Cijelu carsku porodicu Romanov strijeljali su u Jekaterinburg prije 102 godine, tačnije 17. jula 1918. godine boljševici, a njihova tijela bačena su u ledene šume Urala u blizini mjesta egzekucije.

romanovi.jpg (161 KB)

U noći između 16. i 17. jula strijeljani su car Nikolaj II, njegova supruga carica Aleksandra u njihovo petoro djece - Olga, Tatjana, Marija, Anastasija i Aleksej. Strijeljani su i svi koji su odlučili da im se pridruže u zatočeništvu, a pogubljeni su vatrenim oružjem i bajonetima.

Prema zvaničnom izvještaju Sovjetskog Saveza, car Nikolaj II Romanov i njegova porodica i osoblje pogubljeni su zbog prijetnje da će grad okupirati Čehoslovačka legija. Kako navode istoričari, porodica Romanov, zapravo je bila pogubljena najvjerovatnije po nalogu Vladimira Lenjina, Jakova Sverdlova i Feliksa Dzeržinskog.

Nakon egzekucije njihova tijela su odnijeta u šumu Koptajki gdje su osakaćena. Godinu dana nakon ubistva, istraga bijele garde nije uspjela da utvrdi mjesto sahranjivanja pa je zaključeno da su ostaci porodice Romanov najvjerovatnije kremirani u rovu Ganina Jama, blizu rudnika Četiri brata.

Naime, car Nikolaj II bio je posljednji imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske. Vladao je od 20. oktobra/1. novembra 1894. do 2/15. marta 1917. godine. Vladavinu je okončao abdiciranjem tokom Februarske revolucije.

Bio je sin i naslednik Aleksandra III i Marije Fjodorovne, danske princeze Dagmar prije udaje. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna sa kojom je imao petoro djece, četiri kćeri i jednog sina.

Period njegove vladavine obilježen je ekonomskim razvojem Rusije i istovremeno porastom socijalno-političkih protivriječnosti i revolucionarnih pokreta koji su doveli do Ruske revolucije (1905) i Oktobarske revolucije (1917). U spoljnoj politici vodio je politiku ekspanzije na Daleki istok gdje je vodio rat sa Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se bloku Sila antante.

Odrekao se prestola u jeku Februarske revolucije (1917) i od tada se nalazio pod kućnim pritvorom zajedno sa porodicom u Carskoselskom dvorcu. U ljeto iste godine, odlukom Privremene vlade, sa porodicom je upućen u Tobolsk. U proljeće 1918. godine boljševici su ga prebacili u Jekaterinburg gdje su ga i strijeljali 17. jula 1918, zajedno sa porodicom i četvoro slugu.

Imperatora Nikolaja II Aleksandroviča kanonizovala je 1. novembra 1981. godine Ruska pravoslavna zagranična crkva koja tada nije bila u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom. Devetnaest godina kasnije, 2000. godine i pomjesna Ruska pravoslavna crkva ga je kanonizovala zajedno sa suprugom i djecom. Proglašeni su za mučenike.

Većina ostataka članova carske porodice otkrivena je 1976. u šumi u blizini Jekaterinburga, ali su ekshumirani tek 1991. nakon pada Sovjetskog Saveza. Trebalo je više godina da se pronađu ostaci tijela za koja se vjeruje da su pripadala Alekseju i Mariji, ali se do dana današnjeg sumnja da je zaista riječ o carevoj djeci. Iako je istraga o smrti Romanovih zvanično okončana 2011, slučaj je ponovo otvoren septembra 2015. godine na zahtjev ruske pravoslavne crkve, koja je tražila ekshumaciju posmrtnih ostataka Nikolaja II i njegove žene.