Okupili su se nakon višegodišnje pauze i bez ikakvih ambicija za nagradama i uspjesima na festivalima, uradili predstavu „Kokoška“, koja je na Regionalnom festivalu amaterskih pozorišta Srbije u Kuli osvojila prvo mjesto i zlatnu plaketu, nagradu za najbolju režiju, scenografiju, epizodnu ulogu i najbolju glavnu ulogu.

Sačuvali su njihovo pozorište i „doveli“ ga na jug Hercegovine, na prestižni Festival festivala.

Ljubav i želja za opstankom i rađanjem novog starog pozorišta bila je jača od svega!

PAVLE JOZIĆ, režija

- Ovo je drugačije čitanje Koljade, zato što je takvo - kakvim smo mi imali nameru da se bavimo - bilo rezultat potrebe da lečimo sopstveno pozorište. Koljada se bavi pozorištem iznutra, a mi smo se bavili svojim pozorištem iznutra i u crevima našeg pozorišta, tog jednog starog organizma, rešili smo da neke stvari podmladimo. Taj organizam je podmlađen, ovaj ansambl je podmlađen i to je počelo da daje rezultate.

MUŠKARCI IGRAJU ŽENE

- Oni koji se bave pozorištem znaju da je mala razlika i veoma teško uočljiva odrediti gde prestaje život, a gde počinje pozorište. Nekoliko krpica što čine kostim, malo šminke - to bi trebalo da je drugi čovek, a zapravo, sam glumac je taj koji treba da zna kako mu je kada pokušava da bude neko drugi. A, onda se stvari preokrenu pa je teško da i u privatnom životu bude ono što jeste - čovek sa imenom i prezimenom, jedinstvenog matičnog broja, svojom istorijom...

Tamna strana je u pozadini, u prvom planu je komičnost zapleta.

- Nastaje problem kada se zamislimo zbog čega nema potrebe za pozorištem. U Trebinju je to drugačije, baš zato što postoji ovakav festival. U Palanci je ranije nešto slično postojalo, a onda se neko dobro potrudio da prestane potreba za pozorištem, tako da smo imali prazne pozorišne sale, a predstave fenomenalne. Zato je potreba bila da na repertoaru imamo jednu ovakvu predstavu, komediju, u suštini, da bi vratila publiku u pozorište. Nismo imali ambicije da sa ovom predstavom putujemo, da je prijavljujemo na festivale, želja i potreba je bila da vratimo publiku, što nam je i pošlo za rukom, a onda se dogodilo čak i to da selektori prepoznaju ovu predstavu kao valjanu da se izvodi na festivalima i eto nas sada u Trebinju.

Poslije višegodišnje pauze na sceni je SAŠA STOŠIĆ, kažu, bolji nego ikada, u ulozi žene, Ale Ivanovne.

- Pavle me u septembru pozvao i „bacio crva“ da razmišljam o tome da li, uopšte, imam snage i energije da se vratim na „daske koje život znače“. Razmišljao sam dugo, nekoliko meseci. Ono što je značajno, posle svega, nakon nekoliko igranja i našeg tromesečnog rada je to da smo, zapravo, dobili jedan sjajan ansambl. Od prve naše probe, mi smo pristupili tako da smo bili iskreni jedni prema drugima. Nema dobroga posla ukoliko ljudi tako ne pristupe stvarima. To je nešto što je značajno. Značajne su i nagrade za naše pozorište, ali je ovo drugo mnogo važnije. Mi smo pokušali i uspeli da izlečimo naše pozorište od mnogih stvari.

Vratio sam se ovom ulogom. Za mene je bio veliki kompliment, to što sam doživeo u Loznici. Prišla mi je žena, mislim da je ona profesor književnosti i rekla mi: „Znate šta, prevarili ste me, ja sam prvih deset minuta mislila da ste žena“! Dakle, šta smo mi postigli ovde!? Postigli smo da ne govorimo ženskim glasom, a da su ljudi poverovali da smo žene. Ta sirota Ala, koja je sanjala o Moskvi, Petrovgradu, a završila u provincijskom pozorištu u Duščatovu, njena ambicija ne može biti drugačija od ambicije glumca, mislim muškarca. Tako da tu nije bilo teško da prepoznate njenu dramu. A sa čim sam se ja borio? To sam vrlo često govorio i sa Pavlom komentarisao, šta je danas drama – ako padne bomba i ubije 100 iračke dece, da li je onda drama jedne provincijske glumice, ipak, drama? E, tu je vrlo teško krenuti iz te privatne pozicije!

DA AMATERIZAM ŽIVI U SRBIJI

- Veoma je značajno da amaterizam živi. Moje kolege sa posla su imali predrasude pre nego što sam ih pozvao na našu premijeru, kao - ne mogu da gledaju amatersko pozorište to im je, ispod nivoa. Meni je značajno to što smo uspeli neke ljude da dovedemo u pozorište i da oni posle odigrane premijere kažu: „Uf, šta se dogodilo“? A, dogodilo se! Dogodila se jedan iskrena energija i tako amateri pristupaju svom poslu! Zato amaterizam treba da živi!

Za Stošićem, u glumačkim bravurama, ne zaostaje ni DEJAN GLIGORIJEVIĆ, koji tumači, takođe, ženu, Dijanu Raskoljnikovu.

- Igrati ženu u predstavi je, negde, bio glavni izazov zašto sam već „na prvu loptu“ prihvatio da u ovoj predstavi radim sa Pavlom. Mi se godinama poznajemo, mi smo iz male sredine. U jednom delu palanačkog pozorišta je živela jedna ideja da se oslanjamo na sopstvene snage. Kada u jednoj palanačkoj sredini imate potrebu da jedna grupa hrabrih ljudi, koji žele da stvari nazivaju pravim imenom, žele da razbijaju tabue, i da konačno, pokušaju da postave stvari na pravo mesto, onda se javi želja da se radi sa čovekom koji je imao prilike da profesionalno nauči nešto i o teatru i glumi i pozorištu.Tako da smo mi, nekoliko godina, imali ideju da radimo sa Pavlom, ali ne da radimo da nešto uradimo nego da se uradi neka prava stvar. Sada kada se osvrnem na sve to vreme sa ove distance i kakav smo put prešli dok smo radili ovu predstavu, tek sada sagledavam i uobličavam tu celinu. Mi ni dan-danas nismo svesni šta smo, zapravo, uradili. Počeli smo da radimo bez ikakavih ambicija. Najveća nagrada nam je bila što se većina nas, nakon višegodišnje pauze, vraća na scenu. Zašto je to važno pomenuti?

Videli smo u jednom trenutku da u tom pozorištu nismo bili dovoljno u mogućnosti da se razmahnemo, pokažemo šta umemo, želimo... Maknuli smo se privremeno i želeli da se vratimo, baš onda kada smo imali šta da kažemo.

Smatram da smo pobedili što smo se vratili na scenu, što nam je reditelj Pavle Jozić, što svaka nagrada koji god kolega je dobio je nagrada svih nas. Pobeda je u tome što, među nama, nema trunke sujete, negativnosti, ekipa diše jednom dušom i jednim srcem i meni je to najveća satisfakcija.

U sat i pet minuta, koliko traje večerašnja predstava, uživajmo u jednom od najboljih ostvarenja odigranih na palanačkoj sceni posljednjih godina.