Iza nas je četvrto veče 59. Festivala festivala, a na sceni Doma mladih nastupio je ansambl Mladinskog dramskog studija „Prličko“ iz Velesa predstavom „Doma“ (Kući), po tekstu savremene ruske spisateljice Ljudmile Razumovske, a u režiji Slobodanke Čičevske.
Mladi ansambl iz Velesa donio nam je potresnu priču o djeci, koja se, ne svojom voljom, daleko od topline doma, suočavaju sa svim nedaćama koje život nosi. Priču, smještenu u vrijeme tranzicije, na pozorišne daske iznijeli su srednjoškolci iz Velesa, uzrasta od 15 do 18 godina. Po odluci žirija publike, koja ovaj put nije bila jednoglasna, za najboljeg protagonistu izabrana je Sandra Tančeva za ulogu Žane. Sa scene je odmah sišla, ne krijući radost što joj je uručena nagrada, da nam zamalo nije utekla iz pozorišne sale. S obzirom da Sandra ne zna dobro srpski, a ni mi makedonski, našalili smo se da “za svaki slučaj” razgovaramo na engleskom jeziku. Šalu na stranu, bez problema smo se sporazumjeli. Razbirala je ona nas, a i mi nju!
- Toliko sam srećna da ne znam šta da vam kažem! Jako sam uzbuđena, iznenađena, srce mi treperi! Nagradu nisam očekivala, valjda sam zato ovoliko srećna!
Igraš lik Žane, djevojke koja se usljed dramatičnih životnih okolnosti, na sve načine bori da preživi?
- Da, Žana je djevojka koja radi kao prostitutka kako bi uspjela da zaradi za život. Nema drugog izbora i na taj način se bori da preživi. Upoznavši se sa ostalom djecom, sažali se na njih i pokušava da im pomogne, jer razumije njihovu bezizlaznu situaciju. Zato bukvalno koristi svoje tijelo kako bi preživjela i ona, ali i svi u njenom okruženju.
Vi ste mlad ansambl, srednjoškolci. Predstava govori o turbulentnim vremenima na našim prostorima, o vremenu tranzicije u kojem roditelji zanemaruju svoju djecu. Sa svojih 17 godina, kako si ti to doživjela?
- Jako teško, bolna je sama činjenica da roditelji napuštaju djecu i ostavljaju ih na milost i nemilost vremenu u kojem žive. Moj lik, tj. Žana je živjela sa majkom, koja se kasnije preudala. Kada je očuh siluje, ona bježi od kuće i upoznaje dečka po imenu Majk u koga se zaljubljuje. Napustivši dom, odlazi i u drugi grad, gdje se upoznaje sa drugom djecom i tako počinju borbu za preživljavanjem. Sva radnja se odvija u tom stanu, gdje se oni susreću sa svim surovostima života - zakonima ulice, moralnom posrnuću, nasilju... Strašno teška priča. Meni lično potresna. Ja sam rasla u srećnim okolnostima, okružena ljubavlju roditelja i imala sve što poželim. Kad vidim koliko djece je danas nesrećno, nemaju ništa, prvenstveno odrastaju bez ljubavi, shvatam koliko sam ja imala sreće.
Dakle, predstava te podstakla na razmišljanja o životu?
- Itekako. Najviše sam razmišljala o tome kako ponekad jedan trenutak u životu, makar se činio bezazlenim, može sve okrenuti naopačke, kao što je slučaj sa mojim likom.
Prvi put učestvuješ na Festivalu festivala u Trebinju, večeras si i nagrađena. Šta planiraš poslije srednje škole, ostaješ li u glumačkim vodama?
- Da, pokušaću da upišem dramsku akademiju u Skoplju. Nadam se da ću uspjeti, to mi je velika želja!
M.B.
Foto: Jovan Vidaković
