Treće festivalsko veče bilo je u znaku komedije „Boing-boing“, najizvođenijeg pozorišnog komada, kojeg su na scenu Kulturnog centra donijeli mladi glumci iz Pljevalja. Uigran tim i vješto usklađen, publika je nagradila dugotrajnim aplauzima, čime nije krila oduševljenje razigranošću crnogorskih amatera.
Žiri publike odlučio je da nagradu za protagonistu večeri dodijeli mladom Branislavu Đuroviću, koji je tumačio lik Berte, kućne pomoćnice.
Odlično se snašao, iako iza sebe ima svega tri godine iskustva u pozorištu, odnosno kako nam je rekao, onoliko koliko ova scena i postoji.
- Velika je čast učestvovati na ovakvom festivalu, koji traje već 67 godina. Samim tim je i velika čast što je naš Kulturni centar Pljevlja imao priliku da po prvi put igra na trebinjskim daskama i, naravno, ogromna je čast sa ovog mjesta dobiti nagradu!
Kako je bilo igrati ovu ulogu, odnosno tumačiti ženski lik?
- Po scenariju je ženski lik i mi smo tokom prvih proba razmišljali, kroz dogovor sa rediteljkom Jovanom Jelovac Cavnić, šta i kako da izvedemo, da li da uvedemo lik muškarca batlera ili da ostane žena. Na kraju smo odlučili da to ipak bude ženski lik, da bi bilo zanimljivije i komičnije. Na kraju se pokazalo da je Berta zapravo jedan veliki prevarant i muškarac. Bilo je izazovno, u svakom slučaju.
Ovo je pozorišna predstava koja slovi za najizvođeniju svih vremena, po čemu je ušla i u Ginisovu knjigu rekorda. Da li si zbog toga osjećao i dodatnu odgovornost, igrajući ovaj komad?
- Da, velika je odgovornost igrati ovu predstavu. Čak i profesionalnim glumcima nije lako, a kamoli nama amaterima. Plašili smo se hoćemo li uspjeti da ispunimo očekivanja rediteljke i sve odraditi kako treba. Na kraju, kada se cijeli proces rada završio i kada smo sve izveli kako treba, laknulo nam je kada smo shvatili da smo uspjeli da uradimo sve što je od nas traženo.
Reakcija publike je dovoljan pokazatelj da ste odgovorili zadatku. Kako je bilo igrati vodvilj, to je specifičan način igre, sve je brzo, potrebna je konstantna uigranost, koncentracija. Koliko vam je bilo potrebno da se spremite i uskladite za ovakav vid pozorišne predstave?
- Trebalo nam je dosta da se spremimo. Kao što ste rekli, dosta je teška predstava, vodvilj sam po sebi je veoma zahtjevan. Morali smo od samog starta što bržim ritmom da uđemo u likove, da taj ritam zadržimo sve vrijeme i kako se bliži kraj, još da ubrzavamo tempo igranja, tako da je bilo dosta teško. Dva i po mjeseca su nam bila potrebna da sve dovedemo u red.
Glumci kažu da je najteže igrati komediju, odnosno nasmijati publiku. Koliko je to bilo izazovno?
- Bilo je baš izazovno. Trebala je velika koncentracija, posebno kad se publika nasmije, morate ostati u liku, ne nasmijati se i, uz mnoge druge detalje, do kraja uraditi sve kako treba. Zahvalio bih svim kolegama glumcima na zajedničkom radu. Kroz sve ovo vrijeme postali smo velika porodica, podržavamo se, pomažemo, motivišemo jedni druge. Zahvalan sam što imam takve prijatelje!
