Pozorišni muzej Srbije, koji u pratećim programima Festivala festivala u Trebinju učestvuje već godinama, u nekoliko posljednjih godina konstantno predstavlja svoju izdavačku djelatnost, a ovog puta je to bila Monografija, koju su izdali povodom 75 godina svog postojanja.
„Prethodna godina je bila jubilarna, 75 godina Muzeja pozorišne umetnosti, pa smo mi odlučili da tom prilikom objavimo monografiju koja bi objedinila i onu iz 2.000 godine, kada je proslavljeno 50 godina Muzeja, sa ovih novih 25 godina u 21. vijeku. U tome su se vremenu promijenile mnoge stvari, sve je modernije, pristup obradi muzejske građe i mi smo uspjeli da spojimo te dvije monografije, odnosno, ta dva perioda iz 20. i 21. vijeka, da koleginica Aleksandra Milošević, koja je radila 21. vek, prilagodi svoj tekst onom iz prethodnog vijeka. To je urađeno na jedan izuzetno lijep način, tako da nismo samo uradili jedan, pa drugi tekst, nego smo napravili kombinaciju, gde se Aleksandra Milošević nadovezivala na koleginicu Kseniju Šukuljević Marković, koja je radila prvi deo“, istakla je direktor Muzeja pozorišne umetnosti Srbije Vesna Burojević.
Govoreći o sadržaju i opremi monografije, ona kaže da je ovim djelom obuhvaćeno sve – najprije svi zaposleni, a onda i sve izložbe, nabrojane su večeri koje su nekada organizovane u Muzeju, ali je i knjiga bogato opremljena, naročito nizom brojnih fotografija.
„Sada monografija nama služi, ne kao podsjetnik, nego kao muzejska građa, jer, kada nešto treba da proverimo – mi otvorimo monografiju i pronađemo ono što nas interesuje i idemo dalje. Dakle, monografija je istovremeno i naša prošlost, i naš pogled u budućnost“, dodala je Burojević.
Dalje je istakla da je jedna od priča unutar monografije i ona koja se odnosi na sam muzejski prostor, u Božićevoj kući, a koji je sam po sebi spomenik kulture od velikog značaja, jer je sada 190 godina od izgradnje ovog objekta, tako da, iako Muzeju pozorišne umetnosti itekako nedostaje prostora, ovaj objekat ima svoju „sceničnost i izgled spomenara“, čime se ta priča dopunjuje.
Teatrolog dr Milovan Zdravković se slaže da ovom Muzeju nedostaje prostora, da mu nedostaje neka nova, veća, prostranija zgrada.
„Institucije koje bi trebalo da se bore za ovaj muzej – one se bave politikom. U Beogradu je sada politika na prvom mjestu, pa, umjesto da se bavimo umjetnošću - bavimo se nečim za sebe. Ovaj muzej ne zadovoljava ni deset odsto onoga što bi trebao da ima, a Beograd ima prostora – imamo tri zgrade Doma vojske Jugoslavije i četvrti Dom oficira. A koliko još ima zgrada nekadašnjih jugoslovenskih institucija i ustanova. I vodi se tolika borba oko njih, da se to „otme“, dok smo mi malo indiferentni, umjesto da se borimo da nam pripadne neka od tih zgrada, da se iskoristi za korist društva, a ne za kortist tajkuna“, jasan je bio dr Zdravković.
On je govorio i o Monografiji muzeja, ali i o čuvenom časopisu „Teatron“, koji izlazi u izdanju ove ustanove.
„Mislim da se pozorišni muzej vraća pravim putevima, onom što bi trebao da bude, a prvo što je urađeno jeste ova temeljna monografija. Rađena je stručno, kvalitetno i ostaje za budućnost. U tom smo smislu vrlo ponosni što imamo ovo kapitalno djelo i nadamo se da će ovako nešto i još obimnije izaći i za stotinu godina postojanja“, istakao je dr Zdravković.
Napominjući da je, sa druge strane, u „Teatronu“ bilo i malo lutanja, Zdravković kaže da se to odnosilo i na uredništvo i na redakciju, ali sada toga više nema.
„Radomir Putnik je utemeljio pravi put, a onda je on uključio mlade ljude koji opet moderno razmišljaju, ali, cijeneći to što je tradicija, istražujući tu našu baštinu, otvarajući neka nova pitanja kojim treba da se bavi pozorište“, dodao je on.
