Povodom 30 godina rada Streljačkog saveza RS, Trebinjcu Milku Grubaču, članu seniora Omladinskog streljačkog kluba „Leotar“, disciplina vazdušni pištolj, sredinom marta u Tesliću uručeno je priznanje za izuzetan dugogodišnji doprinos u razvoju i promociji streljačkog sporta u RS. Perspektivan, a skroman dok govori o sportskim dometima, iako sa prefiksom rekoredera BiH i RS u svojoj disciplini, jedini je trebinjski strijelac koji je ovu nagradu dobio, te mu, ne krije, priznanje čini veliku čast. Posebno, dodaje, što je pored njega, kao zaslužni sportski radnik nagrađen i njegov trener Spaso Škoro.

Pred metom uvijek na visini zadatka .jpg (123 KB)

Da se bavi streljaštvom počeo je 2009. godine, nakon niza uspješnih rezultata u karateu i decenije koju pamti po mnogim medaljama, takmičenjima, lijepim uspomenama. Ipak, interesovanja i snove usmjerio je u suprotne sportske vode. I nije pogriješio. Ne samo što je sport sastavni dio njegovog bića, već zato što je streljaštvo i više od toga. Priča koja, u njegovom slučaju, sa sobom nosi porodičnu tradiciju.

„Streljaštvo me uvijek privlačilo. Otac mi je lovac, pokojni deda je bio dobar strijelac, imao je preciznost i vjerovatno je to kod mene nasljedno došlo. Ta iskustva sa njima zauvijek su mi se urezala u pamćenje kao zanimljiva i, čini mi se, da sam oduvijek želio da se okušam u tome. U streljaštvo sam ušao sa 16 godina i već sa 17, kao junior, na prvom takmičenju oborio klupski rekord za 22 kruga na pištolju“, prisjeća se Milko te 2009. godine i prvih odličnih rezultata, nakon svega pola godine treniranja.

Potencijal je bio evidentan pa ga je trener sa puške odmah preusmjerio na pištolj, prepoznavši u njemu tehnike strijelca za ovu disciplinu. Krenula su takmičenja, domaća, međunarodna, internacionalna, Beograd, Zagreb, Split, Osijek..., obaranje rekorda, kao i Evropsko prvenstvo u Italiji. Najveći dosadašnji rezultat mu je 570 krugova, od maksimalnih 600 koliko se puca, odnosno prosjek 9,5 po seriji. U streljačkoj karijeri, kao junior više puta je obarao vlastiti rekord, čak i među seniorima.

Milko sa dodjele značajnog priznanja u Tesliću.jpg (103 KB)

Sa dodjele značajnog priznanja u Tesliću

„Tih godina, 2010. i 2011. formirali smo odličnu streljačku ekipu i gotovo na svakom takmičenju bili najbolji u juniorskoj konkurenciji. Na Međunarodnom internacionalnom takmičenju u Zagrebu prvi put sam oborio svoj juniorski rekord među seniorima, 554 kruga, umjesto dotadašnjih 550. Zatim sam otišao u Sarajevo na Master, gdje puca 10 najboljih takmičara iz svake discipline i ponovo oborio rekord za jedan krug, 555, bio prvi na takmičenju i rekorder. Desilo se da sam u Sarajevu još jednom to ostvario, kada sam pucao 556 krugova i tada smo bili juniorski prvaci BiH“, sa ushićenjem prepričava ovaj trebinjski strijelac događaje koji su mu promijenili život.

Jer, zahvaljujući izvanrednim rezultatima i odličnoj preciznosti u gađanju, dobio je priliku kakva se ne propušta u sportskoj karijeri. Evropsko prvenstvo u streljaštvu u Breši u Italiji 2011. godine.

„Iskustva su fenomenalna! Tamo učestvuju samo najbolji strijelci Evrope, iz jedne države ih dođe po 30. Ogromna je konkurencija. Bio sam jedini junior iz BiH. Dogodilo se da sam ispunio normu. Prošao sva takmičenja za kvalifikacije za Prvenstvo. Presudio je rekord u Sarajevu, 556 krugova. U Italiji sam opalio 546 i zauzeo 34. mjesto, što je za mene bio odličan rezultat, ako se zna da su me na kvalifikacijama rangirali između 60. i 70. mjesta. Napredovao sam osvojivši mjesto mnogo niže nego što su očekivali i bio sam baš zadovoljan!“

Milkova dostignuća prepoznata su i u njegovom gradu. Na manifestaciji Izbor sportiste Trebinja 2011. godine dijelio je drugo mjesto sa plivačicom Ivanom Ninković, a godinu kasnije zauzeo je treće mjesto. Proglašen i za najperspektivnijeg sportistu Srpske bio je nosilac stipendije Ministarstva sporta i omladine RS.

Na Prvenstvu BiH u streljaštvu među seniorima, održanom nedavno u Sarajevu, članovi OSK „Leotar“ ekipno su zauzeli prvo mjesto na pištolju i zvanični su prvaci BiH. Da bi opravdao titulu, trenutno je angažovan na takmičenjima Lige BiH. U drugom kolu, koje je održano u Visokom bio je treći pojedinačno, kao i ekipno OSK „Leotar“ i svakodnevno se sprema za 3. kolo koje ga u maju, očekuje u Trebinju.

Najboljima pehar i medalje - seniori OSK Leotar u Sarajevu, Prvenstvo BiH u streljaštvu 2022. g..jpg (103 KB)

Seniorski prvaci BiH 2022. godine, vazdušni pištolj - Milko Grubač, Srđan Vukanović i Pavle Merćep.jpg (173 KB)

Seniorski prvaci BiH 2022. godine, vazdušni pištolj - Milko Grubač, Pavle Merćep i Srđan Vukanović

U trebinjskoj streljani je tri puta sedmično, a pred takmičenja i više. Streljaštvo voli i treninzi mu, kaže, dođu kao relaksacija. Iako mu nedostaje konkurencije u matičnom klubu, koja je nekada bila mnogo veća pa je veći bio i izazov, ističe, ovaj sport još uvijek ga veoma pokreće.

„Volio bih da nas ima više u klubu, da je više novih članova, samim tim bismo imali veću konkurenciju. Prije je bilo više druženja i zezanja, atmosfere u kojoj smo svi bodrili jedni druge, ali se međusobno i takmičili i tada se bolje moglo vidjeti koliko ko može da postigne. Trenutno nas je trojica u seniorskoj ekipi. Dajemo se maksimalno, dobro se slažemo i dobro nam ide“.

Pa opet, iako mnogo toga nedostaje ovim mladim sportistima, možda i boljih uslova za treniranje, odabravši sport koji srcem treniraju, ne prepuštaju se melanholiji. Iz dana u dan odlaze u streljanu, zauzimaju poziciju  – mirna ruka, oštro oko i psihička stabilnost – i sa stavom dobrog strijelca idu hrabro naprijed. Jednostavno, drugačije ne može.

Redovan u streljani, treninzi kao relaksacija.jpg (154 KB)

Redovan u streljani, treninzi kao relaksacija

„Neophodni su mir i uravnoteženost da bi se neko uopšte mogao baviti ovim sportom. Najvažniji je taj psihički momenat, gdje su misli u datom trenutku. Uz to idu fizičke pripreme, bicikl, istezanje i plivanje u kojem radi svaki mišić, a to je veoma bitno, potrebna je snaga da pištolj držimo sat i po vremena jednom rukom. Naravno, pravimo pauze, sami odredimo kada su potrebne da bi se skoncentrisali i nastavili“.

Pobornik je stava da ništa nije teško ako se imaju volja i želja, pa i kada nedostaju i minimalni uslovi za treniranje i podrška institucija. Zato nismo iznenađeni što ga i poslije skoro decenije i po koliko se bavi streljaštvom, u svojoj dvadeset devetoj godini i dalje drži ista strast kao i kada je počinjao.  

„Tada sam imao strah, sve mi je bilo nepoznato, a sada sam psihički jači, fizički izdržljiviji, puno sam na sebi radio. Slušao sam sve čemu me trener učio, gledao taktike drugih, od svega pokupio pomalo i dobio formulu za sebe. Pred takmičenja nemam neki specijalni način pripreme i koncentracije, osim da sam siguran i stamen prije početka meča. Da imam samopouzdanje, zaboravim na sve i nastojim da mi svaki metak bude isti, pa ako i opalim loše, nije strašno“, reče nam, ali priznajući uz smijeh, da ga zna izbaciti iz takta kada pogriješi, posebno što jedan takav krug može mnogo toga promijeniti po pitanju medalje ili finala.

U međuvremenu, između treninga i posla tehničkog realizatora progama u Radio Trebinju, Milko vremena ima i za hobi. Oni mlađi dobro poznaju ovog šarmantnog di-džeja, koji kada nije na takmičenjima, radi po klubovima u Hercegovini.

Pored streljaštva strast mu je i muzika, a biti DJ hobi koji ga ispunjava .jpg (172 KB)

Pored streljaštva strast mu je i muzika, a biti DJ hobi koji ga ispunjava 

„Meni je to odlično, relaksira me, zabavljam sebe i druge, uživam. Upoznajem nove ljude i mimo sporta imam neki malo drugačiji život. Muziku sam uvijek volio. I posao u Radio Trebinju mi je takav da dosta vremena provodim uz miksetu, puštajući, pored ostalog i muziku, pa sam došao na ideju da realizujem nešto što me odavno privlači. Opremu sam nabavio sam, naučio da radim i u tome sam već tri godine. Zanimljivo i opuštajuće“.

Na naše pitanje koja mu je želja u streljaštvu, sa sjajem u očima odgovara Olimpijada, kao sam vrhunac ovog sporta. Želimo mu ostvarenje sna. A ako se i ne dogodi, nije važno. Bitna je spoznaja da u našem gradu imamo mladost punu potencijala i entuzijazma, sportiste i, prvenstveno dobre ljude kojima se ponosimo ma koliko i dokle da uzlete!

Rame uz rame sa olimpijcem

„Pamtim takmičenje u Osijeku jedne godine kada sam pucao pored olimpijca Damira Mikeca, srpskog reprezentativca u streljaštvu, fantastičnog strijelca. Pogađam centar, on isto, ja 9 on centar, ja osmicu on opet centar... mene sramota, iako znam da me on uopšte ne primjećuje. Čovjek ima strašnu preciznost, nišan ne pomjera, kao da je zalađen. Njemu je to kao popiti kafu. A meni drama, gdje da pogodim sedmicu dok je pored mene olimpijac. Nevjerovatna spremnost, djeluje kao robot i to mi je bilo fenomenalno doživjeti“.  

Takmičenje koje se ne zaboravlja

„Kada sam oborio juniorski rekord na Masteru u Sarajevu, ušao sam u finale sa strijelcima, već iskusnim seniorima. U finalu pucamo Mahir Spahić i ja, posljednji na liniji. On vodi za 0,1. Predzadnji metak je opalio 10,5, ja 10,4 i ostao je još jedan metak. Ko opali bolje, prvi je. Ide njegovih 50 sekundi, puca prije mene i pogađa 10,5. Znam da moram pogoditi minimum 10,7. Meni drama, pritisak, srce hoće da eksplodira, a moji navijaju. Pomirim se unaprijed da sam drugi, znam da je on došao sa namjerom da bude najbolji. Podižem pištolj i u glavi mi samo da moram opaliti. Bog mi dao mirnu ruku, stežem pištolj, nišanim, opalim zadnji metak i zatvorim oči da ne gledam u monitor. Kad iza sebe čujem vrisku, pogledam, opalio sam 10,7, što je 0,2 više od njega i pobijedio sam ga za 0,1. Do proglašenja nisam znao šta mi se desilo!“