„Korijen ovog problema je zaista dubok i zahtjeva podrobnu analizu, ali ono što je na nama kao kreatorima vaspitne, obrazovne i politike zapošljavanja jeste da vrlo brzo nađemo uspješan model regrutovanja novog kadra, uz dodatak obaveznih praktičnih (formalnih i neformalnih) obuka za praktičan rad u turizmu. Sama kampanja upisa u škole ovog usmjerenja mora biti okrenuta ka osnovcima završnog razreda i njihovim roditeljima, na način da turizam i ugostiteljstvo više nemaju stigmu slabo plaćenih i nepoželjnih zanimanja, već naprotiv – da sektor usluga generalno traži sve više kadra i da je kroz njega moguće ostvariti „ime i prezime“ u karijeri u turizmu. Ako ovo uspješno provedemo u bliskoj budućnosti, ili još bolje, stvorimo ambijent za ostanak postojećih radnika - onda nećemo ugroziti perspektive turizma u Trebinju.“
Bojan Vučurević
Načelnik Odjeljenja za turizam, zaštitu životne sredine i preduzetništvo Grada Trebinja Bojan Vučurević za Glas govori o očekivanjima ovdašnje turističke privrede, nedostatku radne snage u ovom sektoru i važnosti za turističke perspektive grada da se što prije nađe odgovor na ovaj problem, te uopšte o poslovnom ambijentu u Trebinju i naporima koje Gradska uprava ulaže da obezbijedi povoljnije uslove za privređivanje i razvoj preduzetništva...
- U okruženju sa velikim očekivanjima idu u susret turističkoj sezoni. Pretpostavljam da i naša turistička privreda ima dovoljno razloga da dijeli isti optimizam?
- Sigurno da je tako. Nakon, uslovno rečeno, stagnacije u godinama pandemije, došlo je do ekspanzionog rasta turističkog prometa u našem gradu. Prateći taj trend rasta slično očekujemo i ove sezone, mada više ne možemo govoriti o sezoni i vansezoni - Trebinje razvojem kongresnih, sportskih i ostalih kapaciteta i sadržaja koji ih prate polako gubi tu sezonalnost i idemo ka cilju da budemo ako ne „365“ destinacija ono da bar 8-9 mjeseci imamo gotovo punu uposlenost smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta.
Da smo na dobrom putu da to i ostvarimo vidimo po izvještaju Turističke organizacije gdje za prvih četiri mjeseca ove godine imamo 35% rasta u odnosu na isti period prošle godine, podsjetiću - rekordne u broju dolazaka i noćenja turista u Trebinju.
- Deficit radne snage i za naš ugostiteljsko-turistički sektor postaje sve ozbiljniji izazov. Kolike su zaista razmjere ovog problema i u kojoj mjeri sve to može da ugrozi očekivane benefite od turističkog prometa? Ili još gore, dugoročno poremetiti razvojne perspektive grada u ovom sektoru privređivanja?
- To je zaista osnovni i gorući problem, i ne samo Trebinja - koje je, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek u „povoju“ kada govorimo o turizmu - već i problem etabliranih turističkih destinacija kakvi su recimo Dubrovnik ili Herceg Novi. I oni se zaista teško snalaze za potrebnu radnu snagu te je zbog velikog obima posla/turističkog prometa taj problem još izraženiji.
Trebinje doživljava zavidne rezultate u ovoj grani privrede ali oni nisu praćeni produkcijom kvalitetnog i operativnog kadra za rad u turizmu kao ni promocijom turizma kao poželjne branše za zapošljavanje.
Korijen ovog problema je zaista dubok i zahtjeva podrobnu analizu, ali ono što je na nama kao kreatorima vaspitne, obrazovne i politike zapošljavanja jeste da vrlo brzo nađemo uspješan model regrutovanja novog kadra, uz dodatak obaveznih praktičnih (formalnih i neformalnih) obuka za praktičan rad u turizmu. Sama kampanja upisa u škole ovog usmjerenja mora biti okrenuta ka osnovcima završnog razreda i njihovim roditeljima, na način da turizam i ugostiteljstvo više nemaju stigmu slabo plaćenih i nepoželjnih zanimanja, već naprotiv – da sektor usluga generalno traži sve više kadra i da je kroz njega moguće ostvariti „ime i prezime“ u karijeri u turizmu. Ako ovo uspješno provedemo u bliskoj budućnosti, ili još bolje, stvorimo ambijent za ostanak postojećih radnika - onda nećemo ugroziti perspektive turizma u Trebinju.
- Mnogi će reći da su poslodavci sami krivi za ovakvu situaciju jer su propustili šansu da boljim uslovima zadrže povjerenje i naklonost radnika. Ugostitelji će, s druge strane, vjerovatno tvrditi da nisu (niti će ikada biti) u prilici da ponude platu kakve se nude u razvijenim turističkim destinacijama našeg najbližeg okruženja - jer ni svoju uslugu ne mogu ni približno naplatiti. Istina je uvijek negdje između. Da li je i ovdje takav slučaj?
- Poslodavci definitivno nisu bili pripremljeni na ovako masovan odlazak radne snage i snose dio krivice za to. S druge strane, oni koji su imali fer i korektan odnos prema zaposlenima, uz korektne uslove rada, uspjeli su da zadrže svoje najbolje radnike.
Preokret u odnosu poslodavac-zaposleni se desio u momentu kada je Hrvatska, zbog identičnog problema u svom dvorištu, dopustila liberalnije zapošljavanje radnika iz BiH, što je proizvelo lančanu reakciju - radnike iz Hrvatske koji su otišli na slične ili iste poslove na Zapad zamijenili su radnici iz BiH. Da li je do preokreta došlo kasno, ne bih da sudim, ali izvjesno je da svi mi koji živimo za turizam i od njega imamo problem sa kadrom.
U predsezoni ove godine za trećinu uvećan turistički promet u odnosu na rekordnu prošlu
Prosto, radnici su dobili mogućnost za ostvarivanje većeg prihoda od onog koji imaju u svom gradu. To je i prirodno, prvenstveno zbog statusa koji Dubrovačka rivijera ima u svijetu turizma, što privlači turiste izrazito velike platežne moći pa su i cijene usluga na primorju srazmjerno veće nego kod nas, a time i dio koji tamošnji poslodavci izdvavaju za angažovanje potrebne radne snage.
Ključni benefit koji naši sugrađani ostvaruju radom u Dubrovniku je i taj što svoj ni malo lako zarađen novac troše u Trebinju. Da to nije slučaj, njihov standard bi bio isti ako ne i lošiji u odnosu na život u Trebinju - i to je nepobitna činjenica.
- Iz Gradske uprave najavili su i podršku turističkoj privredi kako bi se kudikamo ublažile posljedice ove krize na tržištu rada. Šta im konkretno namjeravate ponuditi?
- Gradska uprava je prepoznala ovaj problem i finansijskom i nefinansijskom podrškom pokušava naći rješenje.
U tekućem budžetu planirano je gotovo 300.000 KM za podršku privredi i preduzetništvu, uglavnom kroz javne pozive za samozapošljavanje i zapošljavanje kod poslodavaca. Kriterijumi ovih poziva biće prilagođeni upravo sektoru turizma i mogućnostima za podršku ovoj grani privrede.
Jasno je da hoteli, restorani, kafići, zanatlije opstaju i rastu iz godine u godinu te smo stava da naša podrška treba da bude usmjerena ka rješenju problema sa kadrom. Kroz anketu koju ćemo provesti među njima identifikovaćemo kritična mjesta u poslovanju i ponuditi obuke sertifikovanih kuća. Takođe, radiće se i na obučavanju tzv. srednjeg nivoa hotelskog menadžmenta koji bi kasnije bio spreman da pruži interne obuke novom kadru.
- Utisak je da kvalifikovanih radnika nedostaje i u mnogim drugim djelatnostima? Nekad su se ljudi žalili da nema posla, danas se sve češće čuje – da nema radnika. Potvrđuju li ovo i vaše informacije sa terena - i gdje se ponajviše osjeća taj deficit?
- To je apsolutno tačno. Deficit kvalifikovane radne snage osjeti se najviše u onim granama privrede koje su u ekspanziji, građevinski sektor i sektor usluga koji za sebe veže zaista mnogo pratećih branši (priprema i posluživanje hrane i pića, drumski saobraćaj – vozači, razne vrste zanata, itd.).
- Nevolje poslodavaca zbog odlaska radne snage, kada na njih gledamo iz nešto vedrije perspektive, za mnoge će značiti (i već znače) - izglednije šanse za zaposlenje. Drugi će u njima prepoznati priliku da se, nakon godina tranzicijskih muka, stvari konačno pomjere naprijed u pogledu vrednovanja rada i radničkoj borbi za više dostojanstva. S druge strane, čini se da ovakve okolnosti teško mogu ići na ruku naporima da sredinu učinimo poželjnijom za privređivanje. (Posebno, kada su u pitanju investicije u veće kapacitete, koji podrazumijevaju angažman radne snage većeg obima.) Kakvo je vaše razmišljanje na ovu temu?
- Ne bih se složio sa tim. Mislim da Trebinje nudi više pravaca razvoja, gdje potencijalni investitori moraju, što i čine, uzeti u obzir ponudu radne snage ovdje i u skladu s tim i planirati svoju investiciju.
Gledano šire, Hercegovina kao regija možda i nudi dovoljno ljudskih resursa ali da li je poenta centralizovati regiju u Trebinje i time ugroziti opstanak ostalih opština Hercegovine?
- Kako biste ocijenili uopšte poslovni ambijent u Trebinju? Ako biste bili u prilici da investitoru koji se interesuje preporučite poslovanje u našoj sredini - koji bi to za vas bili ključni argumenti?
- Potencijalnim investitorima Grad Trebinje omogućuje mnogobrojne pogodnosti poput: registracije poslovnog subjekta u roku 24 časa; popusta na troškove rente u visini od 99%, popusta od 25% na troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta, kao i mogućnost otplate za kupovinu zemljišta za gradnju proizvodnih pogona na rok od 5 godina.
Uz to Republika Srpska odnosno BiH imaju i dalje najnižu poresku stopu u regionu, kao i stopu poreza na dobit od 10%.
Raduje i sve izraženiji preduzetnički duh, pogotovo kod mladih, sve je više originalnih biznis ideja koje želimo da podržimo.
- Koliko gradska uprava svojim mjerama uspijeva da obezbijedi povoljnije uslove za privređivanje i podstakne razvoj preduzetništva? Na kakve programe podrške iz gradskog budžeta preduzetnici mogu da računaju ove godine?
- Dosadašnja praksa je pokazala da program samozapošljavanja u protekle četiri godine daje dobre rezultate i da preko 80% preduzetnika opstaje u poslu i zapošljava nove radnike. Pomoć i podršku imaju i od Razvojne agencije Grada Trebinja, prije svega u sagledavanju svoje poslovne ideje te u pisanju i razradi biznis plana. Grad je u dva navrata finansijski podržao ova lica i po isteku dvogodišnjeg ugovora o subvenciji jer je ta faza možda bila i presudna za njihov opstanak i razvoj na tržištu.
Kao što smo rekli, Grad je ove godine izdvojio 187.000 KM podrške samozapošljavanju, a kada tome dodamo i dva međunarodna projekta sa dodatnih 150.000 KM za ove namjene može se reći da je ovo rekordno izdvajanje u ove svrhe do sada.
- Vjerujete li da formiranje slobodne zone može značajnije promijeniti privrednu sliku grada? Kad uopšte možemo očekivati prve efekte? Tim prije što je za ovaj projekat, da bi zaživio u punom kapacitetu, potrebno vrijeme. Za početak, da se izgradi i infrastrukturno opremi.
- Upravo tako, nalazimo se u početnoj fazi. Savjet ministara je donio odluku o proglašenju prve slobodne zone u Republici Srpskoj i to upravo u našem gradu. Projektom je u prvoj fazi poslovanja predviđeno da ona obuhvata 10 hektara, uz opciju širenja na cijelih 100 hektara zemljišta koje je 1:1 gradsko.
Trenutno se radi na čišćenju i pripremi terena za dovođenje osnovne infrastrukture. Biće osnovano preduzeće za upravljanje zonom koja će biti zatvorena za tzv. „prljave industrije“ i preduzeća koja imaju namjeru poslovati u njoj moraju biti izvozno orijentisana.
Osnivanje i uspostava slobodne zone značiće nove investicije, nova radna mjesta i povećan obim spoljno-trgovinske razmjene.
Dobre prakse smo imali prilike da upoznamo kroz studijsku posjetu najuspješnijoj zoni u Srbiji – slobodnoj zoni Subotica, koja zapošljava 6.000 radnika i ostvaruje godišnji promet oko 800 miliona evra.
BFC sertifikat - potvrda kvalitetnog rada lokalne samouprave na stvaranju pozitivne slike o Trebinju u očima potencijelnih investitora
- Gradska uprava, sa visokom stopom uspješnosti, prošla je reserifikaciju BFC standarda. Za neupućene, o kakvoj je sertifikaciji riječ i koliko ona može doprinijeti da lokalna zajednica postane vidljivija i poželjnija za investitore?
- Nakon četiri godine od sticanja ovog prestižnog sertifikata, uspješno smo prošli kroz proces utvrđivanja dostignutih kriterija koji pretpostavljaju da jedinica lokalne samouprave predstavlja povoljno poslovno okruženje, odnosno da ispunjava opšte i posebne kriterijume za sigurno investiranje oslobođeno nepotrebnog gubitka vremena za započinjanje poslovne djelatnosti. Posjedovanje ovog sertifikata je potvrda kvalitetnog rada na stvaranju pozitivne slike o Trebinju u očima potencijelnih investitora.
BFC sertifikat unapređuje rad administracije, razvija mehanizme koji su od koristi investitorima, privatnom sektoru, ali i građanstvu. Sam program omogućava uključivanje privrede u razvojne procese grada i gradske uprave oko unapređenja privrednog ambijenta, kroz djelovanje Privrednog savjeta. Kroz implementaciju BFC standarda investitorima se nudi sigurna investiciona lokacija za ulaganje, partnerski odnos sa lokalnom upravom, poslovni uspjeh i daljnji razvoj kompanije, konkurentnost, beneficije i dodatne poslovne prednosti.
