Skoro smo na polovini festivala. Sinoć se u Kulturnom centru tražilo mjesto više. Užurbana atmosfera, iščekuje se predstava pozorišta iz Crvenke, trebinjskoj publici dobro poznatog ansambla. Pobjednici Republičkog festivala amaterskih pozorišta Srbije- „Stevan Sremac“ iz Crvenke oduševili su predstavom „Malograđanska svadba“, po tekstu Bertolda Brehta i u režiji Radoja Čupića. Satirični prikaz malograđanštine na svadbenom veselju, publika je nagradila brojnim aplauzima i ovacijama.

Za najboljeg među 11 glumaca, prema ocjeni žirija publike, izabran je Zoran Radulović, koji je tumačio lik mladoženje. Kako su istakli, uručujući nagradu, nije im bilo lako da se odluče, jer su, a slažemo se s njima, svi glumci bili izvanredni. Podsjetili su nas, da se protiv „malograđanina“ teško boriti, ima ih previše, te da je jednostavnije, naravno ko zna i ima smjelosti (nadamo se da ih ima još), izdignuti se i živjeti život van zadatih okvira.

Iako je igrati po tekstu Bertolda Brehta zahtjevan poduhvat, činilo se da je amaterima iz Crvenke sve išlo glatko. Da li je zaista bilo tako, pitali smo protagonistu večeri.

- Ono što je autentično za cijeli rad je upravo činjenica da smo se uopšte prihvatili da radimo Brehta, iz razloga što amateri poprilično izbjegavaju da rade po njegovim tekstovima. Razloga je mnogo. Jedan je zato što je za Brehta potrebna posebna gluma i poseban pristup, neophodno je naći pravi ključ. Ali, kako se čini, Radoje Čupić je zaista vjerovao u nas. On već sa nama radi četvrtu režiju u pozorištu „Stevan Sremac“ u Crvenki, poznaje ansambl i smatrao je da je sazrelo vrijeme da se radi i nešto ovakvo, što ste večeras imali priliku da vidite. Inače, ova predstava se do dolaska na Festival festivala u Trebinje zaista dokazala na svim kvalifikacionim festivalima. Prošla je nekih sedam festivala da bi došla u Trebinje. Znači, bila je najbolja predstava, prvo svoje opštine, zatim Bačke, potom je otišla na naknadnu selekciju za „Vojvođanske susrete“ i na Festivalu Vojvodine osvojila prvo mjesto. Pobijedili smo i na Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije, te se okitili pobjedom na festivalu „Zlatna kulisa“ u Kragujevcu. Predstava je imala zaista lijep put i, koliko ja brojim, ovo večeras bilo je 21. izvođenje.

Kako je bilo raditi sa izuzetnim umjetnikom, kakav je Radoje Čupić, kako na ovoj, tako i na drugim predstavama?

- Svi komplimenti! Nije floskula ako to kažem, jer je Radoje prije svega sjajan pozorišni umjetnik! On je prvak drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i Somborskog narodnog pozorišta, neko ko iza sebe ima toliko odigranih uloga na filmu i televizijskim serijama. Predivno je raditi s njim, jer je on prvenstveno pedagog, što je jednom amaterskom pozorištu prijeko potrebno, a nakon toga dolazi sav ostali posao- rediteljski, glumački, kostimografski, scenografski...i nadasve je predivan čovjek. Za ovih četiri, pet godina, koliko radi sa nama, nikad nije povisio ton prema ovom ansamblu. Uvijek je od nas dobijao sve na pravi i kulturan način, onako kako to jedan reditelj treba da dobije od svog ansambla.

Vi ste i ranije dobili nagradu za protagonistu, ako se ne varam. Ovo je prilika da se podsjetimo koja je to bila predstava i za koju ulogu?

- Da, tako je, bio sam protagoniosta večeri sa ulogom Svetozara Ružičića u „Pokondirenoj tikvi“, Jovana Sterije Popovića, takođe u režiji Radoja Čupića. Osim mene, i tada je veći dio ovogodišnje ekipe, igrao i u toj predstavi. Divno iskustvo, kao i ovo večeras.

Često učestvujete na Festivalu festivala u Trebinju. Ne mogu da ne iskoristim priliku i da vas zamolim da sa nama podijelite utiske sa prethodnih, a naročito sa ovogodišnjeg, 60. jubilarnog festivala?

- Moram da kažem i zaista tako osjećam - čast je doći i biti na 60. rođendanu jednog ovakvog prestižnog regionalnog festivala. Utisci su fantastični! Mi ovdje imamo mnogo prijatelja, kroz grad šetamo kao da smo u svom Trebinju, kao da smo ovdje rođeni. Međutim, ove godine je zaista posebno. Kada sam ušao u ovu pozorišnu dvoranu bio sam fasciniran! Pozorište je predivno, ovo je fantastično i ovaj grad to zaslužuje! Ovom prilikom želim da se zahvalim svima koji su smogli snage, volje i energije da ovo podare Trebinju. Sad će nam biti još veće uzbuđenje doći na Festival festivala!

Izgleda da je uzbuđenje obostrano, jer je večeras predstava kasnila zbog velikog interesovanja publike. Tražilo se mjesto više, što govori o radu vašeg pozorišta!

- Da, to sigurno govori o nekom tragu koji smo ostavili u prethodnim godinama, a vjerovatno se i za ovu predstavu pročulo da bi se mogao očekivati dobar pozorišni rezultat. Za jednog glumca i ansambl najveće bogatstvo je igrati pred ovako prepunom pozorišnom dvoranom. Hvala svima koji su izdvojili 75 minuta da budu večeras na predstavi!