Na Festivalu festivala večeras će nastupiti mladi i talentovani članovi urbanog, nezavisnog i savremenog pozorišta DIS iz Banjaluke, čija je predstava „Mali Agaton“ osvojila prvo mjesto na Teatarskom festivalu Fedra u BiH.
Pametni, veseli i susretljivi mladi ljudi, vidi se, željni znanja i umjetničkih nadahnuća, kažu da je ova predstava nastala tako što su raspisali regionalni javni poziv svojim vršnjacima da im pošalju radove, razmišljanja i stavove o odrastanju i vremenu u kome živimo. Od pristiglih 110, odabrali su 30 tekstova koji su uvršteni u ovu čudesnu predstavu.
Milan Bogdanović, reditelj ističe da su pokušali sve te tekstove da spoje u jedan koncept, a da svaki od njih opet nosi svoju poruku. Sudeći po dosadašnjim reakcijama publike i stručnih ljudi, u tome su uspjeli.
- Pratimo jednog lika koji se zove Agaton, njegovo odrastanje od sedme do 21. godine. Ovo je priča o sistemu, o svemu onome što nam je nametnuto kao i o našem načinu da se izborimo ili ne izborimo sa svim problemima današnjice. Hoćemo da saznamo šta je pravilno, a šta nije i ko ta pravila zapravo piše! Ovog posljednjeg postajemo svjesni tek na kraju!
Svaki pojedinačni tekst nosi svoju poruku. Stizale su nam brojne pohvale upravo za taj koncept, imamo priču koja nije rasparčana, nije kolažna nego u kontinuitetu, pratimo jedno odrastanje. Pojedinačni tekstovi su ovdje segmenti, priče za sebe, koje govore o ljubavi, sistemu, porodici, vlasti i svim stvarima koje nas okružuju.
NAJJAČI GLAS MLADIH JE UMJETNIČKI KRIK
- To je glas koji stiže najdalje. Kada vas mlada osoba na nešto upozorava - onda je to znak da ste baš u problemu i da ste baš zaglibili. Mislim da su to najjači glasovi koji imaju najviše energije i želje da pokreću nove stvari. Tako da mi idemo tim tendencijama - da donosimo neka nova uvjerenja, rušimo tabue i stvaramo neki bolji svijet.
TEME KOJE TIŠTE MLADOST
- Porodica je ta o kojoj mladi najviše razmišljaju. Brojni radovi koje su nam poslali govorili su o zajednici na kojoj sve počiva te o disfunkcionalnim porodicama. Druga tačka interesovanja mladosti je država koja nije najstabilnija nego se ljuljka i raspada pa nismo uopšte sigurni da li će se potpuno raspasti ili idemo ka pravom putu. Ta neizvjesnost o sudbini, koja nas čega, je tema broj dva za mlađe generacije.
14 PLUS PREDSTAVA
- Obično publika, na osnovu naslova „Mali Agaton“, pomisli da je riječ o nekoj laganoj priči, o nekim bezveze stvarima. Međutim, ova priča je poprilično brutalna i iskrena, u dosta momenata, senzibilitet mladih ispod 14 godina nije dovoljno jak da bi shvatili o čemu se govori.
A, da li mladi ljudi vide svjetlo na kraju tunela i da li je dovoljan entuzijazam da se prenebregnu sve slabosti današnjice!?
- Mi se nalazimo na pola puta, još uvijek ne znamo da li na kraju tunela postoji svjetlo i to je najveći problem. Trudimo se da koračamo dalje i nadamo se da ćemo da dođemo do tog svjetla.
IVAN PETRUŠINSKI u ulozi Agatona
- Bilo je jako lijepo raditi ovu predstavu. Smatram da je najbitnije što su u nju utkane priče običnih ljudi, o kojima je veoma važno govoriti. Neke priče koje nismo mogli staviti u predstavu, prebacili smo u formu pisma, koje ja čitam kao Agaton. Imamo jedno pismo u kome se djevojka žali zato što njenoj majci obustavljaju novac iako su u teškoj finansijskoj situaciji. Tu je i djevojka koja kritikuje kandidate koji su izašli na izbore i društvo uopšte.
Pozorište DIS ove godine slaviće jubilej, 30. godina postojanja. Imaju dosta mladih ljudi koji se posljednjih godina uključuju u rad pozorišta što raduje jer su za spektakl potrebne i mlade i svježe snage. Glumci DIS-a smatraju da je pozorišni amaterizam veoma važan i kao izražajno sredstvo za sve probleme koji nas tište.
ĐORĐA GRGIĆ u epizodnim ulogama
- Ne može se jasno rasporediti da li su moje i uloge Srđana Ćirića epizodne ili sporedne jer stalno mijenjamo likove i dopunjavamo Agatonovu priču, oživljavajući njegov svijet iz djetinjstva i u sadašnjosti.
Glavni akter, dječak koji priča svoju životnu priču, stalno je u šetnji - iz sadašnjosti u prošlost, ponekad se baca i u budućnost, pa sve to treba da ispratimo. Ovoj ekipi je to bilo pravo zadovoljstvo!
Za Đorđu je amatersko pozorište najljepša i najpametnija stvar za koju se opredijelila. Ona je u DIS-u pet godina.
- Upoznajemo se sa nekim svijetom za koji nismo znali da postoji, a svima nam je jako potreban. Naučimo da se izražavamo, pomažemo i drugima da to isto urade, uspijevamo da osvijestimo i sebe i druge.
Ovom predstavom su jako zadovoljni. Postoje i potajne i vjerovatno opravdane nade i očekivanja na trebinjskom festivalu. Neće da prejudiciraju. A, sigurno je da će da pokažu njihovu nesputanu kreativnost, ljubav prema spektaklu i eksperimentisanju.
