beogradu, prvom revijom sa Impaktom izvan BiH, Ana je do sada sa ovim modnim pokretom učestvovala i na „Upcycling“ reviji u Banjaluci, „The Category is Camp“ reviji u Sarajevu te na Jahorini u okviru „Fashion Week - a“. Ovo joj nije prvi put da se predstavlja izvan naših granica. Tu priliku imala je još kao student na zagrebačkom „Design Week-u“ u dva navrata – sa kolegama iz klase, a potom i svojim diplomskim radom.
Ističe da joj je revija u Beogradu do sada bila najkorisnija po pitanju networkinga i mnogo veće scene za ovakve alternativne događaje, koja pruža više prilika za saradnju. Sa druge strane, nešto manja umjetničko - dizajnerska scena u Sarajevu, kako kaže, za njen rad važna je sa aspekta ljudi s obzirom na veliki broj istomišljenika koji dijele ideje, uvezuju se međusobno i sarađuju zajedno.
Impakt revija "Cenzura", Beograd
A da se dođe na određenu scenu neminovni su učenje i rad, a onda i primjena znanja u šarolikom svijetu dizajna.
„Studij produkt dizajna je raznolik. Od početka započinjemo upoznavanje sa svim vrstama trodimenzionalnog oblikovanja, kako industrijskog tako i unikatnog, pretežno kroz učenje i razumijevanje dizajn procesa i njegove aplikacije na bilo koji od medija, zavisno od studenta do studenta i njihovih interesovanja i senzibiliteta. Moj odabir studija je bio vrlo konfuzan, odluka u zadnji čas, koju naravno nisam zažalila jer je znanje koje sam stekla u ovoj obrazovnoj ustanovi gotovo nepostojeće u cijeloj državi“.
Korzeti od kravata - od svega je moguće napraviti nešto novo
Kako god birala, činjenica je da je umjetnost oduvijek neraskidivi dio nje. Od oca i njegove fascinacije fotografijom preko duge porodične istorije žena koje su se bavile ručnim radom, do potrage za vlastitim izrazom u plodnom okruženju, urodili su da urođeni talenat mora da se iskaže u svom punom obliku. Uz stečeno znanje sa fakulteta, veoma je značajan i lični pečat za koji se usput izborila.
„Profesori ohrabruju rad na autentičnim senzibilitetima koje imamo, što i jeste cilj umjetničkih škola. Neke stvari sa Akademije vjerovatno neću nikada iskoristiti u praksi jer nisu fokus mog današnjeg djelovanja. Dosta toga sam naučila sama, i dobro mi ide, znam šta znam, ali i šta ne znam, i tako se odnosim prema radu. Nije mi žao investirati vrijeme u učenje nečeg novog jer mogu prepoznati u čemu ima potencijala i šta mogu iskoristiti u budućnosti. Neki aspekti mog rada svakako nisu po “ukusima” mojih profesora, ali meni je to u redu jer znam šta želim i šta je autentična verzija mene, koliko god to bilo neakademski“.
ŽENSKO NASLJEĐE TEKSTILNIH ZANATA
„Otkad sam uzela olovku u ruku ljudi oko mene su prepoznali potpuno organski odnos sa kreativnošću i to traje otkad znam za sebe, od prvih dodira sa likovnim medijima, zanatom, tekstilom, čime se bavim i danas. Svakako je postojala podrška i ohrabrenje od strane porodice, pa su često ispunjavali moje želje oko nekih stvari koje nisam znala uraditi sama. Imam sačuvan prvi vez koji je uradila moja strina po crtežu koji sam nacrtala. Mislim da tada nisam imala više od šest godina. Odrasla sam u vrlo kreativnoj porodici, svi se bave nekim zanatom ili umjetnošću, i posebno sam zahvalna na dugoj istoriji žena u mojoj porodici koje su se bavile svim vrstama tekstilnih zanata, kako moje bake, tako i njihove majke, bake... Izgleda da sam ispala kao miks između dizajnerskih i umjetničkih senzibiliteta mog oca i zanatskih tendencija mojih baka. Tu je dosta presudila i činjenica da sam odrasla na internetu i pod uticajima digitalnih medija i tehnologije sa kojom smo se sestra i ja upoznavale kroz oca. Imamo super arhivu naših fotografija i mojih prvih fotografskih pokušaja. Najveća podrška i sada su mi bake! Mislim da je njima odlično sve što sam ikad napravila. Naravno i roditelji, mama skuplja sve moje radove sa fakulteta!“
Danas pretežno radi sa tekstilom i tekstilnim zanatima, a u proteklih nekoliko godina počela je da se bavi modnim dizajnom te je zanat morala, kaže, učiti od početka. Kao neko ko uživa u svakom djeliću rada, učenje joj dođe kao bonus putem koga može bolje ispuniti sopstvene kreativne porive koje će negdje, neki drugi ljudi iznijeti kako im odgovara. I tu na scenu stupa njena potreba za igrom, istraživanjem, eksperimentisanjem.
„Proces stvaranja dizajnerskog ili umjetničkog rada je skoro isti tako da nije teško promijeniti fokus, sve u zavisnosti od potrebe u tom trenutku. Kroz moje radove protežu se teme koje razumijem i koje su mi bliske. Većina projekata ima neku feminističku pozadinu, nekima je cilj samo da se zabavim i istražujem materijale, da ispunim svoju potrebu za kreativnošću koju ljudi mogu interpretirati na svoj način. Volim da se igram sa dekorativnim elementima, deformišem ih i dekonstruišem, tražim im drugačiju namjenu“.
Svako ko se bavi umjetnošću u sebi nosi poseban senzibilitet, neku prefinjenost koja teži da bude viđena. Nekada stvaraocu nije lako da sebi vjeruje i to su koraci koji se na ovom putu neminovno moraju preći. Svjedok toga je i Ana, koja se, reče nam, u pojedinim fazama suočavanja sa sobom pribojavala da li je dovoljno dobro to što prezentuje. Upravo zbog takvog stava je tu gdje jeste, prepoznata i vrednovana kao mladi dizajner današnje alternativne modne scene.
Kako je na vrijeme spoznala da je bitno razlučiti koliko zna, a još važnije za svakoga ko želi da radi na sebi i koliko ne zna, može da se zabavlja dok u odbačenim komadima tkanine prepoznaje ono što drugi nisu - čitav njihov potencijal i buduću namjenu. Zato su svi izazovi na koje je nailazila samo podstrek da slijedi ono što ona istinski jeste.
Mlada dizajnerka na jednom od predstavljanja svoje kolekcije
„Zadnjih nekoliko godina se intenzivno bavim redefinisanjem načina na koji radim. Prije sam znala danima sjediti u agoniji i pokušavati smisliti savršen koncept rada, što je bilo vrlo stresno, gotovo do granice da sam htjela odustati od svega. Vraćala sam se na činjenicu da meni ovo stvarno dobro ide i da srž problema nije u radu već odnosu sa radom. Tako sam se morala odučiti od svih nezdravih metoda i naučiti samu sebe sve ispočetka. Kada krenem da radim na određenom projektu prvo moram sebi reći “ti si svoj najveći neprijatelj” i onda mi bude lakše jer se sve svodi na to koliko sebi dopuštam da se opustim. Do prije nekoliko godina svaki komentar sam shvatala previše lično. Međutim, kako već neko vrijeme provodim radeći sama, ne dozvoljavam nekonstruktivne komentare jer znam koliko je nešto dobro ili loše. Na kraju krajeva, bitno mi je da u tome pronalazim zadovoljstvo i zato je proces stvaranja i najbitniji i najljepši dio svakog rada“, ističe Ana, koja trenutno radi na nekoliko dizajnerskih projekata te završava i svoj master rad.
IGRA BEZ PRETENCIOZNIH OČEKIVANJA
„Što se tiče mog rada ne volim da planiram daleko pa se stvarima bavim sada. Ulažem vrijeme u ono što se može izroditi iz toga, bez pretencioznih očekivanja. Uopšteno govoreći, proces rada počinjem tako što direktno radim sa materijalom, eksperimentišem potencijalne tehnike i kombinacije, krojim na lutki sa jeftinim materijalima, pravim greške i iz njih učim. Započinjem sa generalnom temom ili idejom šta želim da uradim, bez nekih striktno definisanih karakteristika. I onda se igram, pronalazim značenje kroz proces rada vrlo intuitivno, što mi daje prostor da istražujem i teme i proces. Revija „Cenzura“ je nastala kroz taj proces. Odredila sam šta je pravac u kojem želim krenuti, posložila ključne riječi i krenula u izradu“.
Sačuvavši u sebi radost stvaranja ne sputava je činjenica, reče nam, da je većina umjetnika primorana da sami ili sa kolegama pronalaze alternativne puteve za bavljenje ovim poslom, pošto kod nas, dodaje, još uvijek ne postoje ni resursi ni mogućnosti za kreativne industrije. Iako je ova problematika odavno prisutna na našim prostorima među gotovo svim umjetničkim profesijama, ma kako djelovalo demorališuće, upravo su ovakvi talentovani ljudi potvrda da je sve moguće i u nemogućim okolnostima. Stvarati radi sebe i zarad umjetnosti koncept je iz koga neminovno proizilaze najbolji radovi, a stvarati se može svugdje.
Njegujući ideju da finansijski aspekt nije presudan u kreiranju unikatnih i inspirativnih komada odjeće, koju je Ana Dutina u praksi više puta potvrdila spajajući nespojivo, jasno nam je da je pred nama dizajner istančanog ukusa i zanimljive introspekcije. Istovremeno i osoba koja nepogrešivo prepozna estetiku tamo gdje je drugi ne vide, odakle najčešće i progovara istinska umjetnost!
