Prve večeri 66. Festivala festivala gledali smo predstavu „Dragi umetnici“ teatra Čekori iz Skoplja, komediju sa tragičnim krajem o životu pozorišta iza zavjese. Makedonski ansambl prikazao je plemenitu, ali i onu tamniju stranu umjetnosti danas.
Najviše simpatija žirija publike pobrao je glumac Danijel Gočevski za lik reditelja Dragana Tarabunova.
- Predivno je igrati pred prepunom salom, prilika koju ne dobijamo često, tako da sam stvarno oduševljen! Zaista posebno iskustvo! Prvi put sam u Trebinju i na ovom festivalu. Moje kolege iz predstave su bili i prije. Igram reditelja predstave, to je lik koji je miks umjetnika i biznismena jer je ujedno i direktor pozorišta. Malo je sujetan i veliki egoista, uradiće sve što treba da bude po njegovom, manipuliše da ostvari svoju želju i svoj biznis, a da li je to umjetnost ili nije, ne postavlja pitanje.
To je, možemo slobodno reći, i slika naše stvarnosti u kojoj je biznis često važniji od umjetnosti pa često postavljamo to pitanje - ima li danas mjesta za umjetnost, za kulturu uopšte?
- Da, na žalost, to je sve češća situacija ovog savremenog doba i sam se često pitam upropaštava li se na taj način možda umjetnost polako, ne znam. Ako si glavni čovjek, dobro je da se pomalo gleda i ta biznis strana jer je marketing potreban, ali tek onoliko da se ne ugrožava umjetnost, koja se nikako ne smije zanemariti.
Kako vam je bilo graditi lik jednog takvog čovjeka?
- Zanimljivo. Dao sam jako puno mojih stvari jer je originalni lik suvoparno napisan, nije tako dubok i iskreno, više volim igrati ovakve likove jer je teže pa mi je interesantnije i zahtijevnije. Što je izazovnije i komplikovanije, meni je bolje i starno sam uživao stvarajući lik. Ako isključimo ubistvo na kraju, mogu reći da se dobro osjećam u njegovoj koži.
I žiri publike prepoznao je vaše uživanje u svemu što ste „prekopali“ u sebi i iznijeli u ovom pozorišnom komadu pa ste i nagrađeni za najboljeg glumca večeri. Vaša predstava je već do sada nagrađivana, a vi ste u Kočanima dobili nagradu za najbolju mušku ulogu na festivalu?
- Da, tako je. Drago mi je što je to prepoznato. Dao sam najviše koliko sam mogao. Lik je napravljen kompleksno, ušao sam baš do tančina i lako mi ga je sada igrati. Mislim da svaki put još dublje uspijevam proniknuti u ulogu. Izgleda da je dobar nastup, čim su me i tamo i ovdje prepoznali.
Igrali ste na makedonskom jeziku, ali vas je publika razumjela, bilo je smijeha, dobili ste dobru povratnu reakciju. Jeste li se, zbog jezika, pribojavali kako ćete biti prihvaćeni?
- To nas je najviše brinulo, da li će nas publika razumjeti. Trudili smo se da pričamo polako, ubacili neke univerzalne riječi, pominjali neke vaše stvari da što bolje razumijete i drago mi je što smo izazvali lijepe reakcije. Plašili smo se te jezičke barijere, ali pokazalo se po ko zna koji put da umjetnost ne poznaje granice i drago mi je što je tako!
Ovo je treće izvođenje predstave. Gdje dalje igrate i čime se inače bavite, kada niste u amaterskom pozorištu?
- Za sada nas očekuju dva igranja, krajem jula u Demirkapiji, a u septembru u Ohridu. Šta poslije toga, još ne znamo. Ja sam 2021. godine završio privatnu akademiju za filmsku glumu, ali sam u pozorište ušao čisto da istražim i taj teren, nove načine glume, stvaranja likova i da osjetim tu razliku da je mogu što bolje primijeniti kada dođe vrijeme. Trenutno sam baš glumi posvećen. Imam neke veće planove osim amaterskih. Mada mi je predivno igrati sa mojim kolegama jer gluma i umjetnost uopšte ne poznaju granice i nema toga - ovaj je diplomirao, ovaj ne. Prelijepo mi je naše druženje, cijela ekipa, neponovljivo iskustvo!
