Pretposljednje večeri Festivala festivala na sceni Kulturnog centra igrao je osamnaestočlani, mladi ansambl „Kaotis teatralis“ Ludens teatra iz Koprivnice, koji je izveo komad „Ispod površine“, kao kolektivni rad, u režiji Karla Kučande.

Scenografija svedena na dva crna taburea, od rekvizita jedino konopac i lanci. Ostalo je bila lepršava glumačka igra nadahnutog ansambla, koji je progovorio o problemima i izazovima savremenog čovjeka, vječitim pitanjima slobode pojedinca u društvenim kalupima, ljubavi koja nadilazi svako zlo.

Na kraju komada - energična i poletna zajednička pjesma i ples, kao u poznatom mjuziklu „Kosa“, poruke ljubavi i mira, veliko NE ljudskoj gluposti.

Po odluci žirija publike, nagrada za protagonistu večeri pripala je mladoj Petri Lozo, koja je, vezana lancima na sceni, glumački uvjerljivo prenijela potrebu mladog čovjeka da sagleda svijet iz vlastite a ne tuđe perspektive.

Novu nagradu za glumačko stvaranje doživjela je veoma emotivno, poslije prvobitne nevjerice – grleni smijeh i ushićenje, uz nama krajnje simpatične odgovore na kajkavskom narječju. Nagrada publike njen je dodatni podstrek pred životnu prekretnicu - prijemni ispit za glumačku akademiju.

- Jako mi znači nagrada zato kaj se spremam za akademiju, drago mi je da ljudi mogu skužiti da sam dobra.

Jesi li ranije nagrađivana za glumački rad?

- Da, dva puta, za ovu i jednu drugu ulogu, u drugoj predstavi.

Vaša predstava je kolektivni rad, govorite o psihološkoj dijagnozi čovječanstva i pozorištu kao terapiji. U stvaralačkom procesu, kada ste svi zajedno zagrebli ispod površine, do kakvih samospoznaja si došla?

- Zapravo, sve je izrečeno u mom monologu u predstavi, da me društvo onak zaokupiralo, a da ja ne želim raditi sve ono što mi drugi nude da napravim.

U jednom trenutku u predstavi se kaže „u koja g... se ovaj svijet pretvorio, gdje je nestala normala?“ Kako se vratiti normalnim vrijednostima, kako biti čovjek a ne marioneta, biti svoj, slobodan, neukalupljen?

- Točno to, raditi ono kaj nas najviše zanima, najviše kaj volimo i ne mislit o tome kaj bude neko drugi rekel.

Publika je bila oduševljena, vaš ansambl nagradila je gromoglasnim aplauzima na kraju. Kako si doživjela reakciju publike?

- Jako sam bila sretna, svi smo bili jako sretni, moglo se vidjeti na nama. Baš nam puno znači pljesak, pogotovo onaj na kraju, dugački.

Na 58. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama bili ste najbolji, i na županijskom takmičenju dobili ste nagrade za najbolju predstavu, režiju i epizodne uloge. Kakva su očekivanja od Festivala festivala?

- Mi smo tu zapravo došli pokazati ono što imamo, nismo očekivali sad ne znam što, jako nam je drago da smo tu i da smo dobili tu mogućnost. Očekujemo da budemo naučili dosta od ovih ostalih predstava.

Kako je biti glumac amater u Koprivnici, imate li podršku?

- Ma, dobro je. Dolaze nas dosta ljudi podržavati, gledati, tak da idemo dalje.

Kažeš da se spremaš za glumačku akademiju. Šta pripremaš za prijemni ispit?

- Tražim monologe (smijeh), tak da budemo videli kaj bude bilo.

Da li koprivnički ansambl prvi put gostuje u Trebinju, kakvi su utisci?

- Tak je, prvi put smo tu, jako je lijep grad i ljudi su jako dobrodušni i velikodušni.

Hvala na razgovoru, uz želju za novi razgovor sa tobom - kao profesionalnom glumicom!

- Joj, hvala!