Iz godine u godinu pobjeđuju u Crnoj Gori i sa radošću dolaze na Festival festivala u Trebinju! Pitamo ih kako uspijevaju da uvijek imaju dobru predstavu i da se izbore za još jedan dolazak na smotru amaterskih pozorišta u gradu na Trebišnjici, koja je cilj mnogima u regionu. E, kažu kratko - ljubav, uigrana i iskusna ekipa, koja funkcioniše kao porodica i predan i ozbiljan rad, to su njihove dragocjenosti koje ih, iz godinu u godinu, dovode do prvog mjesta.
Bjelopoljsko pozorište je i ove godine pobijedilo na Festivalu dramskih amatera Crne Gore, ovaj put sa predstavom „Kokoška“, savremenog ruskog pisca Nikolaja Koljade, koju je režirao Moamer Kasumović.
Slađana Merdović kaže da je ova predstva potpuno drugačija od svih onih igranja „Kokoške“ koje smo do sada gledali.
„Sigurna sam da će izazvati dobre reakcije publike, a nadam se i pozorišnih kritičara. Riječ je o komediji, po meni, komediji sa elementima drame, jer ova predstava, zapravo, govori o sreći, o nesreći, ljubavi, mržnji, pohlepi, bogatstvu. Zapravo je kritika društvu, svako se može pronaći u ovoj predstavi. Ona nas uči tome kako učmalost, odnosno banalnost, ubija čovjeka. Ta pohlepa, lažni život, lažni sjaj, nerealne želje, statičnost, mislim da je to problematika ne samo čovjeka kao jedinke nego je to kolektivni problem. Negdje, to pokazuje i koliko smo mi, zaista, iskreni, pa i među najbližima. U svojoj porodici, živimo neke druge uloge, neke druge živote“, pojašnjava ona.
Slađanu ćemo večeras, u predstavi koja traje sat i 20 minuta, gledati u ulozi Ale, glumice.
„Ala je vrlo kompleksna, kao i svi ostali likovi. Igram prvakinju provincijskog pozorišta, koja je u suštini neostvarena, neispunjena žena. Ona je osoba sa više karaktera. Na sebi svojstven način pokazaće sve svoje slabosti, mane iliti vrline. Kroz niz komičnih situacija, ogleda se i ta tragičnost našeg društva“, govori Slađana Merdović.
Predrag Vukojević ističe da je ljubav pokretač svega pa i njihove posvećenosti pozorištu. Kaže da se raduju susretu sa dragim ljudima u Trebinju. Znaju da su junački radili na ovoj predstavi, kao i na svakoj prethodnoj.
„Ne želim da zvučim pretenciozno niti svoje kolege i ustanovu iz koje dolazim da 'dižem u zvijezde', ali se, zaista, kvalitet rada u Bjelopoljskom pozorištu, u odnosu na sve ostale dramske amaterske centre u Crnoj Gori, razlikuje po sistemu 'nebo i zemlja'. Festival dramskih amatera Crne Gore, koji se održava u Bijelom Polju, na kome se kvalifikuje predstava za ovaj festival, jeste nešto što je praznik pozorišta u Crnoj Gori i što traje već preko 50 godina i ove godine je održan. Bilo je prijavljenih 12 predstava, sedam ili osam je prošlo selekciju i tih nekoliko predstava, koje su publika i žiri pogledali, naša 'Kokoška' je zaista zasluženo ponijela sve nagrade i prvo mjesto. Odlična, sjajna saradnja, mi nismo kolege, mi smo porodica u Bjelopoljskom pozorištu i to tako funkcioniše. Mi ne radimo jednu predstavu godišnje, mi radimo produkcijski prilično više nego neki drugi centri. Osim kontinuiteta u pojavljivanju na ovom festivalu, prepoznati smo i u drugim gradovima, ljudi nas zovu, tako da je to nešto što je na ponos i gradu i ustanovi, nama, i na taj način je i ova predstava izašla iz produkcije“, kaže Vukojević.
„KOKOŠKA“ NIJE NAPAMET URAĐENA
„Komentarisali smo koliko je do sada 'Kokošaka' urađeno. I treba da ih bude. Koljadin tekst je odličan, to je negdje zanatska predstava i da je sreće, svako pozorište treba da je postavi. Godinama unazad smo se kanili, planirali, govorili – postavićemo 'Kokošku', nešto se baš i nije dalo. E, ove godine su se sklopile kockice! Je li vrijeme za 'Kokošku', e jeste, pa neka se igrala bilo gdje, mi ćemo je postaviti kako mi hoćemo i evo, vidjećete - mislim da je to jedna fina 'Kokoška', s osmijehom će Vukojević.
Fjodor, kojeg glumi u ovoj predstavi je jedna fina, dobra dušica.
„To je jedan neostvareni, prosječni, provincijski rediteljčić, koji je život posvetio pozorištu, svjestan svojih nedostatka, svjestan želje da ostavi trag u svom životu i potrebe da u životu zavoli iskreno. Da se vratimo na priču o ljubavi, s početka razgovora - šta je ljubav, da on osjeti ljubav, nebitno da li je ona usmjerena prema ženi ili je to ljubav ka pozivu, poslu kojim se bavi, ona jeste pokretač, a on u tim okolnostima, u toj provinciji pokušava to na jedan dosta čudan način i tako kreće čitava priča. Radnja se nastavlja i dolazimo do činjenice, poruke predstave - bez obzira koliko uložili znanja, truda, želje u neki projekat, baveći se profesionalno ili amaterski nekim poslom, opet na kraju, treba živjeti“, kaže Vukojević.
Preporuka za sve ljubitelje pozorišta, jasan je i glasan Predrag: „Ima super predstava i zove se 'Kokoška'! Zato, dođite u pozorište!
