„Pljusak“ na sceni druge festivalske večeri, a pljusak doslovno i u Trebinju. Ako su nam dramski amateri iz Županje i Retkovaca donijeli očekivano dobru predstavu, nevrijeme koje je uslijedilo u gradu bilo je apsolutno neočekivano. Ali, to svakako nije umanjilo osjećaj da smo tokom sat vremena uživali u komediji iz života ličkog sela, koju je devetočlani ansambl vješto izveo, jedino smo bili uskraćeni za više informacija od protagoniste večeri jer su glumci žurili na sesiju o izvedenoj predstavi.
Ipak, sa Zdravkom Šinjorijem, koji je tumačio lik Stojana Marića, a proglašen za najboljeg glumca večeri prema ocjeni žirija publike, uspjeli smo kratko da porazgovaramo i zabilježimo koliko je uživao igrajući ovaj komad, star više od jednog vijeka. Takođe, i koliko su njemu, ali i kompletnom ansamblu, značile ovacije i pozivi na bis koji su uslijedili nakon predstave „Pljusak“.
- Hvala publici koja nas je tako divno dočekala, uživala i dala nam na kraju predstave jedan ogromni „pljusak“. Prvi put smo u Trebinju, uopšte na ovom festivalu. Oduševljeni smo gradom, ljudima i domaćinima koji su ovo super organizovali i, evo na kraju, publika je ispunila sva naša očekivanja!
To je obostrano. Naravno, publika ne bi reagovala tako da vi, kao i kompletan ansambl niste dali sve od sebe i da nismo večeras imali priliku da vidimo jednu odličnu komediju. Kako je bilo igrati predstavu, raditi ovaj lik, posebno što je riječ o komediji koja živi više od jednog vijeka?
- Da, ova komedija stara je preko sto godina i ovo je prvi put u Slavoniji da su se dva amaterska kazališta spojila u jedno i radili predstavu zajedničkim snagama. Bilo je divno učiti od drugih glumaca iz drugog kazališta, međusobno smo se uvažavali, poštovali, učili, nekako imamo tu sinergiju igranja zajedno. Što se tiče lika, Stojan Marić nosi cijelu predstavu i mogu reći bilo je teško, ali sam bio u dobrim rukama reditelja, svojih kolega glumaca i po nagradi koju sam večeras dobio - mislim da sam uspio u tom zadatku.
Od glumaca često čujemo da je najteže igrati komediju. Kakvo je vaše iskustvo?
- Da, igrao sam dosta dramskih uloga i slažem se s tim, komediju je zaista teško igrati, nasmijati publiku, držati im cijelo vrijeme pažnju. Sve je to lijepo kada imamo ovakvu publiku, koja nas ovako nagradi i nadam se da ćemo u Trebinje opet doći.
Ova predstava je na nacionalnom festivalu u Vodicama, od devet kategorija dobila dvije nagrade i četiri nominacije. Da li je odgovornost sada, a pretpostavljam da jeste, prilikom svakog novog igranja iznova veća?
- Dobili smo nagradu za najbolju predstavu, a moj glumački partner je nagrađena za najbolju sporednu žensku ulogu. Imali smo nominacije za očuvanje kulturne baštine, za najbolju mušku i sporednu mušku ulogu i nominaciju za najboljeg režisera. Kad god se sada sastanemo poslije tih Vodica i idemo igrati predstavu, uvijek kažemo – sada igramo predstavu koja je najbolja u Hrtvatskoj, moramo dati sve od sebe, ne smijemo razočarati ljude! Publika dolazi, zapravo, sa očekivanjem da će gledati najbolju amatersku predstavu u Hrvatskoj, tako da nam nije lako, ali trudimo se! Još jednom želim reći da nam je u Trebinju bilo predivno i radujemo se ponovnom susretu!
