Druge večeri Festivala festivala predstavio nam se ansambl iz Sjeverne Makedonije, iz Kavadaraca, pozorišnim ostvarenjem „Ne se kladi na Engleze“, po tekstu Vladimira Đurđevića. Uigrana tročlana ekipa u nepuna dva sata, na specifičnom dijalektu, koji smo čak i razumjeli, donijela je priču o strasti prema klađenju, savremenoj pošasti, koja seže dotle da čak uspijeva da zasijeni i uruši dugogodišnje prijateljstvo. Na svom prvom gostovanju u Trebinju, trojica glumaca odlično su se snašli i podstakli publiku, da iako kroz pojedine komične momente, razmisli o snažnoj poruci koju su nam poslali.
Kako je odlučio žiri publike, diploma protagoniste večeri otišla je u ruke glumcu Vidanu Stanoevu za ulogu Negra.
-Prvi put sam u Trebinju i na ovom takmičenju. Iznenadila me nagrada i drago mi je što sam proglašen za protagonistu večeri na jednom ovakvom Festivalu, o kojem smo dosta čuli, inače nama drugom međunarodnom. Ova nagrada mi puno znači! U Kavadarcu smo za ovo ostvarenje osvojili tri nagrade. Najbolju masku za glavnu ulogu, koja je pripala meni, zatim za najbolju predstavu i najbolju režiju. Pobjeda i nagrade tamo, bili su preporuka da dođemo i nastupamo u Trebinju.
Ovo vam je drugo festivalsko igranje, već imate nagrade, da li ste osjećali večeras, možda, i veću odgovornost?
-Da, i to ne malu. Kada igramo pred domaćom publikom nekako je prijatnije. Nismo znali kako će publika ovdje reagovati, onda tu je jezična barijera, da li ćemo se sporazumjeti i najvažnije - da li će shvatiti ono što donosimo na sceni. Imao sam i pozitivnu tremu, dobro mi je došla da dam još više od sebe i da budemo najbolji što možemo.
I bili ste večeras uigrani donoseći nam pozorišni komad koji oslikava našu stvarnost, problem kladionica, klađenja, nečega sa čime se susrećemo konstantno i što je veliki problem savremenog doba?
-Da, kladionice su veliki problem svuda. Kod nas u Kavadarcima, odakle dolazimo, možda smo i grad sa najviše kladionica po glavi stanovnika i tačno znamo šta znači taj problem. Kad smo dobili tekst, već na prvo čitanje smo znali da želimo da radimo ovu predstavu. Rekli smo šta bude nek bude, ali idemo se pozabaviti ovom tematikom. I drago nam je što se nismo predomislili.
Da li je bilo izazov raditi ovakvu predstavu sa ovom temom, ali i igrati je zbog činjenice da predstava prilično dugo traje?
-Da, traje dugo, ali je dinamična, ne osjeća se kad vrijeme leti. I kad smo kod nas igrali, nismo ni osjetili kada su prošla dva sata, tako je bilo i večeras. Svaka predstava nam je izazov. Trudimo se da damo mnogo više od sebe i baš je, meni lično, bila velika odgovornost kada smo se spremali da dođemo u Trebinje na Festival festivala.
Koliko dugo ste se spremali za predstavu i vi konkretno za ovaj lik?
-Počeli smo prije Nove godine, ali nažalost, korona nas je više puta prekidala. Neki članovi iz naše ekipe su bili i pozitivni pa nismo mogli da radimo. Ali poslije Nove godine smo se vratili i premijeru izveli oko 20. februara. Poslije smo konstatno igrali i dali smo čak 17 repriza ove predstave u Makedoniji! Za Trebinje smo se spremali dvije nedjelje, zbog premijera sa drugim predstavama, vratili smo se u ritam i spremni došli na vaš divni festival.
Nakon Trebinja, kako je planirano da predstava nastavi svoj život, da li već sada znate gdje ćete igrati?
-Imamo neke pregovore za gradove u Makedoniji. Što se tiče inostranstva, nemamo ništa precizirano zbog situacije sa epidemijom. Još ne znamo šta će da bude, nadamo se da se granice neće zatvoriti i da ćemo imati još turneja van Makedonije.
Koliko vam znači što je pozorišni život oživio, kako vi glumci volite da kažete, ponovo biti na daskama koje život znače?
-Kao dijete kada prvi put vidi more i ne može da opiše svoju radost! Bili smo dosta vremena kući i kad smo došli na scenu, bila je baš dječija radost, samo što nismo zaplakali od sreće. Predivno je bilo ponovo osjetiti onu staru euforiju. I istina, ovo su daske što život znače! Daju poseban smisao. Na sceni možemo da budemo ko hoćemo i zato nam je baš drago što smo se vratili. Nadamo se da nećemo više silaziti sa tih dasaka, da ćemo ostati tamo, da se dugo radujemo.
Prvi put ste na Festivalu festivala i u Trebinju. Kakvi su utisci?
-Odlični! Fasciniran sam kulturom ljudi, kako je grad sređen, fenomenalno. Prvi put sam i u vašem gradu i sigurno ću doći opet, ako ne na festival, hoću privatno. Svakako ću svakome preporučiti da Trebinje obavezno posjeti! Što se tiče festivala, utisci su mi najpozitivniji. Baš mi je drago, a i ostatku ekipe, što smo osvojili priliku da ovdje nastupamo!
