Željko Hubač, voditelj razgovora
Ovo je izuzetno reprezentativno otvaranje Festivala festivala. To je autentičan umjetnički izraz. Pokret u predstavi se činio jednostavan, ali je tehnički jako zahtjevan i teško je postići ravnotežu tijela u odnosu na prostor, pogotovo duplo manjeg od izvornog. U potpunosti je savladan pokret. Predstava ima i neobičnu likovnost, a interesantna je bila i šminka. U osnovi likovnosti predstave je dobar dizajn svjetla koji u datim trenucima jasno apostrofira određenu vrstu emocije i dramske akcije s jedne strane, a s druge strane - neki oblik pantomime je sakriven u sjenci, u ozračju, i jako je dobro artikulisani. Dizajn svjetla ima jasnu dramaturšku poruku. Bočni mostovi, paralele se jako brane emocijom, a frontalni svjetlosni snopovi pokretom u njegovom mehaničkom i svakom drugom smislu. Vrsta muzičke podloge je ozbiljan rad koji je zasnovan na jednom gudačkom kvartetu koji u određenim segmentima nosi glavni emotivni kod, jasno definisana u muško-ženskom odnosu sa jedne strane, a s druge strane - odnosu prema Bogu. To je prostor našeg života kroz istoriju, danas, sutra...
Ovo je kompleksan umjetnički rad koji činu predstavu upečatljivom i moćnom. Od samog počeka postoji izražen pesimisički ton u predstavi i emotivni naboj koji je izražen kroz nekoliko divnih lirskih scena, koji daju nadu da život postoji zbog toga da bi negirao smrt.
Miroslav Kožik, reditelj predstave
Pošto se u Trebinju osjećamo kao kući, nisu nam smetali ni neki tehnički problemi. Pokušali smo da nađemo balans između komercijale i umjetnosti, koji se mora tražiti u amaterizmu. Polako smo stvarali tim, tražili smo da nađemo potrebne ljude koji će polako sazrijevati sa nama. Predstava je rađena skoro dvije godine, puno je bilo istraživačkog i ekperimentalnog rada. Kod nas je tradicija teatar pokreta, koji se igra 25 godina. Bavimo se teatrom istraživanja i ovo je treći dio trilogije o ljudskim manama i vrlinama i, uopšte - o čovječanstvu. Život mora da ima početak i kraj, da bi svijet funkcionisao. Mora da postoji idealan balans između dobra i zla, između iskonskog i ljudskog uma. Crpili smo energiju iz religijskih knjiga, trudeći se da ih tumačimo kao edukativno štivo. Nadam se da je predstava dramaturški ispratila cjelinu koju smo željeli da pokažemo.
Stefana Budimirović, glumica
Prvo smo počinjali od priče, što mi je mnogo pomoglo. Predstava ima širu problematiku, a ne jedan motiv. Prvi put se susrećem sa teatrom pokreta, reditelj mi je dosta pomogao. Na počektu nisam imala mnogo vjere u sebe, ali imamo nekoliko izuzetnih glumaca koji su mi pomogli. Svaku scenu smo istraživali osjećanjima.
Vladana Stepanović, autorka svjetla
S obzirom da u momentu imamo sve glumce na sceni, igramo se sa sjenkama da bi se fokusirali na sve glumce. Otud imamo dosta igre svjetlima. Cilj je da se na početku dobije neki vremenski period, a da se poslije otrgne.
Milovan Zdravković, teatrolog
Teatar je nastao iz rituala, a vi ste uspjeli složiti sve - od rituala do 21. vijeka i zatvorili ste krug. Uspjeli ste da nas opčinite ljepotom neverbalnog teatra, koji teško prolazi u našoj sredini. Velike pohvale za svjetlo, ton, muziku, sve je lijepo složeno. Vidjeli smo sve vrste umjetnosti, slike, skulpture, klasičan balet... Ovo je jedan univerzalni teatar, i potvrdili ste da pozorište može da egzistira posvećenošću i istraživanjem, vi ste istraživački teatar.
Aleksandra Glovacki, pozorišna kritičarka, članica žirija
Dramaturški je sadržajno šta pričaju glumci, to je vrlo promišljeno rađeno, pa se onda došlo na jezik pokreta.
Goran Bulajić, reditelj
Poruka predstave je univerzalna misao „umri da bi živio“. To glumci iz Stare Pazove, koji su se opredijeliki za sofisticiran „drugi način“ i vrlo moćan jezik - ubjedljivo rade. Predstava se doživljava kao literatura, priča i u tome je uspjeh. Amateri uspjevaju u vrlo zahtjevnom poduhvatu. Muzika je jak oslonac u dramaturškom smislu za sve što su radili. Uspjeli su jako dobro da ispričaju cjelovitu priču.
Dragan Koprivica, reditelj
Predstava je urađena do perfekcije, ako je riječ o plesnom teatru. Reditelj je doveo 12 ljudi u koordinaciju, da nije bilo nijednog viška ili manjka poteza. Muzika je dovedena do perfekcije. Umijeće je postaviti toliko ljudi da sve bude harmonično. Ako gledamo ovaj projekat kao neki vid drame, a ne samo plesnog teatra, meni je djelovalo da je u počektu ekpozicija bila preduga. Ništa se ne bi izgubilo kada bi se sažeo početak. Posebno sam uživio kad su svi glumci došli na scenu, tad je rampa ukinuta. Stekao sam utisak da je komad na kraju imao kaskadno više krajeva, što po mom mišljenju, ne treba. Bio bio još bolji efekat da je predtava presječena sa nekoliko tišina. U žanru plesnog teatra predstava dobija sve komlimente. Festival je sa amaterima iz Stare Pazove sjajno počeo.
D.Č. (Foto: Jovan Vidaković)
