Čast, zadovoljstvo ili nezahvalnu dužnost da otvore ovogodišnji Festival festivala imaće najbrojnija a vjerovatno i najmlađa pozorišna družina na ovogodišnjoj smotri.

Riječ je o mladom i nadarenom pozorišnom ansamblu iz Danilovgrada, koja je nastala u organizaciji NVU „EgoKult“ i u saradnji sa Gimnazijom „Petar Prvi Petrović Njegoš“ iz Danilovgrada. Naslov poprilično dvosmislen, „O ćutanju i drugim imitacijama sreće“.

Šta se krije iza ćutanja, pitali smo autora teksta i jednog od reditelja, mladu Bojanu Šolaju.

„Ćutanjem imitiramo sreću, budući da smo svi svjedoci problema koji se u društvu rješavaju. Biramo da ćutimo i da na neki način smirujemo svoju savjest i kažemo - meni je dobro, ali to nije moj problem, to je nečiji problem. Zaista, treba da se zapitamo koliko je to zaista nečiji problem, da li je to problem svih nas i da li mi sa sobom nosimo parče odgovornosti zbog koje se taj problem dešava“, kaže Šolaja.

Dodaje da predstava tretira probleme marginalizovanih grupa, izbjeglica, Roma, zavisnika, djece bez roditeljskog staranja, ljudi koji trpe nasilje. I našu odgovornost za njihove probleme.

„Treba da se zapitamo da li nosimo neki dio odgovornosti zbog toga što ti ljudi danas imaju probleme. Možemo li pružiti nekome topli dom, pomoći da se izbavi iz kandži nasilja, možemo li da pomognemo Romima da nađu svoje mjesto u društvu? To je ono što želimo da postignemo - da se publika zapita. I zbog toga ova predstava,u suštini, i nema neki pravi kraj. Ona kraj pronalazi u svakome čovjeku koji će posmatrati tu predstavu i završiće se onog trenutka kada taj čovjek odluči šta hoće, odnosno - neće učiniti povodom toga. Dakle, glavni lik ove predstave nije bilo ko od nas 47 već publika“, ističe Bojana.

Predstavu je obilježio i trostruki rediteljski pristup.

„Što se tiče reditelja predstave, osim mene to su i profesorica psihologije u našoj gimnaziji, ujedno direktorica nevladinog udruženja „EgoKult“ Anđela Novaković i profesor književnosti Miroslav Minić. Dakle, to su ljudi čija nam je i struka pomogla da ovu predstavu pripremimo što bolje. Anđela je iskusan psihoterapeut i, prije svega, pomagala je glumcima da uđu u svoj lik i da shvate šta je ono što je glavno, što njihov lik treba da prenese svim ljudima koji se nađu u publici. Profesor Miroslav Minić se uz knjićevnost bavi i novinarstvom, izuzetno je upućen u kulturne tokove na našim prostorima.To je zaista jako dobra ekipa, zajedno sa glumcima koji su zaista bili izuzetno požrtvovani od samog početka“, navodi mladi reditelj.

Dodaje da u predstavi glume učenici, koji su imali težak zadatak da iznesu svoje uloge na sceni, ali su nedostatak iskustva, kaže, nadomjestili požrtvovanošću i predanim radom.

„Oni su pokazali izuzetnu požrtvovanost, odgovornost, prije svega - želju da odgovore ovom zadatku. Mislim da se i na sceni vidi da su oni to učinili na najbolji mogući način i da su velikim dijelom zaslužni da ova predstava izgleda ovako. Početak ove predstave ne bi trebalo da tražimo u trenutku kada sam počela da pišem scenario ili kada smo počeli da radimo ovu predstavu već je predstava nastala u onom trenutku kada je svako od nas primijetio probleme u društvu i poželio da tih problema više nema“.

Glumački debi imao je mladi glumac Luka Šćepanović, koji je sa školskim drugom prošao audiciju, koja je bila organizovana u danilovgradskoj gimnaziji.

„Na audiciji smo zadovoljili i dobili uloge. Na početku uopšte nismo znali šta nas čeka,ali smo kasnije, na festivalu u Bijelom Polju (Festival dramskih amatera Crne Gore, prim.aut) shvatili da je sve to dosta ozbiljno. Poslije odigrane predstave, u razgovoru sa članovima žirija, govorili su nam da smo dobri, ali da poslije nas igra još predstava i da ne mora odmah značiti da smo najbolji. Mene je to iskreno iznenadilo, mislio sam da možda ima neko ko je, iskreno, spremio nešto bolje od nas, ali izgleda da smo mi, sa našom količinom rada i energijom, zadovoljili žiri. Od septembra prošle godine, odnosno početka mog četvrtog a njihovog trećeg razreda radili smo na predstavi. Imali smo prvo izvođenje u Centru za kulturu u Danilovgradu, gdje su sva mjesta bila popunjena pola sata prije početka predstave,tako da su ljudi sa strane stajali da bi pogledali predstavu. Poslije smo gostovali u Podgorici, zatim u Bijelom Polju, Kotoru i evo nas sada ovdje. A Trebinje je tron pozorinog amaterizma na ovim prostorima“, kaže Luka.

Predstava „O ćutanju i drugim imitacijama sreće“ je proglašena za najbolju na 47. Festivalu dramskih amatera Crne Gore, koji je održan od 12. do 18. juna 2017. godine u Bijelom Polju. Ovo ostvarenje dobilo je i nagradu za najbolju režiju, kao i za najboljeg najmlađeg glumca Festivala (Magdalena Jovović).

U sedam scena mladi glumci iz Danilovgrada prikazaće situacije iz njihove svakodnevice, kao i unutrašnje borbe sa problemima u kojima su se našli. U posljednjoj, osmoj sceni, šalje se poruka kojom se podstiče odgovornost pojedinca da se uključi u rješavanje problema pomenutih grupa.

Deveta scena je poenta svega, odnos gledaoca i razmišljanje o sreći i imitacijama sreće.