Tribina o kulturno-umjetničkom amaterizmu Balkana te izazovima i perspektivama amaterskih pozorišta bila je tema Pratećeg programa pretposljednjeg takmičarskog dana Festivala festivala.
Govoreći o amaterizmu kulturno-umjetničkih društava Srbije, Republike Srpske i regiona, Maša Vukanović, kustos Republičkog zavoda za kulturni razvitak Srbije, istakla je da je prije desetak godina radila istraživanje na ovu temu jer je amaterizam važan zato što čini kulturu dostupnom svima i omogućava sagledavanje svijeta oko sebe na kreativniji način.
„Ono što jeste bitno, a vezano je za pozorišnu zajednicu, jeste to da je pozorište nastalo na tradiciji grčke Agore, što omogućava kritičko sagledavanje svijeta i to je nešto vrlo važno, ne samo za društvo u Srbiji, nego i u BiH i bilo gdje na Balkanu i šire“, kazala je Vukanovićeva.
Ona dalje dodaje da se u Hrvatskoj i Sloveniji izdvaja mnogo više za ovu vrstu kulture od Srbije, a da u BiH, Makedoniji i Crnoj Gori nije uspjela pronaći ni kontakt osobe za ovo istraživanje.
Pomenuta istraživanja od prije deset godina su pokazala da se za kulturu u Srbiji tada izdvajalo 75 miliona dinara, a u Hrvatskoj se nešto ranije za iste namjene izdvajalo dva miliona evra godišnje.
„Hrvatska i Slovenija su, u stvari, dva slična, ali ipak drugačija modela, ali je ono što je zajedničko i Sloveniji i u Hrvatskoj to što su oni jako rano prepoznali važnost formiranja `krovne organizacije` koja će pomagati samim amaterskim kulturnim udruženjima, od republičkog nivoa pa naniže po sistemu mreža i na taj način omogućavaju građanima i da se kreativno izražavaju, i da uče, i da razvijaju kritički odnos prema svom okruženju“, navela je Vukanovićeva.
Amaterizam, i pored svih poteškoća, u Srbiji ipak opstaje i dobro se radi zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, jer se, kako je rečeno na Tribini, Savez amatera Srbije praktično raspao, iako još na papiru postoji, ali Savez amatera Vojvodine postoji i radi, uspijevajući da se umreži međusobno.
„To je definitivno recept uspjeha. Istraživanje koje se trenutno radilo sa pozorištima koja imaju dječiju i omladinsku sekciju upravo je pokazalo tu potrebu za boljim informacijama, za tehničko – administrativnim poslovima“, dodaje Vukanovićeva.
Iako istraživanje 2011. godine nije dalo uspjeha kod sagledavanja stanja amaterizma u Bosni i Hercegovini, stanje u Republici Srpskoj, na svu sreću, nije tako loše.
“Ono što je moj utisak, naročito za pozorište, jeste činjenica da je trebinjski Festival jako ugledan, barem kada je riječ o perspektivi iz Srbije, a to govori o tome da se amaterizmu ovdje poklanja velika pažnja, tako da je s te neke perspektive ovo jako ugledna manifistacija, a o tome slikovito govori i podatak da je ovo 64. godina postojanja“, objašnjava ona.
Svi smo, dodaje, svjesni činjenice da se vlast mijenja, ali to u Trebinju nema nikakve veze sa Festivalom i svi ga jednako podržavaju, a presudna za to je, po njenom mišljnju, dobra reputacija i festivala i amatera.
S obzirom da amateri ne moraju imati formalno obrazovanje, poput profesionalaca, jedinstveni zaključak Tribine je da mogu i moraju biti korektivni faktor pojava u duštvu, a na samim je lokalnim zajednicama koje materijalno podupiru amaterizam, da njihove vlasti pokažu dovoljnu političku zrelost za podršku ovoj vrsti umjetnosti.
