Aleksandar Volić, voditelj razgovora
Književnu popularnost Petar Petrović Pecija postigao je pozorišnim tekstovima između dvaju svjetskih ratova. U pozorišnoj biblioteci zagrebačkog izdavača „Kuglio“ štampao je 28 svezaka, a samo na zagrebačkoj pozornici HNK Pecija imao je 15 praizvedbi. Njegovi tekstovi, jednočinke, komedije i šale – tematski su uglavnom vezani za ličko selo i napisane su ličkim razgovornim jezikom. Tematski i stilski bliske su tzv. seoskim dramama hrvatske moderne. One su isprva profilisane naturalistički, problematizujući socijalni status ličkog sela, emigranstku emigraciju, raspad tradicionalnih vrijednosti i načina života. Vremenom, te se drame približavaju vodvilju.
Daroviti reditelj Marko Sabljaković postavio je na scenu tekst „Pljusak“ (1918). Ljubav i entuzijazam amatera iz Hrvatske prepoznala je publika u Trebinju, igraju sa čudesnom energijom, pravim žarom i posvećeno. Iako je nevrijeme proteklih dana poharalo Županju i Retkovce i glumci imaju velike materijalne štete na svojim objektima, nisu odgodili dolazak u Trebinje, na Festival festivala. Ljubav prema pozorištu bila je jača!
Rediteljska intuicija i koncepcija je uspjela, jer je reditelj predstave našao pravi ključ u pučkom teatru, u toj ekpresiji koja je jako teška da se rekonstruiše, ali je nađen pravi način da se animira glumac. Mislim da je značajno da reditelj nastavi liniju istraživanja pučkog teatra. Dobro je što reditelj istražuje i želim mu da nastavi istraživački rad i da se ne prekine koprodukcija dva ansambla, jer se pokazuje da su sad jedan ansambl, koji zdušno shvata zahtjeve reditelja Sabljakovića i dobro je što su skupa. Imponuje mi da čujem stavove reditelja da predstava nikad nije završena, da uvijek ima šta da se doradi i izmašta. Reditelj je dobro riješio scenski prostor – enterijer seoske kuće sa ognjištem, uz angažovanje scenografa Dražena Matijaševića.
Zoran Radulović, glumac iz Crvenke
Pozdravljam sve prijatelje u Trebinju, u ime pozorišta „Stevan Sremac“ iz Crvenke. Čestitam ansamblima iz Retkovaca i Županji na pobjedi na njihovom nacionalnom festivalu i plasmanu na Festival festivala. Prijatno sam iznenađen večerašnjom predstavom, mislim da su podigli standard i nivo amaterskog pozorišnog rada u Hrvatskoj. Najviše mi se dopala jednostavnost i nepretencioznost u svim elementima ostvarenja. Prije svega, mislim, u rediteljski vođenoj prestavi, glumačkoj igri, scenografskim i kostimografskim rješenjima, odličnoj muzici. Smatram da je Pecijin tekst zaista „legao“ kolegama iz Hrvatske i prosto im prijao. Nekako se gledaocima činilo da je sve bilo lako i da sve teče, iako nimalo nije jednostavno igrati ovakav žanr. Moram da pohvalim rediteljsku koncepciju, Marko Sabljaković je uradio veliki posao, pogotovo što ništa rediteljski nije lošije uradio u odnosu na neke profesionalne reditelje. U ovoj predstavi se sve spojilo i vidi se da je reditelj vodio računa o detaljima i u scenografiji i u kostimografiji. Pohvalio bih posebno Antuna Brajkovića u ulozi Nikole i Zdravka Šinjorija u ulozi Stojana. Jedan divan, uspio pozorišni čin. Predstava mi je prijala i zato što su se amateri iz Hrvatske vratili na lokalni problem, to je djelovalo na publiku, a pozorište bez publike ne može.
Luka Kecman, teatrolog
Čestitam na odabiru teksta, jer su igrali tekst koji im je blizak i gdje su glumci svoji na svome. Igrao se jedan odličan vodvilj, jedan vrlo zavodljiv tekst, gdje su ispoštovani osnovni elementi vodvilja, brze promjene, brze replike, iako se mora uvijek voditi računa da, kada se brzo govori, mora biti sve razumljivo do kraja. U predstavi amatera iz Hrvatske uvodni dio je, zapravo, jedno seosko prelo, zbor, koji je jedna vrsta bala gdje su sve intrige prisutne i nakon toga se odvija noćni život, kada se pogase svijeće u to vrijeme, ili ova moderna svjetla, i onda ko, gdje, kako i sa kim. To je nešto je tema najvećih pisaca vodvilja evropskog formata i što je koristio Petar Petrović Pecija. Taj dio glumci iz Hrvatske igraju jako dobro. Skrenuo bih malu pažnju reditelju, da, kada je vodvilj u pitanju, postoje momenti prepoznavanja, razotkrivanja ili hvatanja u nezgodnoj situaciji ili laži i oni se uvijek nekako scenski označe. Momenat kada Stojan saopšti da zna sve tajne Nikoline, publika vidi u drugom nekom planu, gdje on šapuće, a bilo bi mnogo ekpresivnije, djelotvornije da ga je pred publikom uhvatio u laži. To su sitnice, publika je sve vidjela i prepoznala. Čestitam! Ovo je bilo deseto izvođenje predstave „Pljusak“ i dobili su desetku!
Dragan Koprivica, reditelj
Drago mi je što su amateri iz Hrvatske prepoznali Trebinje kao grad otvorenog srca. Večeras sam doživio na pravi način umjetnički ugođaj, teatar iz Hrvatske je donio jednu svoju atmosferu i predstavu, a glumačka ekipa i reditelj su dali pečat svojoj predstavi koja će biti prepoznatljiva i na drugim festivalima. Što se tiče glumačkog ansambla, prosto je za nevjerovati da su iz dva grada, oni djeluju kao jedan anambl koji godinama radi. Djelovali su vrlo sinhronizovano, cijeli ansambl, od reditelja do svih ljudi koji su dobro slušali šta im je govorio. Drago mi je što su unijeli nekoliko divnih inovativnih momenata, srušili barijeru početka predstave. Napravili su predstavu u predstavi i srušili su tu granicu sa publikom. Nekoliko sjajnih „slou moušn“ primjera takođe govori da su vrlo talentovani, ali ja mogu samo da zažalim što je reditelj dobrog srca koji je, ipak, dozvolio da ovo bude samo glumačka predstava, a režija je bila u nekom finom off-u, da glumcima pomogne da zablistaju na što bolji način. Malo mi je falilo divnih rediteljskih rješenja koja su mogla da se nađu. Ono što je bilo čisto iz rediteljske ruke je bilo predivno, bio je spoj klasičnog i alternativnog teatra, što je mnogo lijepo. Nedostajalo mi je još nekih rediteljskih rješenja, koja uz rediteljsku inventivnost mogu učiniti komad još jačim, čuvajući predstavu, prvenstveno kao glumačku. Što se tiče glumaca, nema slabog mjesta, a posebne čestitke damama! Utisak je, zaista, bio sjajan, prosto jedna divna predstava.
Darko Kurtović, glumac iz Trebinja
Ekipa iz Hrvatske je oduševila trebinjsku publiku. Gledali smo sjajnu predstavu, glumci su uigrani. Velika je stvar za amatersku scenu kad predstava zaživi, kad se igra. Nagrade su prolazne, ali su igranja vječna, kad znamo da predstava živi.
Milovan Zdravković, teatrolog
Čestitam ansamblu na osjećajnom i furioznom izvođenju predstave, koja pripada pučkom teatru. U svima, bez obzira odakle smo, čuči atmosfera sela. Kad je počela ta seoska atmosfera, toliko su me uvukli u romantiku, kao da sam ušao u neku bajku. Naravno, bilo je dobro i kasnije, u istinskom pravcu pučkog teatra i želim im da nastave ovako i dalje. Čestitam im pošto su me uvukli u neku metafiziku, neku bajku, što nije tako jednostavno. Samo naprijed!
Kišobran
Amateri iz Hrvatske su rekli da je uvijek padala kiša u mjestu gdje su igrali predstavu „Pljusak“, što se sinoć dogodilo i u Trebinju, doduše - u pokušaju. Na kraju razgovora poslije predstave, kao zahvalnost za dobru organizaciju i topao prijem, izvršnom direktoru Festivala festivala Đorđu Vučiniću, simbolično su uručili kišobran.
