Željko Hubač, voditelj razgovora
Ono što mi se dopalo je da je reditelj u saradnji sa scenografom napravio interesantan prostor koji je samo označio sve fetiše ovog vremena. Znakovno je jako tačno definisan prostor. U žanrovskom smislu, ulazak glavnog glumca sa knjigama je jedan od tačnijih ulazaka u problem. Onog momenta kada njegova žena i on unose knjige, shvatate da je to jedna vrsta uzaludnog posla, besmisla. Ovo je komad u kome se tačno zna kako će se priča završiti, a publiku i dalje interesuje da čita taj komad i gleda tu predstavu. Ono što je bilo interesantno je da se nije gazilo po komici, po nekom slepstiku, bilo je, zaista, vrlo dobrih duo scena. Pokušaj da se udahne ovo vrijeme i uozbilje stvari je rediteljski iskorak koji su glumci jako dobro podržali. U tim tišinama i ozbiljnostima ova farsična pseudokomedija je postala mnogo ozboljnija i tragičnija, nego, što možda, sam materijal nudi. Nesporno je da je ovo jedna od boljih predstava u glumačko-rediteljskom ključu, koje sam gledao posljednjih godina. Ono što je ostavilo suštinski na mene utisak je društveni angažman predstave koji je poražavajući po sve nas koji možda negdje, duboko, neke etičke vrijednosti koji likovi nude, nosimo u sebi. To su pitanja za najintimnije trenutke. Dobri su detalji koji otrivaju upotrebnu vrijednost scenografije.
Brano Dursun, član Umjetničkog savjeta Festivala festivala
Odlična i angažovana predstava na savremenoj temi. Svi elementi pozorišta su zastupljeni, odlična i ujednačena igra svih glumaca. Mislim da nismo mogli na bolji način otvoriti ovaj 64. Festival festival.
Milovan Zdravković, teatrolog
Čestitke ansamblu što je u ovom vremenu uspio da uradi ovakvu predstavu. Čestitam na ideji za scenografiju, koja smeta, ali i inspiriše glumce, što posljedično utiče jedno na drugo. Tu se vide „mreže“ koje su mreže svega i svačega, elektronske, komunikativne, koje treba da nam pomognu, a u stvari, nam ne pomažu. Tehnika je, takođe, dobra ideja, koja treba da nas opusti da budemo slobodniji, a u stvari nije tako. Vidi se da je jedan uigran ansambl, a mladi glumci pokazuju da i u tim generacijama ima onih koji vole da se bave umjetnošću i da ima nade za pozorište.
Luka Kecman, teatrolog
Lik Bose je glumica (Sanja Ćirović) savršeno odigrala, kao i sve ono što je trebalo da kaže. Pripadam onoj generaciji koja je učena da se glumcu ne stavlja nikakva prepreka da se muči sa njom, ili, ako postoji, mora da je savladava kao da ne postoji. Reditelj je svjesno pristupio tome da nema jasan stav da li su likovi intelektualci ili nisu. To je ono što nas jako interesuje, jer ako jesu, imamo jednu priču i zaključak, a ako nisu - imamo drugu. Ovdje je priča dobro išla na onaj dio koji se tiče intelektualaca. Cijela priča počinje nakon odbrane doktorske disertacije, gdje akter priznaje da je jedan pasus prepisan, iako, nije samo jedan. To je suštinska laž, koja će se prepoznati u onome koga možete da nazovete kako hoćete, koji nudi lažan ugovor i smrtonosan po njihovu dušu. Čestitam cijelom ansamblu, jer su od početka do kraja igrali visok ritam predstave, što treba izdržati, uz sjajne epizode koje su osvježile predstavu. Bosi bih dao nagradu za glumca večeri, jer je sa toliko malo rekla toliko mnogo, da je to fascinantno.
Dragan Koprivica, reditelj
Crna Gora se predstavila onim najboljim što ima svih ovih godina. Reditelj je mudro odlučio da režiju osjenči tako da ovo bude glumačka predstava. Najveću korist od ovog ostvarenja imaće mlada Lena Šebek, koja je imala sreću da uđe u ovaj ansambl. Ovaj komad, uz fantastične dramske domete, mogao bi da se zove „Gospodin ministar“ ili „Gospodin kandidat“. Taj obrazac iz Nušićeve „Gospođe ministarke“ je na fin način u ovoj predstavi preslikan, ali pokazano je da možemo biti mnogo više prljavi i zli nego što je to bila epoha „Gospođe ministarke“. Pozorište iz Bijelog Polja je briljantno otvorilo Festival festivala, a ako je ovako počeo, možemo očekivati jednu smotru koja će biti na ponos i Trebinju i šire.
