Pobjednici ovogodišnjeg Republičkog festivala amaterskih pozorišta Srbije – Amatersko pozorište KC Kisač, pete večeri festivala predstavili su se trebinjskoj publici pozorišnim komadom „Smetovi“.
Donijeli su nam i danas aktuelnu temu, priču o ljubavi koja doživljava tragičan krah kada primat preuzme borba za materijalnim vrijednostima. Priču i o nezavidnoj sudbini žene, koja u rukama muškarca nema pravo izbora, čemu i stotinu godina kasnije od kada je ovo djelo napisano, nažalost svjedočimo, kao i svojevrsnoj potčinjenosti djece od strane roditelja. kako bi zadržali svoje mjesto u porodici i sačuvali imanje.
Ovaj sjajni ansambl prvi put se predstavio u Trebinju, izazvavši ogromno oduševljenje publike, a žiri publike bio je jednoglasan u odluci da nagradu za protagonistu večeri dodijeli mladom glumcu Ivanu Privizeru, za ulogu Martina.
Vidno umoran, ne samo igrajući jedan ovako težak komad, već i zbog vrućine pod teretom zimskog kostima koji je nosio, ipak nam je prišao sa osmijehom i veoma srdačno podijelio utiske i sa festivala, ali i same izvedbe ovog komada.
- Prvi put smo ovdje i mislim da je ovo, možda, jedinstvena prilika za nas jer ko zna da li ćemo ikada više dogurati dovde. Mi se tome svakako nadamo i željeli bismo. Za prvi put, mislim da smo uradili dobar posao i zadovoljni smo sa onim što smo postigli. U Trebinju nam je zaista lijepo i ostaćemo ovdje do kraja festivala.
Na našu pozorišnu scenu donijeli ste emotivnu predstavu, koja je, vjerujemo na svakoga ostavila dubok utisak i trag. Tema je, nažalost, i danas aktuelna, iako je komad napisan prije stotinu godina. Kako je bilo raditi „Smetove“?
- Sve je to jedan proces koji smo radili sa našom rediteljkom pa smo se na ovu dramu donekle već i navikli, mada, tema kao tema, nije prijatna. Malo nam je i bliska iz razloga što dolazimo iz sredine gdje se ovakve stvari, mislim na borbu oko imanja, svađe, muško-ženske odnose i sada dešavaju, posebno na Balkanu, a čak i svuda u svijetu. Ovo djelo je napisano prije sto godina, a eto, ova tematika je i danas prisutna u našem društvu, što je tužna činjenica.
Upravo je vaš lik, Martin, prikaz toga o čemu govorite, ne samo muško-ženskih odnosa, nego i spoznaje da će neke druge stvari, nažalost, ljubav staviti u drugi plan ili je u potpunosti zanemariti. Tu je prikazana i izvjesna Martinova tragičnost.
- Da, on prvo djeluje kao brižan muž, zaljubljen u svoju ženu, ostaje uz nju i kada im se dogodi tragedija da dobiju mrtvo dijete, ostaje joj vjeran u tim teškim trenucima. Međutim, onog trenutka kada shvata da otac razmišlja da mu ne ostavi imanje ili da se oženi i imanje dijeli na više dijelova, tu dolazi do promjene u njegovom karakteru i on prelazi na lošiju stranu. Dolazi do toga da odbacuje ljubav zarad imanja i pokazuje svoje pravo lice.
Žiri publike je nagradio vaše izvanredno tumačenje ove uloge?
- Zaista sam im zahvalan. Ipak, nagrade su, kako mi često volimo da kažemo, formalnost. Ovdje smo najviše došli da se predstavimo i uživamo u igri. Nagrade nisu presudne, iako jeste lijepo kada neko primijeti vaš rad i trud.
Trud kompletnog ansambla prilično je prepoznat na festivalu u Kuli, gdje ste osvojili pregršt nagrada, što vas je i dovelo na Festival festivala i u Trebinje.
- Da, prvo smo pobijedili na pokrajinskom takmičenju u Srbiji, odnosno u Vojvodini pa smo išli u Kulu na Republički festival, gdje smo osvojili prvo mjesto. Tamo smo igrali na slovačkom jeziku, na originalnoj varijanti, a za Trebinje smo spremili predstavu na srpskom jeziku. Iako se ovaj komad i izvodi na slovačkom, želja nam je bila da publika i žiri u Trebinju imaju potpuni ugođaj, bez jezičke barijere.
Ovo je premijera predstave na srpskom jeziku. Moramo istaći da ste se dobro snašli, iako ste se za igranje u srpskom prevodu pripremali svega mjesec dana?
- Tako je. Najveći problem nam je bio što Hurbanovi tekstovi nisu prevedeni na srpski jezik i mi smo se trudili da to uradimo što bolje. Bilo nam je važno da ne zvuči čisto kao formalan jezik, nego da rečenice budu smislene i kao takve dočaraju sve što je autor želio reći na slovačkom jeziku.
Amatersko pozorište Kulturni centar Kisač ima dugu istoriju. Iduće godine obilježavate 120 godina postojanja i rada, što dosta govori o ozbiljnosti i stvaralaštvu vašeg pozorišta.
- Da, naše amatersko pozorište zaista dugo traje. Imalo je pauzu od '70. do '90. godina, kada je obnovljeno i od tada neumorno djelujemo. Svake godine imamo jednu premijeru i nadam se da ćemo tako nastaviti i dalje.
