Gradski odbor PDP-a Trebinje oglasio se saopštenjem povodom skupova opozicije i vlasti u Banjaluci.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:
Kaže se da ko pjeva zlo ne misli. U redu. Ali, šta reći za Dodika koji pjeva? I za one krešteće prateće vokale oko njega ? Ta zlokobna filharmonija, ne samo što je upropastila svoj narod, ponizila ga, nego mu se, uz to, još i ruga. Pocrvenjeli su od stida i mnogi ispod bine na Trgu Krajine slušajući svoje bezsluhe vođe, koji su, bez šatora i bez stida, svome narodu, okupljenom na svega nekoliko stotina metara udaljenom parku, pjesmom poručivali „Ne može nam niko ništa“.
Ozlojeđeni živalj samo došao da mu kažu da loše živi i da nešto treba mijenjati, a, on, besramni kafandžija, njima, hiljadama gladnih, obespravljenih, i nezaposlenih kabadahijski poručuje da će i dalje biti to što jesu. Nesretnik, nije ni svjestan da je druga subota maja mjeseca 2016. godine dan kada je dobio drugi žuti karton. Prvi je dobio po rođenju, uz krštenicu. Slijedi, naravno, crveni. Ako će mu biti lakše, to je sudbina svih tlačitelja i tirana. Očekivao je, najavljivao i priželjkivao Baja ukrajinski ili neki drugi scenario. S tim pretenzijama je i organizovao kontramiting, očekivao islamiste, prizivao Soroša i koga sve još, da bi pokazao kako je opozicija izdala narod i državu i da silom želi srušiti vlast. Ali, opet se preračunao. Matematika, kao ni sluh, nisu mu jača strana. Samo je kriminal njegov zaštitini znak.
Što se tiče smjene vlasti, tu mu skidamo kapu, jer je u pravu. Ali, ljuti Krajišnici, Hercegovci i svi drugi, jesu gladni i bosi, ali jesu i svjesni, savjesni i ponosni. Znaju da ničija nije gorila do zore, da će se i Dodova utuliti. Narodna volja je najjači demokratski politički instrument, koji se ne može beskonačno ignorisati. Hiljade ljudi iz cijele Srpske došlo je u glavni grad da mu otvoreno kaže da je LOPOV i da je vrijeme da ode tamo gde je lopovima mjesto. A, on im je, da li iz meraka ili sluteći nešto, sa svojim tunjavim vazalima, zapjevao na kraju svoju omiljenu žalopojku „Ovo je moja kuća“ . Da li je mislio na vilu na Dedinju, stanove po Beogradu, kuću u Laktašima ili onih pet-šest kvadrata na Tunjicama, teško je procijeniti. Ali, da su mu Tunjice najbliže – jesu !
Gradski odbor PDP Trebinje
