U prepunoj pozorišnoj sali Kulturnog centra, ljubitelji pozorišta sinoć su se, kako znaju i umiju, snalazili za mjesto, ne želeći da propuste komad koji je na Festivalu dramskih amatera Srbije u Kuli pobrao skoro same najznačajnije nagrade. Sluteći, dakle, da će i peto festivalsko veče ispuniti očekivanja. I bilo je tako, posebno, vjerujemo, na radost glumaca, koji su se nanovo okupili da žive pozorište.

Pozorišnim komadom „Kokoška“, Nikolaja Koljade, u adaptaciji i režiji Pavla Jozića, uigran ansambl iz Smederevske Palanke, na komičan način, prikazao je tragičnu spoznaju jedne glumice, nerijetko i samog glumačkog poziva, da je sanjano počesto nedostižno. Uopšte, usudom neostvarenosti na profesionalnom polju, često se, u borbi protiv malograđanštine, dogodi, da na kraju u nju i zapadamo.

Uvjerljivo je to na sceni donio glumac Aleksandar Saša Stošić, tumačeći lik Ale Ivanovne. Ne iznenađuje da je žiri publike, kako su objasnili po uručivanju nagrade, po prvi put od početka festivala bio jednoglasan. Protagonista večeri, Saša Stošić, iskreno nam je rekao da mu nagrada prija.

- Raduje me što smo došli u Trebinje. Kada smo prije nekoliko mjeseci počeli da radimo predstavu, nismo ni očekivali da ćemo posjećivati festivale. Radili smo repertoarsku predstavu. Ipak, negdje u toku rada, dogovorili smo se da bi predstava možda i mogla da živi neki festivalski život. Tako smo išli na festival u Loznicu, u Kulu i, evo nas u Trebinju. A što se tiče nagrade, one su uvijek dobrodošle i svojevrsno su priznanje negdje sa strane, ne samo u vašem gradu nego bilo gdje drugo, da to što radite ima neku vrijednost. Biću iskren, meni prijaju. Naročito, jer je svima nama nagrada što imamo ovaj divan ansambl i ljude, koji su se poslije nekoliko godina vratili u pozorište. Konkretno, ja sam pauzirao desetak godina, tako da je nama nagrada i to, što smo okupili neke talentovane, prije svega, mlade ljude, željne rada, koji ozbiljno shvataju rade ovaj posao, bez obzira što je riječ o amaterizmu.

Večeras smo vas gledali u ulozi žene. Jeste li i ranije imali priliku da igrate ženski lik i da li je to svojevrstan izazov?

- Tako je, kao da ste naslutili. Igrao sam ženski lik prije nekih dvadesetak godina, Sultanu u predstavi „Zla žena“ po motivima Jovana Sterije Popovića. Mogu reći da mi je to, u odnosu na mog druga iz predstave Dejana Gligorijevića, bila olakšavajuća okolnost. Već na prvim čitajućim, kasnije i scenskim probama, bilo mi je mnogo lakše raditi na ulozi. Ali, u svakom slučaju, nije lako igrati ženski lik, ni nositi taj kostim. E sad, kad govorimo o Ali, suštinski, ona je jedna promašena glumica, koja je sanjala Moskvu i Petrograd, a završila u provincijskom pozorištu. Ali što bi se ona razlikovala od nekog muškog glumca. Znači, ima isti problem kakav ga ima i muškarac i ja tu ne vidim neku veliku razliku.

Da li ste i ranije dolazili na Festival festivala u Trebinju?

- Ne, meni je ovo prvi put da sam ovdje i mnogo mi je drago zbog toga. Glumom se bavim dvadeset i dvije godine, sa tom, desetogodišnjom pauzom. Išao sam u Kulu, a u Trebinje, evo sada, prvi put. I baš zbog dolaska u Trebinje, svima nama je još značajnije što smo se u toku rada na predstavi odlučili da idemo na festivale i stigli na ovaj vaš.

Na Regionalnom festivalu amaterskih pozorišta Srbije u Kuli, ova predstava je pobrala, čini se, sve moguće nagrade: prvo mjesto i zlatnu plaketu, nagrade za najbolju režiju, scenografiju, epizodnu i najbolju glavnu ulogu, koja je pripala vama. Imate li neka očekivanja od Festivala festivala?

- Ne želim da govorim unaprijed. Ne volim o tome da govorim i ne razmišljam o tome. Ako se dogodi, dogodiće se. Ono što je svima nama najvažnije je da mi imamo jedan sjajan ansambl. Dragocjenim smatramo priliku da u našoj maloj sredini, kako reče naš reditelj,  liječimo pozorište. Nakon svih nagrada, zaista vjerujem da imamo ekipu koja može da napravi neke prave stvari. Ovo je naš novi početak!