Ostati blizak prirodi sa što manje vještačkog i silom nametnutog, tajna je moga uspjeha, rekao nam je Jovan Buđen, poslije dobijene zlatne medalje za med proizveden u njegovom ljaniku.
Nakon našeg dolaska u selo Žakovo, prvo što smo saznali bilo je da je najbolje ocijenjeni med na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu meda u Tuzli izvrcan u ovom selu, iz ljanika Jova Buđena. Kada smo imali već skoro podvučenu liniju vrlo lošoj medonosnoj godini, što su i pčelari izjavili, stigla je ova vijest koja će koliko - toliko ohrabriti mlade pčelare iz našeg kraja.
Kada smo telefonom razgovarali veče prije našeg odlaska u Žakovo, na pitanje gdje ćemo se naći to jutro, sa podsmijehom u glasu ovaj mladi pčelar rekao nam je: „Pa ljudi moji, ako ujutro ograne sunce, naćete me sigurno u jednom od ljanika i nigdje više“.
Upravo tako je i bilo.
Obasjano suncem, oktobarsko jutro izmamilo je pčele na metvicu i vrijesak, a Jovan je već do deset sati pregledao veći broj pčelinjih društava.
„Došli ste kada treba da i ja malo napravim pauzu i da odmorim“, rekao nam je Jovan dok smo se čekali da izađe iz ovog prostranog ljanika.
Obično svaka pčelarska priča počinje od prve košnice i od prvog roja pa tako i ova.
„Moj pčelarski početak bio je prije nešto više od desetak godina. Tačnije, od ljeta 1999. godine. Krenuo sam sa jednim malim društvom, sa četiri rama pčele koje sam dobio od komšije Milana (Nikole) Buđena.
Ljanike koje ćete danas obići prelaze broj od 200 društava. Kontejner je na drugoj parceli, tamo ispod Buđena, a ovdje gdje ste me zatekli je stalno mjesto za zimovanje pčele. Radi blizine puta obje lokacije su pogodne za transport i pokretanja pčela na novu pašu“, rekao je Jovan na početku našeg razgovora.
Ovim prvim saznanjem da su pčele smještene na pristupačnim mjestima te pčelarenje savremenim kontejnerima dovoljno nam je da zaključimo da smo posjetili mladog pčelara koji je pčelarenje i bavljenje ovim poslom podigao na najveći nivo. Urednost, pedantnost, te iznad svega dobro poznavanje pčelarstva, bio je utisak od koga se nismo mogli osloboditi čitavo vrijeme druženja sa ovim vrijednim domaćinom. Na momente se mogao steći dojam da bi radije da ostane anoniman i kada postiže najveće rezultate. Skromnost i nenametljivost su bili očiti.
„Ma ja ti ne volim da se bilo šta piše o meni, jer mi to više djeluje kao nekakvo hvalisanje. Moje medalje i nagrada su meni poslužile da ja vidim svoje mjesto u kvalitetu meda... A gdje je moje mjesto koje mi pripada!? Bodovnom listom se, sa analizama koje su rađene u Federalnom institutu i reprezentativnoj ustanovi, potvrđuje vrhunski kvalitet meda iz našeg hercegovačkog kraja. Ovo zlato - koliko pripada meni i mom proizvodu, isto toliko pripada i ostalim hercegovačkim medovima, koje ovom prilikom želim ohrabriti da ostanu uporni, a rezultati rada će biti zagarantovani. Ovo sam rekao da bi mladi pčelari iz našeg kraja treblo da vjeruju u vrhunski kvalitet svoga proizvoda. Mi pčelarimo u Hercegovini koja daje medove koji su prepoznatljiv brend. Ja nisam išao na sajam već sam uzorke meda poslao poštom. Postupio sam po svim propozicijama Komisije, koje se tiču takmičarskih uslova. Tek poslije izvršenih analiza i ocjena članova, Komisija saznaje podatke o porijeklu meda i imenima pčelara. Ako pogledate bodovnu listu, vidjećete gdje je svrstan moj med. Samo podatak da je moj med bio u konkurenciji od 270 medova iz 17 država, dovoljno govori o sjaju zlata koje sam ja dobio. Boja moga meda je bila boja zlata, pokazalo se posle utvrđenih rezultata Komisije koja mi je dodijelila najveću ocjenu“, kaže nam Jovan.
Bodovnu listu, priznanja, medalje, sertifikate smo poslije fotografisali u porodičnoj kući ovog mladog pčelara.
Dok smo obilazili ljanik pitali smo Jovana koliko vremena provede radeći u ovom velikom ljaniku i kako to sve stiže sam.
Jovan nam je odgovorio:
„Jedno radno vrijeme i ništa više, ali svaki dan u prosjeku za čitavu godinu. Ljeti se radi od jutra do mraka, ali zimi dosta manje. I poslije zazimljavanja postoji dosta poslova u pripremi ambalaže, voska, što je posao koji se radi zimi dok pčele spavaju. Pčele ne trpe neodlučne i lijene domaćine. Uloga pčelara je toliko bitna baš u blagovremenom djelovanju, pogotovo u pokretanju pčela sa paše na pašu. Postavim vagu na nekoliko mjesta i pratim podatke o unosu nektara preko mobilnog telefona i SMS poruka. Da samo znate koliko je bitan dan, a ne sedmica da pčele prebacim sa mjesta na mjesto. Moja pokretljivost i dobro pripremljen pčelinjak dali su i pored teške pčelarske godine, kakva je bila ova, zadovoljavajuće prinose. Po jednoj košnici, po jednom društvu, kada izvrcate 10 kg našeg hercegovačkog meda, to ja smatram dobrom godinom. Na ovim našim područjima nerealna je priča o nekakvim desetinama kilograma po jednom društvu. Takav rezultat je realan na medovima sa industrijskog bilja: suncokreta, repice i slično“.
Koliko je Jovan, iako mlad pčelar koji je ovladao pčelarskim vještinama i primijenio savremen način pčelarenja, i dalje ostao nepokolebljivo vezan za prirodne vrijednosti - rekao nam je to u nekoliko bitnih pčelarskih pravila.
„Poštujem prirodu, koja nepogrešivo daje najbolje. Tamo gdje je čovjek umiješao prste nekakvim vještačkim prisilama, možda će zavarljivo i na kratko dati dobar rezultat, ali će u konačnici pokazati da je priroda savršena i da ne treba nad prirodom praviti eksperiment. Tehnologijama i savremenim sredstvima u pčelarstvu se možemo malo potpomoći, ali nikad narušavati prirodne procese. Često se u pčelarskoj praksi priča o matičnoj rešetki kao dobrom izumu i savremenom tehničkom rješenju, ali ja je nemam u mom ljaniku iako se smatram savremenim pčelarom. Rješenje kontrolisanog razvoja i sprečavanje rojevog nagona rješavam pokretljivošću ljanika gdje se pčele više upošljavaju i više amortizuju –troše. Ovu vještinu, kada govorimo o vremenski tačnim potezima, primijenio sam u mojoj praksi do savršenog, i to je taj dobijeni rezultat. Ne naruši prirodna pravila, a pčelari na savremeni način u proizvodnji meda. Ko zna ispoštovati ove obje činjenice postigao je potpuni uspijeh“, zaključio je Jovan.
Ovaj sunčan oktobarski dan iskoristili smo da sa Jovanom obiđemo i drugi ljanik, gdje je smješten kontejner i pripremna pčelinja društva, koja pčelar koristi u vrijeme razvoja pčela. Kontejner je radio sam, rekao nam je, da bi umjesto uobičajena dva reda po visini dodao treći red i tako dobio prostor za 84 pčelinja društva. O prednostima pokretnog pčelinjaka i o ostalim pčelinjim proizvodima osim meda, Jovan je nastavio da priča na ovoj drugoj lokaciji ispod zaseoka Buđena. Na potpuno novom kontejneru lako se da primijetiti da uz podnice još stoje skidači polena - cvijetnog praha. Primjetno je iz prvog utiska da se radi o mladom pčelaru koji je od samog početka krenuo u savremen način pčelarenja.
Na pitanje kojim tipom košnice pčelari, Jovan nam je odgovorio:
„Počeo sam sa jugoslovenkom plitkom, a poslije, uz pčelarsko školovanje koje je Ministarstvo poljoprivrede organizovalo 2008. godine, prelazio sam postepeno na LR-košnicu. Odluka je bila ispravna iz više razloga, onaj najvažnije je da se radi o međunarodnoj dimenzijalnoj košnici, koju prati sva standardna oprema. Na vrijeme sam taj problem otklonio i drugih skoro da i nema.
Najveći problem za proizvođača bilo kog poljoprivrednog proizvoda je prodaja - nastavlja Jovan. E, ja taj problem nemam. Kroz period povećanja ljanika povećava se i količina proizvedenog meda. Uporedo sa povećanim količinama, kao po nekom nepisanom pravilu, pojavili su se stalni kupci i nekoliko specijalizovanih prodavnica zdrave hrane od Sarajeva pa dalje. Mušterije koje su jednom kupile moj med vraćale su se svih narednih godina. U posljednjoj, ovoj tekućoj korona godini, brza pošta je preuzela ulogu dobaljača koji nisu bili u prilici da dođu do Žakova. Moram istaći, a mislim da je to važno, da količine meda jesu bile promjenljive, ali kvalitet moga meda je 90% bio konstantno istog kvaliteta sve ove godine. Kvalitet je suština, svakako pravi i jedini odgovor za uspjeh svakog proizvođača. Roba prodaje robu. Da ne zaboravim da istaknem da sam sve ove godine od otvaranja Hercegovačke kuće njen kooperant. Ideja ljudi koji su osmislili ovaj projekat je i više nego dobra. Važno mi je da je moj proizvod, sa mojim imenom i prezimenom, tamo ponuđen. Hercegovačka kuća je mjesto gdje stalno možeš doći po preporuci ili tragom ranije pomenutog kvaliteta te uzeti moj proizvod. Ja ne mogu da čučim na trebinjskoj pijaci. E zato je Hercegovačka kuća na pravom mjestu.
Poslije obilaska kontejnera na drugoj parceli, sa Jovanom smo otišli u porodičnu kuću u zaseoku Buđeni, gdje smo nastavili ovaj razgovor o ličnom i porodičnom uspjehu. U daljem razgovoru smo saznali da sa njim u porodičnoj kući žive majka i dva brata, Božo i Krsto, koji su trenutno u Kanadi.
Skromnost i rezervisanost prema javnosti je bila prisutna kroz čitav razgovor. Tek u njegovom domu smo saznali da je Jovan dobitnik još zlatnih medalja i priznanja. Takođe, saznajemo da je majstor karatea sa raznim značajnim uspjesima i osvojenim medaljama.
„Ja sam čovjek - kaže Jovan - koji ne želi da se hvali i nameće javnosti. Od onih sam ljudi koji bi željeli da njegov proizvodi govore o njemu, a ne ja o njima. Reći ću vam da sam ja pored meda proizvođač rojeva. Ide mi to od ruke, što bi se reklo... Znam odgojiti najbolju maticu.
Više i ne znam koliko sam ih prodao i otpremio poštom, a do sada mi se niko nije požalio na kvalitet.
I ovdje će prevagnuti moja neraskidiva veza sa prirodom kao formula za moj uspjeh. Ističem dva faktora, a to su: vrijeme proizvedenih matica te društva koja su prirodno spremna za razmnožavanje. Tada dobijete najbolje matice. Kada tako prepoznavate bitne prirodne faktore, ne udaljavajući se od majke prirode, postigli ste cilj i dobili vrhunski kvalitet. Moja praksa, koja je u mom ljaniku pravilo, ne prihranjivati pčelu šećerom i ubitačnim pogačama, već pomjeriti se za novom pašom, na novu lokaciju. Mlado leglo u proljeće ja othranjujem rezervama prirodnog meda, a ne sa dosipanjem sirupa. Taj šećerni sirup će, u proljeće, dok ga pčele prerade, potrošiti pčelu i skratiti joj život.
Drugo važno pravilo u mom poslu je izbjegavanje Hofmanove rešetke sa kojom se ograničava matica na prostoru polaganja jaja“.
I pored toga što je mlad pčelar, Jovan se dobro osposobio pčelarskim vještinama te maksimalno primijenio savremene tehnike u pčelarstvu. On je i dalje ostao vezan za prirodne vrijednosti, ali ne na tradicionalan način. Ovom prilikom želio je istaći nekoliko bitnih pčelarskih pravila.
