Gastronomija kao umijeće pripremanja ukusnog jela, sa kombinacijama sastojaka, uz sve više traženu i umjetničku kreaciju serviranja, sastavni je dio kulture življenja. Postići sklad među namirnicama, bilo slatkim, slanim ili uz pomoć tijesta odavno više nije rezervisano jedino za domaćice. Danas, kada se s posebnom pažnjom izučava tehnologija pripreme hrane i odabir materijala, poštujući drevno i savremeno pravilo bilo kog specijaliteta, rezultiralo je da su zanimanja poput kuvara, pekara i poslastičara zauzela veoma cijenjena mjesta u modernom kulinarstvu. A njihovi kreatori postali su vodeći svjetski majstori ovih zanata.
Školovanje za zanimanja pekar i poslastičar od prošle godine po prvi put je omogućeno u Centru srednjih škola Trebinje. Prva generacija učenika prepoznala je šansu za ozbiljno i detaljno izučavanje ovih, u svijetu visokorangiranih profesija.
Jedna od učenica, šesnaestogodišnja Vasilija Butulija drugi je razred škole Ugostiteljstvo i turizam, smjer poslastičar. Kaže da se ni jednog trenutka nije dvoumila oko izbora srednje škole.
„Bila sam oduševljena kada sam saznala da se otvara smjer za poslastičara. To volim, a za godinu dana učenja u školi i rada na praksi u jednoj trebinjskoj poslastičarnici naučila sam puno. Osim recepeta, savladala sam i nove tehnike pripreme poslastica, što mi je veoma važno. Kolače pravim odavno, a na praksi sam prvi put napravila baklavu i sladoled. Sve me zanima i nakon srednje škole voljela bih da se dodatno usavršavam. Nadam se da ću jednom, kada savladam vještine, posjetiti neke svjetske centre i čuvene poslastičarnice, jer mislim da se i tako može mnogo naučiti“, kaže nam ova mlada učenica.
I Vedrana Špirto se opredijelila za zanimanje poslastičara, a izuzev pripreme, prepokupacija joj je i ukrašavanje.
„Kad je otvorena škola na prvu nisam bila sigurna, ali me privukao izazov nečeg novog u našem gradu, i drago mi je zbog toga, sada sam prezadovoljna. Naučila sam puno u samoj školi, a posebno na praksi u poslastičarnici u Kastelu. Tamo su mi pružili šansu i da ukrašavam poslastice! Kad završim, voljela bih da otvorim svoju poslastičarsku radnju, gdje bih pravila torte, a posebno krofne i posvetila bih se dekorisanju do detalja. To je lijepa strana ovog poziva, meni veoma inspirativna i privlačna!“
Sa njima u razred ide i Vladan Zotović, mladić riješen da za dvije godine ima zvanje i znanje pekara.
„Meni se ovo zanimanje dopada i čim se škola otvorila znao sam da ću je upisati, kao što već sada znam da ću se ovim baviti. Sve me interesuje i dosta sam naučio još u prvom razredu srednje škole. Pekarski zanat sam zavolio preko ujaka, koji se ovim godinama bavi. Volio bih da jednog dana radim s njim i učim od njega. Imamo dosta prakse, super je atmosfera i ko želi može mnogo da nauči“, sa stavom nam reče ovaj budući pekar.
Očigledno je da ovi mladi ljudi znaju šta žele i sa ponosom i ljubavlju se odnose prema budućem pozivu. Naš utisak potvrdio je i Krstoljub Kojović, koordinator praktične nastave izvan škole, rekavši da učenici pokazuju ogromnu volju i želju za znanjem. Omogućeni su im svi uslovi, od teoretske do praktične nastave, koja se provodi u trebinjskim pekarama i poslastičarnicama.
„Imamo jedno, kombinovano odjeljenje pekara i poslastičara. Saradnja sa poslodavcima je odlična i nemamo problem da učenicima obezbijedimo redovno i adekvatno izvođenje praktične nastave. Ima dosta đaka koji se ističu i po znanju, ali i po tome što žele još više da nauče kroz praktičan rad. S obzirom da su poslodavci zadovoljni, od ove godine smo produžili ugovore potpisane lani, tako da nema bojazni za tu vrstu časova“, objašnjava Kojović i dodaje da trebinjski poslodavci rado djeci ustupe prostor, opremu, sredstva za rad i mentora odgovornog za đake u vrijeme prakse.
Kako ističe, cilj škole i poslodavaca je isti, da se djeci pruže svi uslovi za rad i napredak u polju njihovih zanimanja. Poput četvorogodišnjih, i učenici trogodišnjih škola imaju dva strana jezika i teoretsku nastavu kao dobru bazu za obrazovanje. Praksa kao osnov svega doprinosi napretku tokom školovanja.
„Iskustvo za ovih godinu dana pokazuje da se veliki broj učenika odlučio za smjerove pekar – poslastičar zato što to vole i žele ovim ozbiljno da se bave. Neki su se pronašli na praksi pa su zavoljeli. Mnogo zavisi i od poslodavaca, kako se postave prema učenicima, da li im dozvoljavaju da razvijaju kreativnost i da se osjećaju značajnim u poslu, iako su na praksi. Tokom prošle i početkom ove školske godine evidentno je da postoji razumijevanje i želja da se djeci pokaže i ukaže na greške ili neke važne tehnike rada. Sva zanimanja koja školujemo imaju redovnu praksu. Sa poslodavcima smo potpisali ugovore za izvođenje praktične nastave, od kojih su većina oni sa kojima odavno sarađujemo, uz izvjestan broj novih koji su izrazili želju da prime učenike na praksu. Saradnja nam je značajna, jer je praksa nezamjenljiv dio školovanja“, ističe Kojović.
Da trogodišnje usmjereno obrazovanje pruža velike mogućnosti, potvrda je i to što su, kako nam kaže, skoro svi učenici cijelo ljeto radili u svojim strukama. Kako smatra njihov koordinator praktične nastave, perspektiva je evidentna, ne samo u Trebinju, nego i šire.
„U pekarama i poslastičarnicama u kojima su imali praktičnu nastavu, učenike su po završetku škole zaposlili i već sada računaju na njih čim završe školovanje. To nam govori da ovi učenici, sa svojih tek 15 godina zarađuju prve plate i stiču značajna iskustva. I konobari i kuvari koji su završili drugi i treći razred radili su preko ljeta. Inače, u Istočnoj Hercegovini jedino se u Centru srednjih škola Trebinje djeca mogu školovati za zanate, tako da imamo veliki broj učenika iz cijele regije. A kada završe, vjerujem da će posao naći bez problema“, smatra Kojović, precizirajući da su zaposlenja u sezoni učenici realizovali samostalno, zahvaljujući stečenom znanju i praksi.
Još uvijek je neizvjesno, kaže Kojović, da li će se naredne ili neke sljedeće godine ponovo pokrenuti škola za pekare i poslastičare. Kako objašnjava, to zavisi od interesovanja djece, stanja na Zavodu za zapošljavanje, kao, u konačnici, i odluke resornog ministarstva.
Zanate biraju i odlikaši
„Iz godine u godinu sve više odličnih đaka opredjeljuje se za trogodišnje škole. Mahom djeca koja su mogla da biraju. To se drastično primijeti kod kuvara i konobara. Samo prošle godine smo imali četiri odlikaša pred kojima je bio izbor srednje škole, a oni su odabrali konkretna zanimanja. Bilo je i onih koji su, iako sa svim peticama, pisali resornom ministarstvu sa zahtjevom za zanimanje konobara. Dakle, svijest se polako mijenja u korist zanata. Trebaće sigurno još vremena da roditelji shvate da su ovo časna, dobra, ozbiljna i veoma tražena zanimanja i da podrže djecu. Za tri godine školovanja za pekara i poslastičara učenici odrade ukupno 900 sati prakse, te po preuzimanju maturske diplome odlaze kao spremni radnici. Naravno, ukoliko žele, mogu da nastave i sa studijama zahvaljujući stečenom predznanju“, kaže Krstoljub Kojović.
Biro: konstantna potražnja
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS, Biro Trebinje, saznajemo, nema nijedno lice sa zanimanjem pekar i poslastičar, kaže Mirjana Sušić, šef trebinjskog Biroa.
„Potreba za ovim profilima zanimanja je konstantna i već godinama na našoj evidenciji nema ovih zanata. Trebinjski poslodavaci nam se svakodnevno javljaju tražeći kvalifikovane pekare i poslastičare. Slična je situacija i sa kuvarima i konobarima. Manji broj ih ima na evidenciji Zavoda, ali svi koji imaju iskustvo i znanje engleskog jezika, posebno konobari, brzo nađu posao. Neki su već i angažovani. Nemamo problem sa zapošljavanjem nijednog od ovih zanimanja. Što se tiče ponovnog otvaranja škole za pekare i poslastičare, koja je u Trebinju prošle godine pokrenuta na našu inicijativu, vidjećemo šta će biti kad izađe prva generacija učenika i prijave se na Biro. U zavisnosti od odgovora poslodavaca znaćemo kakvo je stanje i da li će biti potrebe za ovim kadrovima“, pojašnjava Sušić.
